II Kž-300/2016-4 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: II Kž 300/16.-4

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću za mladež sastavljenom od sudaca Senke Klarić-Baranović kao predsjednice vijeća te Ileane Vinja i Ranka Marijana kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Maje Ivanović Stilinović kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog S. O., zbog kaznenog djela iz članka 154. stavka 2. u vezi s člankom 153. stavkom 1., člankom 152. stavkom 1. i člankom 34. stavkom 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“, broj 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15. - dalje u tekstu: KZ/11.), odlučujući o žalbi optuženika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Varaždinu od 24. kolovoza 2016. broj Kvm-30/16.-5 (Kzd-2/16.-39), o produljenju primjene mjera opreza u tijeku postupka nakon podignute optužnice, u sjednici održanoj 14. rujna 2016.,

r i j e š i o j e:

Odbija se žalba optuženog S. O. kao neosnovana.

Obrazloženje

Prvostupanjskim rješenjem vijeća za mladež Županijskog suda u Varaždinu, u tijeku postupka nakon podignute optužnice protiv optuženog S. O., zbog kaznenog djela iz članka 154. stavka 2. u vezi s člankom 153. stavkom 1., člankom 152. stavkom 1. i člankom 34. stavkom 1. KZ/11., pod točkom I. izreke na temelju članka 98. stavka 6. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“, broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. - Odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13. i 152/14. - dalje u tekstu: ZKP/08.), protiv tog optuženika produljena je primjena mjera opreza iz članka 98. stavka 2. točaka 4., 5. i 9. ZKP/08., i to zabrane približavanja oštećenici R. O. na udaljenost manju od 100 metara, zabrane uspostavljanja i održavanja izravne i neizravne veze s oštećenicom R. O. te zabrane uhođenja i uznemiravanja oštećenice R. O., a pod točkom II. izreke izvršenje mjera opreza povjereno je Policijskoj postaji K.

Protiv tog rješenja žalbu je podnio optuženi S. O. po branitelju M. B., odvjetniku iz V., zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede Kaznenog zakona te pogrešno i

II Kž 300/16.-4

nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da se „donese rješenje kojim se protiv okrivljenika ukidaju predložene mjere opreza“.

Žalba nije osnovana.

Optuženi S. O. u žalbi upire na ostvarenje bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08., smatrajući da u pobijanom rješenju nisu navedeni razlozi o odlučnim činjenicama, tj. da su ti razlozi nejasni odnosno proturječni, budući da prvostupanjski sud nije na jasan i određen način obrazložio postojanje istražnozatvorske osnove iz članka 123. stavka 1. točke 3. ZKP/08.

No, ti žalbeni navodi optuženika nisu osnovani. Prvostupanjski sud je pravilno i potpuno utvrdio sve odlučne činjenice iz kojih proizlazi postojanje iteracijske opasnosti na strani optuženika kao posebne pretpostavke za primjenu mjere istražnog zatvora iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08., dajući jasne i određene razloge za tu odluku, bez proturječja. Potom je pravilno utvrdio da se ista svrha u konkretnom slučaju može ostvariti i primjenom blažih mjera, odnosno mjera opreza iz članka 98. stavaka 1. i 2. točaka 4., 5. i 9. ZKP/08., dajući jasne i valjane razloge i za takav zaključak. Zbog toga nije ostvarena citirana bitna povreda odredaba kaznenog postupka na koju upire optuženik.

Optuženik nadalje ističe da je prvostupanjski sud pogrešno obrazložio postojanje iteracijske opasnosti, temeljeći je na zaključku da su oštećenica, kao i ostali članovi njezine obitelji izgubili povjerenje u njega. Ta okolnost je po mišljenju žalitelja logična, s obzirom na to da ga je oštećenica i prijavila za počinjenje kaznenog djela, kao što je i logično da nitko od njezine obitelji neće dopustiti da joj se optuženik približi, uhodi je ili ju uznemirava. Također smatra da na izostanak realne opasnosti od počinjenja novog djela upućuje i činjenica da on u posljednjih šest mjeseci živi u mjestu 20 kilometara udaljenom od mjesta prebivališta oštećenice i da nema osobno vozilo, a da je u inkriminirano vrijeme živio u selu koje je bilo puno bliže mjestu gdje živi oštećenica.

No, protivno ovim žalbenim navodima, potvrđenom optužnicom optuženiku se stavlja na teret počinjenje teškog kaznenog djela protiv spolne slobode u pokušaju iz članka 154. stavka 2. u vezi s člankom 153. stavkom 1., člankom 152. stavkom 1. i člankom 34. stavkom 1. KZ/11., na štetu nećakinje, djeteta R. O., i to u vrijeme kada u njihovoj blizini u kući, u kojoj je oštećenica živjela zajedno sa svojom majkom, očuhom, sestrom i braćom, nije bilo nikoga od navedenih članova obitelji. Stoga opravdano prvostupanjski sud zaključuje da je optuženik iskoristio povjerenje koje je oštećenica imala prema njemu kao svome ujaku koji je, uostalom, jedno vrijeme i živio zajedno s njima, a u toj namjeri ga nije spriječila ni činjenica da je on u inkriminirano vrijeme živio u mjestu različitom od onog oštećenice.

Te okolnosti povezane i s činjenicom da je optuženik pravomoćno osuđivan prema izvatku iz kaznene evidencije, doduše ne za istovrsno kazneno djelo, ali da je sada osnovano sumnjiv da protupravno postupa u tijeku vremena provjeravanja iz pravomoćne presude, upućuju na neusklađenost njegovog prethodnog života s pravilima kaznenog prava. Stoga je opravdan zaključak prvostupanjskog suda o postojanju opasnosti da će optuženik dovršiti pokušano kazneno djelo, odnosno počiniti isto ili slično kazneno djelo na štetu iste oštećenice, a tu opasnost ne dovodi u sumnju ni činjenica da članovi oštećeničine obitelji neće dopustiti optuženiku da joj se približi ili na bilo koji način pokuša stupiti u kontakt s njom.

II Kž 300/16.-4

Imajući na umu kvalitetu i značaj tih okolnosti, prvostupanjski sud je pravilno zaključio da će se primjenom mjera opreza iz članka 98. stavka 2. točke 4., 5. i 9. ZKP/08., i to zabrane približavanja oštećenici R. O. na udaljenost manju od 100 metara, zabrane uspostavljanja i održavanja izravne i neizravne veze s oštećenicom R. O. te zabrane uhođenja i uznemiravanja oštećenice R. O., i ubuduće preventivno djelovati u cilju otklanjanja utvrđene iteracijske opasnosti kojom će se ostvariti ista svrha na strani optuženika koja bi se ostvarila i istražnozatvorskom mjerom.

Osim toga, optuženi S. O. se upozorava i ovim rješenjem da će se, u slučaju nepridržavanja izrečenih mu mjera opreza, iste zamijeniti istražnim zatvorom.

Budući da žalba optuženog S. O. nije osnovana te da ni ispitivanjem pobijanog rješenja sukladno članku 494. stavku 4. ZKP/08. nije utvrđeno da bi bile ostvarene povrede na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, to je, na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08., odlučeno kao u izreci ovoga rješenja.

Zagreb, 14. rujna 2016.

Zapisničarka:

Predsjednica vijeća:

Maja Ivanović Stilinović, v. r.

Senka Klarić-Baranović, v. r.