Revr-812/2005-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revr 812/05-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Katarine Buljan, kao predsjednice vijeća, te Jakoba Miletića, Vjere Delić, dr.sc. Ivana Kaladića i Gordane Matasić-Špoljarić, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice S. P. iz B., koju zastupa Đ. R., odvjetnik u B. na moru, protiv tuženika Doma zdravlja Zadar, koga zastupa D.

V., odvjetnica u Z., radi poništenja Programa zbrinjavanja viška radnika i isplate, rješavajući reviziju tužiteljice izjavljenu protiv pravomoćne presude i rješenja Županijskog suda u Zadru od 20. srpnja 2005. godine, br. Gž 1803/04, kojima je djelomično potvrđena i djelomično ukinuta presuda Općinskog suda u Zadru od 29. lipnja 2004. godine, br. P 2187/03, u sjednici održanoj dana 24. svibnja 2006. godine,

p r e s u d i o i r i j e š i o j e:

Revizija tužiteljice odbija se kao neosnovana.

Obrazloženje

Prvostupanjskom presudom odbijen je tužbeni zahtjev za poništenje dijela programa zbrinjavanja viška radnika tuženika u dijelu gdje se pod 8.2 u programu pod točkom 3 briše ime M. M. – gdje je smanjen broj izvršitelja i umjesto iste imenuje tužiteljica S. P. viša medicinska sestra – radnica u patronažnoj službi tuženika, te za isplatu otpremnine u iznosu od 180.542,38 kn sa zateznim kamatama od 1. srpnja 2003. godine do isplate, kao i zahtjev tužiteljice za naknadu parničnih troškova.

Drugostupanjskom presudom i rješenjem potvrđena je prvostupanjska presuda u dijelu u kojem je odbijen tužbeni zahtjev za isplatu otpremnine, a u preostalom dijelu prvostupanjska presuda je ukinuta i tužba odbačena.

Protiv pravomoćne drugostupanjske presude i rješenja pravovremenu, dopuštenu i potpunu reviziju izjavila je tužiteljica zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava s prijedlogom da se preinači i tužbeni zahtjev u cijelosti usvoji, ili da se nižestupanjske odluke ukinu i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Tuženik na reviziju nije odgovorio.

Revizija nije osnovana.

U postupku pred nižestupanjskim sudovima utvrđeno je:

- da je tužiteljica na radnom mjestu patronažne sestre kod tuženika od 1989. godine do pacijenata dolazila pješice, te da ista ima zdravstvenih tegoba,

- da je tuženik donio program rješavanja viška radnika (dalje u tekstu program),

- da je tužiteljica od tuženika zatražila uvrštenje u program, što je tuženik odbio, a u program je uvrštena M. M., koja je ranije radila na radnom mjestu glavne medicinske sestre, a nakon ukidanja toga radnog mjesta raspoređena je u patronažnu službu, te je ista otišla u mirovinu uz isplatu otpremnine,

- da je tužiteljica još uvijek na radu kod tuženika.

Nalazeći da tužbeni zahtjev za isplatu otpremnine nije osnovan, nižestupanjski sudovi su ga odbili, a time su materijalno pravo pravilno primijenili.

Prema odredbi čl. 118. st. 1. Zakona o radu ("Narodne novine", broj 38/95, 54/95, 65/95, 17/01, 82/01, 114/03 – dalje u tekstu ZR) radnik kojem poslodavac otkazuje nakon dvije godine neprekidnog rada, osim ako se otkazuje iz razloga uvjetovanih ponašanjem radnika, ima pravo na otpremninu u iznosu koji se određuje s obzirom na dužinu prethodnog trajanja radnog odnosa s tim poslodavcem. U konkretnom slučaju nisu ispunjene pretpostavke za primjenu navedene zakonske odredbe, jer tuženik nije tužiteljici otkazao ugovor o radu.

Stoga nije osnovan tužbeni zahtjev za isplatu otpremnine.

Pravilno je drugostupanjski sud zaključio da sud nije ovlašten na zahtjev radnika poništiti dio programa zbrinjavanja viška radnika – u konkretnom slučaju nije ovlašten poništiti dio programa tuženika u dijelu kojim se uvrštava M. M., tako da se umjesto nje u program uvrštava tužiteljica. Donošenje programa i njegov sadržaj izraz je autonomnog prava poslodavca, te sudu ne pripada pravo mijenjanja sadržaja programa.

Stoga je drugostupanjski sud pravilnom primjenom odredbe čl. 369. st. 2. u vezi čl. 354. st. 2. toč. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03 – dalje u tekstu ZPP) ukinuo prvostupanjsku presudu u dijelu u kojem je odbijen tužbeni zahtjev za poništenje i izmjenu dijela programa tuženika i u tom dijelu odbacio tužbu.

Pogrešno tužiteljica smatra da je njezin tužbeni zahtjev opravdan u smislu odredbe čl. 126. st. 3. ZR. Prema toj odredbi – ako radnik u sporu pred nadležnim sudom iznese činjenice koje opravdavaju sumnju da je zbog postupanja radnika prema odredbi čl. 108. st. 3. toga Zakona bio stavljen u nepovoljniji položaj od drugih radnika, što je dovelo do povrede nekog njegovog prava iz radnog odnosa, smatrat će se da je njegovo pravo povrijeđeno ako poslodavac ne dokaže drukčije, a odredbom čl. 108. st. 3. ZR propisano je da obraćanje radnika zbog opravdane sumnje na korupciju ili u dobroj vjeri podnošenje prijave o toj sumnji odgovornim osobama ili nadležnom tijelu državne vlasti ne predstavlja opravdani razlog za otkaz. U konkretnom slučaju tužiteljica nije niti iznijela činjenice koje bi opravdavale primjenu odredbe čl. 126. st. 3. ZR.

Okolnost što su nižestupanjski sudovi odlučili o tužbenom zahtjevu za isplatu otpremnine koji je postavljen kao eventualni tužbeni zahtjev u smislu čl. 188. st. 2. ZPP nije u konkretnom slučaju utjecala na pravilnost odlučivanja o tom tužbenom zahtjevu, a nižestupanjski sudovi su utvrdili činjenice važne za ocjenu osnovanosti odnosno neosnovanosti toga zahtjeva, te s obzirom na zaključak o neosnovanosti toga tužbenog zahtjeva nije bilo potrebno izvoditi dokaze radi utvrđenja visine otpremnine za koju tužiteljica smatra da joj pripada.

Kako nisu ostvareni istaknuti revizijski razlozi valjalo je reviziju odbiti kao neosnovanu (čl. 393. ZPP).

U Zagrebu, 24. svibnja 2006. godine

Predsjednica vijeća:

Katarina Buljan, v.r.