Rev-x-931/2016-3 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-x 931/16-3

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Katarine Buljan predsjednice vijeća, Aleksandra Peruzovića člana vijeća, Viktorije Lovrić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Branka Medančića člana vijeća i Slavka Pavkovića člana vijeća, u pravnoj stvari I-tužiteljice L. V. i II-tužitelja M. V., oboje iz B., koje oboje zastupa punomoćnik L. Š., odvjetnik u Z., protiv tuženice Republike Hrvatske, koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Z., Građansko-upravni odjel, radi ponavljanja postupka pravomoćno dovršenog presudom Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-5404/05 od 4. ožujka 2011. koja je potvrđena presudom Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gžn- 2089/11-2 od 8. studenog 2011., odlučujući o reviziji tužitelja protiv rješenja Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-709/16-3 od 26. travnja 2016. kojim je potvrđeno rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-5404/05-34 od 5. studenog 2015., u sjednici dana 12. lipnja 2018.

r i j e š i o j e :

Reviziji tužitelja se prihvaća te se ukida rješenje Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-709/16-3 od 26. travnja 2016. i Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-5404/05-34 od 5. studenog 2015. i predmet se vraća prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

Obrazloženje

U postupku koji je prethodio prijedlogu za ponavljanje postupka Općinski građanski sud u Zagrebu je presudom poslovni broj Pn-5404/05-19 odbio tužbeni zahtjev tužitelja kojim su tražili da sud naloži tuženici Republici Hrvatskoj isplatiti po osnovi naknade za nematerijalnu štetu prvotužiteljici L. V. iznos od 220.000,00 kuna te drugotužitelju M. V. iznos od 200.000,00 kuna sa zateznim kamatama koje teku od donošenja prvostupanjske presude do isplate po stopi navedenoj presudi(toč. I.1.izreke).

Odbijen je i tužbeni zahtjev oba tužitelja da im tuženica kao solidarnim vjerovnicima isplati po osnovi naknade materijalne štete u iznosu od 40.000,00 kuna sa zateznim kamatama koje teku od 27. kolovoza 1991. do isplate po stopama navedenim u presudi (toč. I. 2 izreke) te zahtjev da tuženica naknadi solidarno tužiteljima parnične troškove (toč. I. 3. izreke).

Tužitelji su podnescima od 6. kolovoza 2014. i 18. kolovoza 2014. podnijeli prijedlog za ponavljanje postupka, pozivajući se na odredbu čl. 421. st. 1. t. 10. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 88/08 i 123/08, 57/11, 25/13, 89/14 - dalje: ZPP) u kojem navode da su saznali za nove činjenice i stekli mogućnost upotrijebiti nove dokaze na temelju kojih je za stranku mogla biti donesena povoljnija odluka da su te činjenice ili dokazi bili upotrijebljeni u prijašnjem postupku. U obrazloženju prijedloga je navedeno kako je pravomoćnom osuđujućom presudom Županijskog suda u Osijeku poslovni broj K-Rz-3/2011-1119 od 9. prosinca 2013., preinačenom u odluci o kazni presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj I Kž-282/14-8 od 10. lipnja 2014., proglašen krivim V. M. za počinjenje kaznenih djela navedenih u presudi, a kao ubijene osobe su u presudi označeni M. V. i Z. V., suprug i sin L.

V., odnosno otac i brat M. V..

Općinski građanski sud u Zagrebu je rješenjem poslovni broj Pn-5404/05-34 od 5. studenog 2015. odbacio prijedlog kao nepravovremen, a Županijski sud u Zagrebu je rješenjem poslovni broj Gž-709/16-3 od 26. travnja 2016. potvrdio prvostupanjsko rješenje.

U obrazloženju je navedeno da se prijedlog za ponavljanje postupka temelji na odredbi čl. 421. st. 1. t. 10. ZPP, a predlagatelji tvrde da su stekli mogućnost koristiti nove dokaze, presude Županijskog suda u Osijeku od 9. prosinca 2013. i Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 10. lipnja 2014., koje presude da su primili 27. srpnja 2014.

Prema utvrđenju nižestupanjskih sudova tužitelji nisu dostavili dokaz niti predložili izvođenje dokaza kojim bi potkrijepili svoje navode o pravovremenosti prijedloga, a kao što to propisuje odredba čl. 424. st. 2. ZPP. Stoga je sud postupio po odredbi čl. 425. st. 1. ZPP te je rješenjem odbacio nepravovremeni (članak 423.) prijedlog za ponavljanje postupka.

U odnosu na žalbene navode prema kojima je sud trebao postupiti po odredbi čl. 109. ZPP i pozvati tužitelje da dopune prijedlog, drugostupanjski sud je odgovorio da je navedenom odredbom izričito propisano da će nepotpune prijedloge za ponavljanje postupka sud odbaciti.

U obrazloženju je sud zauzeo slijedeće shvaćanje glede primjene odredbe čl. 109. ZPP:

„Odredba čl. 109. st. 1. ZPP, koji propisuje da će, ako je podnesak nerazumljiv ili ne sadržava sve što je potrebno da bi se po njemu moglo postupiti, sud podnositelju naložiti da podnesak ispravi odnosno dopuni u skladu s danom uputom, odnosi se na formalne nedostatke podnesaka, a ne na one o kojima ovisi osnovanost zahtjeva odnosno prijedloga stavljenih u postupku. Sud nije ovlašten pozivati stranke na ispravak ili dopunu podnesaka prilaganjem dokaza na okolnost osnovanosti zahtjeva (VS, Rev-2434/98-7. od 28. 1.1998. - IO2/1998-95), pa, u konkretnom slučaju, niti na okolnost pravovremenosti zahtjeva.“

Tužitelj je tek uz žalbu dostavio dopis Županijskog suda u Osijeku od 24. srpnja 2014., iz kojeg proizlazi da je punomoćniku tužitelja na njegov zahtjev preslika citiranih presuda doista otpremljena 25. srpnja. 2015., ali taj dokaz sud nije uzeo u obzir jer se radi o novom dokazu koji se, na temelju čl. 352. st. 1. ZPP, ne može predložiti tek u žalbi.

Protiv drugostupanjskog rješenja tužitelji su podnijeli reviziju iz čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku zbog revizijskog razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Predložili su da Vrhovni sud RH prihvati reviziju, te da preinači nižestupanjska rješenja i dopusti ponavljanje postupka, te ukine presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-5404/05-19 i Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gžn-2089/11-2 od 8. studenog 2011., a podredno da ukine nižestupanjska rješenja i predmet vrati prvostupanjskom sud radi ponovnog odlučivanja o prijedlogu za ponavljanje postupka.

Tuženik nije odgovorio na reviziju.

Revizija je osnovana.

Pobijanim rješenjem odlučeno je o prijedlogu za ponavljanje postupka u sporu u kojemu je protiv drugostupanjske presude bila dopuštena redovna revizija iz čl. 382. st. 1. ZPP, jer vrijednost predmeta spora pobijanog dijela presude u odnosu na svakog od tužitelja prelazi 200.000,00 kuna.

Stoga je i protiv drugostupanjskog rješenja kojim je odlučeno o prijedlogu za ponavljanje postupka dopuštena revizija iz čl. 382. st. 1. u vezi s čl. 400. st. 3. i 4. ZPP.

Rješenje je ispitano po čl. 392.a st. 1. ZPP samo u onom dijelu u kojem se ono pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

Prema pravnom shvaćanju ovoga suda prijedlog za ponavljanje postupka je odbačen preuranjeno, u procesnoj situaciji kada sud još nije poduzeo potrebne mjere radi otklanjanja nedostataka, kako bi se postupak mogao provesti i donijeti meritorna odluka.

Postupak koji je odlukom suda pravomoćno završen može se na prijedlog stranke ponoviti (uz ostale razloge) ako stranka sazna za nove činjenice ili nađe ili stekne mogućnost da upotrijebi nove dokaze na temelju kojih je za stranku mogla biti donesena povoljnija odluka da su te činjenice ili dokazi bili upotrijebljeni u prijašnjem postupku.

Prema odredbi čl. 423. ZPP prijedlog za ponavljanje postupka podnosi se u roku od trideset dana (...) a u slučaju iz članka 421. stavka 1. točke 10. ZPP rok se računa od dana kad je stranka mogla iznijeti sudu nove činjenice odnosno nova dokazna sredstva.

U ovom slučaju u pravomoćno dovršenom postupku prihvaćen je prigovor zastare i tužbeni zahtjev je odbijen.

Tužitelji su predložili ponavljanje postupka tvrdeći su da stekli mogućnost upotrijebiti nove dokaze na temelju kojih je za stranku mogla biti donesena povoljnija odluka da su te činjenice ili dokazi bili upotrijebljeni u prijašnjem postupku. Pri tome su u obrazloženju prijedloga naveli kako je pravomoćnom osuđujućom presudom Županijskog suda u Osijeku poslovni broj K-Rz-3/2011-1119 od 9. prosinca 2013., preinačenom u odluci o kazni presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj I Kž-282/14-8 od 10. lipnja 2014., proglašen krivim V. M. za počinjenje kaznenih djela navedenih u presudi, a kao ubijene osobe su u presudi označeni M. V. i Z. V., suprug i sin L. V., odnosno otac i brat M.

V.. Preslike presuda su priložene uz prijedlog.

Tužitelji su naveli da su predmetne presude primili 27. srpnja 2014., a prijedlog za ponavljanje postupka su podnijeli sudu 6. kolovoza 2014. i 18. kolovoza 2014.

Prema odredbi čl. 424. st. 2. ZPP u prijedlogu se osobito moraju navesti: zakonska osnova po kojoj se traži ponavljanje, okolnosti iz kojih proizlazi da je prijedlog podnesen u zakonskom roku i dokazi kojima se potkrepljuju navodi predlagača.

U opisanoj procesnoj situaciji, kad su tužitelji uz prijedlog za ponavljanje postupka priložili preslike sudskih odluka za koje tvrde da su ih primili 27. srpnja 2014., ovaj sud cijeni da je bilo mjesta pozvati tužitelje na dostavu dokaza o datumu primitka navedenih presuda, odnosno o tome da je prijedlog podnesen u zakonskom roku. Tužitelji su naime naveli dokaze kojima se potkrepljuju njihovi navodi u skladu s odredbom čl. 424. st. 2. ZPP.

U konkretnom slučaju radi se o dokazima koji postoje u sudskom spisu (doduše drugoga suda) u kaznenom predmetu u kojemu su donesene osuđujuće presude, a tužitelji su određeno naveli broj sudskog predmeta, pa je sud mogao i sam provjeriti točnost navoda iz prijedloga za ponavljanje. Okolnosti konkretnog slučaja nisu identične procesnoj situaciji u kojoj je doneseno rješenje Vrhovnog suda RH Rev-2434/98-7. od 28. 1.1998., na koje se pozvao prvostupanjski sud.

Smisao je gore navedenih postupovnih odredaba ograničiti rok u kojemu se može predložiti ponavljanje postupka, ali na način da se stranci ne onemogući pristup sudu.

Potrebno je izbjeći situaciju kada postupovna pravila prestaju služiti ciljevima pravne sigurnosti i pravilnog djelovanja pravosudnog sustava te postanu jedna vrsta prepreke stranci u parnici da njezin zahtjev nadležni sud razmotri u meritumu. U tom pravcu se izjasnio i Europski sud za ljudska prava, primjerice u predmetu Omerović protiv Hrvatske, (Zahtjev br. 22980/09).

Stoga je ovaj sud ocijenio da je u okolnostima konkretnog slučaja prvostupanjski sud trebao poduzeti radnje kako bi se utvrdilo je li prijedlog za ponavljanje postupka pravovremen. Odbačajem prijedloga tužiteljima je pretjeranim formalizmom onemogućen pristup sudu, čime je pred prvostupanjskim sudom počinjena bitna povreda odredaba postupak iz čl. 354. st. 2. točka 6. ZPP, koju po žalbi tužitelja nije otklonio drugostupanjski sud.

Zbog iznijetih razloga je valjalo ukinuti nižestupanjska rješenja po čl. 394. st. 1. i čl. 380. st. 1. točka 3. ZPP i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovni postupak. U ponovljenom postupku sud će ponovno ispitati pravovremenost i dopuštenost prijedloga za ponavljanje postupka, te eventualno i osnovanost prijedloga ako nađe da su za to ispunjene procesne pretpostavke.

Zagreb, 12. lipnja 2018.

Predsjednica vijeća

Katarina Buljan, v. r.