I Kž-575/1992-3 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kž 575/1992-3

P R E S U D A

U IME REPUBLIKE HRVATSKE!

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda dr. Novoselec Petra, kao predsjednika vijeća, te Svedrović Marijana, Petranović Milana, mr. Frančula Rudolfa i Potrebica Ante, kao članova vijeća i stručnog suradnika Papeš Branke, kao zapisničara, u krivičnom predmetu protiv opt. C.R. i dr., zbog krivičnog djela iz čl. 236. f. st. 1. KZH i dr., odlučujući o žalbama opt. C.R. i opt. C.A., podnesenih protiv presude Vojnog suda u Bjelovaru od 8. srpnja 1992. K 70/92-10, u sjednici održanoj 16. rujna 1992., u prisutnosti zamjenika javnog tužitelja Hrvatske T.V.,

p r e s u d i o j e :

Odbijaju se žalbe opt. C.R. i opt. C.A. kao neosnovane i potvrdjuje prvostepena presuda.

O b r a z l o ž e n j e

Pobijanom presudom Vojni sud u Bjelovaru od 8. srpnja 1992. br. K 70/91-10, oglasio je krivima opt. C.R. i opt. C.A. zbog krivičnih djela iz čl. 236. f. st. 1. i čl. 229. st. 1. i 3. Krivičnog zakona Republike Hrvatske (u daljnjem tekstu: KZH), činjenično i pravno opisanih u toč. 1) i 2) izreke pobijane presude, te im je po čl. 236. f. st. 1. i čl. 229. st. 3. KZH, utvrdio kazne zatvora u trajanju od 3 (tri) godine - za svako pojedino krivično djelo i to svakom, i po čl. 236. f. st. 1. i čl. 229. st. 3. KZH uz primjenu odredbe čl. 48. st. 2. t. 2. Krivičnog zakona SFRJ preuzetog na temelju čl. 1. Zakona o preuzimanju Krivičnog zakona SFRJ ("Narodne novine" br. 53/91) kao zakona Republike Hrvatske (u daljnjem tekstu: KZJ) osudio ih na jedinstvene kazne zatvora u trajanju od 5 (pet) godina - svakog. Po čl. 84. i čl. 85. KZJ optuženiku C.R. i opt. C.A. izrečeno je oduzimanje imovinske koristi predmeta - i to: od opt. C.R., pištolj marke "CZ" br. J-58271 sa 25 komada streljiva, automatska puštak br. 75334 sa 150 komada streljiva, a od opt. C.A., pištolj marke "CZ" br. 329977 sa 25 komada

I Kž 575/92

streljiva i automatska puška br. 45920 sa 150 koma da streljiva.

Protiv te presude podnijeli su žalbe opt. C.R., po braniteljicama C.L. i Z.I. odvjetnicama iz B., zbog pogrešno i nepotpuno utvrdjenog činjeničnog stanja, povrede krivičnog zakona i odluke o kazni i predlaže da drugostepeni sud pobijanu presudu ukine i predmet vrati prvostepenom sudu na ponovno sudjenje, ili pak, pobijanu presudu preinači i opt. C.R. osudi na kaznu zatvora u kraćem vremenskom trajanju; opt. C.A.,. po braniteljici C.T., odvjetnici iz B., zbog bitne povrede odredaba krivičnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrdjenog činjeničnog stanja, povrede krivičnog zakona, odluke o kazni i odluke o troškovima krivičnog postupka, i predlaže da drugostepeni sud pobijanu presudu ukine i predmet vrati prvostepenom sudu na ponovno sudjenje, ili pak, pobijanu presudu preinači na način da opt. C.A. odlobodi optužbe ili ga osudi na "blažu krivičnu sankciju".

Javni tužitelj Hrvatske, postupajući u skladu s odredbom iz čl. 370. st. 2. Zakona o krivičnom postupku koji je preuzet na temelju čl. 1. Zakona o preuzimanju Zakona o krivičnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91) kao zakona Republike Hrvatske (u daljnjem tekstu: ZKP), stavio je prijedlog da se žalbe opt. C.R. i opt. C.A. odbiju kao neosnovane i potvrdi prvostepena presuda.

Žalbe nisu osnovane.

Na žalbu opt. C.R.

Prije svega nije u pravu žalitelj kada u žalbi ističe da je prvostepeni sud pogrešno i nepotpuno utvrdio činjenično stanje, te povrijedio krivični zakon.

Prema žalitelju, prvostepeni sud je pogrešno i nepotpuno utvrdio činjenično stanje jer je propustio neposredno saslušati svjedoka R.V., uslijed čega prvostepeni sud nije sa sigurnošću utvrdio da je opt. C.R. počinio terećena krivična djela.

Suprotno navodima žalitelja, prvostepeni sud nije ni pogrešno ni nepotpuno utvrdio činjenično stanje, jer je ocjenom izvedenih dokaza (prije svega iskaza svjedoka S.Z. i svjedoka Š.M., kao i uvidom u karton zaduženja oružja) valjano zaključio da je opt. C.R. svojim postupanjem ostvario sve elemente bića krivičnog djela iz čl. 236. f. st. 1. i čl. 229. st. 1. i 3. KZH - činjenično opisanih u izreci pobijene presude. To što svjedok R.V. nije neposredno saslušan - nije dovelo do pogrešno i nepotpuno utvrdjenog činjeničnog stanja jer iz iskaza tog svjedoka (čiji je iskaz pročitan na glavnoj raspravi) proizlazi da taj svjedok nema nikakvog saznanja o krivičnim djelima zbog kojih se tereti opt. C.R., već je iskaz tog svjedoka poslužio prvostepenom sudu kao izvor saznanja o tome da je on u zarobljeništvu prepoznao opt. C.A..

Na potpuno i pravilno utvrdjeno činjenično stanje prvostepeni sud je ispravno primijenio krivični zakon, slijedom čega nije osnovana optuženikova žalba zbog pogrešno i

I Kž 575/92

nepotpuno utvrdjenog činjeničnog stanja i zbog povrede krivičnog zakona.

Isto tako, nije u pravu žalitelj kad u žalbi navodi da je prvostepeni sud osudio opt. Crnogorac Rajka na prestrogu kaznu.

Suprotno navodima žalitelja, i ovaj drugostepeni sud je mišljenja, da će se kaznom zatvora u trajanju od 5 (pet) godina ostvariti sve svrhe kažnjavanja iz čl. 33. KZJ (kako to ističe i prvostepeni sud).

Na žalbu opt. C.A.

Prije svega, iako žalitelj u žalbi ističe da se žali zbog bitne povrede odredaba krivičnog postupka i povrede krivičnog zakona, iz obrazloženja žalbe proizlazi da se žalitelj žali samo zbog pogrešno i nepotpuno utvrdjenog činjeničnog stanja, odluke o kazni i odluke o troškovima krivičnog postupka.

Nije u pravu žalitelj kada u žalbi ističe da je prvostepeni sud pogrešno i nepotpuno utvrdio činjenično stanje.

Prema žalitelju, prvostepeni sud je pogrešno i nepotpuno utvrdio činjenično stanje jer je pogrešno zaključio da je opt. C.A. bio pripadnik neprijateljskih formacija, iskaz svjedoka R.V. to samo posredno potvrdjuje, a svjedok Š.M. nema o toj okolnosti saznanja (izuzev okolnosti da je opt. C.A. bio zadužen oružjem), a osim toga, prema žalitelju prvostepeni sud nije sa sigurnošću utvrdio umišljajno postupanje opt. C.A., zbog čega je činjenično stanje u cijelosti pogrešno i nepotpuno utvrdjeno.

Suprotno navodima žalitelja, prvostepeni sud je pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje, za sva svoja utvrdjenja dao je valjane razloge, koje prihvaća i ovaj drugostepeni sud, te na iste upućuje žalitelja.

Isto tako, nije u pravu žalitelj kada u žalbi ističe da je prvostepeni sud osudio opt. C.A. na prestrogu kaznu.

I prema mišljenju ovog drugostepenog suda, kazna zatvora u trajanju od 5 (pet) godina ostvarit će se sve svrhe kažnjavanja iz čl. 33. KZJ, kako to ističe prvostepeni sud, a sam žalitelj, osim konstatacije da je kazna "stroga" ne ukazuje na odredjene okolnosti koje bi ukazivale na to da je opt. C.A. nužno osuditi na kaznu zatvora u kraćem vremenskom trajanju od onog na kojeg ga je osudio prvostepeni sud.

Troškovi krivičnog postupka odredjeni su u skladu sa zakonom, i nisu previsoki kako to ističe žalitelj u žalbi.

U smislu čl. 379. ZKP ispitana je pobijana presuda i u pogledu odluke o oduzimanu imovinske koristi, zapravo predmeta specificiranih u izreci te presude i pritom je nadjeno da je i u tom dijelu presuda suda prvoga stupnja u svemu pravilna i zakonita.

I Kž 575/92

Kako razlozi žalbi nisu ostvareni i kako ispitivanjem pobijane presude po službenoj dužnosti, u smislu odredbe iz čl. 376. st. 1. t. 1. i 2. ZKP nisu nadjene ni bitne povrede odredaba krivičnog postupka niti povrede krivičnog zakona na štetu optuženih, odlučeno je kao u izreci, temeljem čl. 384. ZKP.

U Zagrebu, 16. rujna 1992.

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Papeš Branka, v.r.

Novoselec dr. Petar, v.r.

Suglasnost

ovog prijepisa s izvornikom ovjerava

Viši

stručni referent:

(Vladimir

Vuletin)