Gž Ovr-2875/2006-2 · Županijski sud u Zagrebu

Posl. br.: I Gžovr-2875/06-2.

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, po sucu toga suda Radomiri Felicijan-Maoduš, kao sucu pojedincu, u ovršnom predmetu ovrhovoditelja J. S. iz Z., kojeg zastupa punomoćnik I. S. odvjetnik u Z., protiv ovršenice S. S. iz Z., radi ovrhe, odlučujući o žalbi ovrhovoditelja protiv rješenja Općinskog suda u Zagrebu broj Ovr-2102/06 od 25. kolovoza 2006., dana 10. listopada 2006.,

r i j e š i o j e

Odbija se žalba ovrhovoditelja kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Zagrebu od 25. kolovoza 2006. broj Ovr-2120/06.

Obrazloženje

Prvostupanjski je sud sudio:

"Odbacuje se prijedlog za ovrhu ovrhovoditelja J. S. podnesen dana 10. kolovoza 2006. godine."

Protiv tog rješenja žali se ovrhovoditelj uz prijedlog usvajanja žalbe.

Žalba nije osnovana.

Ovrhovoditelj je predložio donošenje rješenja o ovrsi radi, kako navodi, ostvarenja tražbine tj. susreta i druženja ovrhovoditelja s mlt. A. S., zajedničkim djetetom stranaka, na način kako je to pobliže navedeno u prijedlogu za ovrhu, a na temelju zaključka Centra za socijalnu skrb Trešnjevka, klasa 220-05/5-01/2230, ur. br. 371-121-05-04-02 na zapisniku od 22. studenoga 2005.

Prvostupanjski je sud taj prijedlog odbacio pravilno zaključujući da navedeni zaključak ne predstavlja ovršnu ispravu glede održavanja susreta i druženja roditelja s djetetom.

Iz odredbe čl. 353. Obiteljskog zakona ("NN" br. 106/03 i 17/04, dalje: OBZ) proizlazi da se postupak ovrhe radi održavanja susreta i druženja roditelja s djetetom vodi radi ostvarenja odluke suda, a ne odluke donesene u upravnom postupku.

Odredbom čl. 20. Ovršnog zakona ("NN" 57/96, 29/99, 173/03, 194/03 i 88/05, dalje: OZ) propisano je da sud određuje ovrhu samo na temelju ovršne isprave ili vjerodostojne isprave ako tim zakonom nije drukčije određeno.

Ovršne isprave sukladno odredbi čl. 21. OZ su i ovršne odluke donesene u upravnom postupku i ovršna nagodba sklopljena u upravnom postupku ako glase na ispunjenje novčane obveze, ako zakonom nije drukčije određeno.

Odredba čl. 22. st. 2. OZ na koju upućuje žalba tek tumači što se smatra sudskom odlukom i sudskom nagodbom odnosno odlukom upravnog tijela i upravnom nagodbom. Međutim, ta se odredba ne može tumačiti samostalno i tako da je svaka odluka upravnog tijela iz čl. 22. st. 2. OZ ujedno i ovršna isprava, ovo tim više što je Obiteljskim zakonom propisanom da odluku o susretu i druženju roditelja i djece donosi sud, a ne upravno tijelo. Činjenica jest da je u zaključku na koji se kao ovršnu ispravu poziva ovrhovoditelj prenesen sporazum roditelja o načinu održavanja susreta i druženja oca i mlt. djeteta A. S. Taj zaključak sastavni je dio zapisnika u postupku posredovanja koji je u pogledu zahtjeva za razvod braka vodio Centar za socijalnu skrb. Postupak posredovanja vodi se po pravilima upravnog postupka, ali samim tim zaključak koji je u okviru tog postupka donio Centar za socijalnu skrb u dijelu koji se odnosi na susrete i druženja roditelja i djece svakako ne predstavlja ovršnu ispravu jer taj učinak navedenom zaključku upravnog tijela ne daje niti Ovršni zakon, niti Obiteljski zakon.

Iz razloga navedenih ovaj sud ocjenjuje žalbu ovrhovoditelja neosnovanom, pa je odlučeno kao u izreci (čl. 380. toč. 3. Zakona o parničnom postupku, "NN" br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01 i 117/03, u vezi s odredbom čl.19. Ovršnog zakona).

U Zagrebu, 10. listopada 2006.

Sudac:

Radomira Felicijan-Maoduš, v.r.