Rev-800/2011-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 800/11-2

U IME REPUBLIKE HRVATSKE

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske po sucu Slavku Pavkoviću, u pravnoj stvari tužitelja K. W. I. G. d.d. (ranije K. S. o.) iz R., zastupanog po punomoćniku T. B., odvjetniku u R., protiv tuženika M. K. iz Z., zastupanog po punomoćniku T. L., odvjetniku u Z., radi isplate, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Zagrebu posl. broj Gž- 7008/07-2 od 17. studenoga 2009., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Zagrebu posl. broj P-10121/04 od 27. ožujka 2007., dana 7. siječnja 2015.,

r i j e š i o j e:

Revizija tužitelja protiv presude Županijskog suda u Zagrebu, posl. broj Gž-7008/07-2 od 17. studenoga 2009., odbacuje se kao nedopuštena.

Obrazloženje

Prvostupanjskom presudom ukinuto je rješenje o ovrsi prvostupanjskog suda posl. broj Ovrv-19046/03 od 19. studenoga 2003. kojim je naloženo tuženiku da tužitelju isplati 3.703,89 kn zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 18. studenog 2003. pa do isplate (st. I. izreke). Nadalje, tom presudom naloženo je tužitelju nadoknaditi tuženiku parnični trošak od 1.981,00 kn (st. 2. izreke).

Drugostupanjskom presudom odbijena je kao neosnovana žalba tužitelja te je potvrđena prvostupanjska presuda.

Protiv drugostupanjske presude reviziju je u smislu odredbe čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08 - dalje: ZPP), a koja se odredba u ovom slučaju primjenjuje na temelju odredbe čl. 52. st. 4. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 84/08) podnio tužitelj iz razloga bitnih povreda odredaba parničnog postupka te pogrešne primjene materijalnog prava.

Tuženik nije podnio odgovor na reviziju tužitelja.

Revizija tužitelja nije dopuštena.

Postupajući sukladno odredbi čl. 392. a. st. 2. ZPP revizijski sud u povodu revizije iz čl. 382. st. 2. toga zakona ispituje pobijanu presudu samo u dijelu u kojem se pobija revizijom i samo zbog pitanja koje je važno za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana zbog kojeg je podnesena.

Prema odredbi čl. 382. st. 2. ZPP u slučajevima u kojima je ne mogu podnijeti prema odredbi stavka 1. toga članka, stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekog materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana, primjerice: 1) ako o tom pitanju revizijski sud još uvijek nije zauzeo shvaćanje odlučujući u pojedinim predmetima ili na odjelnoj i općoj sjednici, a riječ je o pitanju u kojemu postoji različita praksa drugostupanjskih sudova,

2) ako o tom pitanju revizijski sud još uvijek nije zauzeo shvaćanje, a moglo bi se očekivati da bi u praksi drugostupanjski sudovi mogli o njemu imati različita shvaćanja, npr. zbog mogućnosti različitoga tumačenja određenih zakonskih odredaba,

3) ako je o tom pitanju revizijski sud već zauzeo shvaćanje, ali je odluka drugostupanjskog suda utemeljena na shvaćanju koje nije podudarno s tim shvaćanjem, 4) ako je o tom pitanju revizijski sud već zauzeo shvaćanje i presuda se drugostupanjskog suda temelji na tom shvaćanju, ali bi – osobito uvažavajući razloge iznijete tijekom prethodnog prvostupanjskog i žalbenog postupka, zbog promjene u pravnom sustavu uvjetovane novim zakonodavstvom ili međunarodnim sporazumima, te odlukom Ustavnog suda Republike Hrvatske ili Europskog suda za ljudska prava – trebalo preispitati sudsku praksu.

Prema odredbi čl. 382. st. 3. ZPP u reviziji iz st. 2. toga članka stranka treba određeno naznačiti pravno pitanje, zbog kojeg ju je podnijela i izložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana.

Revizija tužitelja nema sadržaj propisan odredbom čl. 382. st. 3. ZPP.

Naime, tužitelj u reviziji nije određeno naznačio pravno pitanje zbog kojeg je reviziju podnio.

Ovdje je za ukazati da revizijski sud nije ovlašten sam kreirati pravna pitanja prema odredbi čl. 382. st. 2. i 3. ZPP koja bi bila važna za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana, a postojanje kojih pitanja izvanrednu reviziju iz odredbe čl. 382. st. 2. ZPP razlikuje od redovite revizije iz odredbe čl. 382. st. 1. ZPP, a nije ovlašten niti ispitivati kriju li se takova pitanja moguće u navodima revidenta o pogrešnoj primjeni materijalnog prava ili postupovnog prava – budući bi se takvim ekstenzivnim pristupom tumačenju obaveze i postupanja po izvanrednoj reviziji izgubila granica između nje i redovite revizije, dok bi se sud doveo u poziciju da formulira pitanja koja moguće i ne bi odgovarala shvaćanju ili težnji revidenta.

S obzirom da tužitelj u reviziji navodi da reviziju podnosi iz razloga bitnih povreda odredaba parničnog postupka te pogrešne primjene materijalnog prava, ovdje je za ukazati da se revizija iz čl. 382. st. 2. ZPP ne može podnijeti iz tih razloga već samo, a kao što je već prethodno rečeno, iz razloga ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekog materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana.

S obzirom na izneseno valjalo je na temelju odredbe čl. 392. st. 1. ZPP odlučiti kao u izreci ovog rješenja.

Zagreb, 7. siječnja 2015.

Sudac:

Slavko Pavković, v.r.