Legislator Case Law & Legislation
Gž-715/2018-2 AI generated

Court dismisses defendant's request to retry case due to lack of service issues when defendant was unknown.

Case Number Gž-715/2018-2
Court / Authority
Jurisdiction Croatia (HR)
Decision Date
Outcome Partially Allowed

Legislator summary

AI generated

The appellate court dismissed the defendant's request to retry the case, ruling it unfounded because the defendant was unknown at the time of proceedings. While the first-instance court incorrectly applied the law regarding the defendant's inability to participate due to a temporary lawyer, the appellate court found no actual procedural violation since the defendant was properly represented. Consequently, the court upheld the first-instance judgment and awarded the plaintiff the litigation costs.

Legislator headnote

AI generated

Čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP; Čl. 380. toč. 3. ZPP: A request to retry proceedings is unfounded if the defendant was unknown and properly represented by a temporary lawyer, negating any claim of inability to participate.

Keywords

AI generated
request to retry proceedings unknown defendant temporary lawyer representation procedural violation litigation costs award

Cited Legislation

AI generated
Čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku
Čl. 354. st. 1. u svezi čl. 338. st. 4. i čl. 345. st. 1. Zakona o parničnom postupku
Čl. 84. st. 1. toč. 4. Zakona o parničnom postupku
Čl. 380. toč. 3. Zakona o parničnom postupku
Čl. 166. st. 2. Zakona o parničnom postupku
Čl. 154. st. 1. i čl. 155. Zakona o parničnom postupku

Need to analyze how this precedent applies to your matter?

Cross-reference this judgment against statutes, commentaries, and subsequent citing case law inside Legislator AI.

Open in Legislator →

Full text

Republika Hrvatska

Županijski sud u Zadru

Zadar, Borelli 9

Poslovni broj: 19 Gž - 715/18-2

U I M E R E P U B L I K E H R V AT S K E

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Zadru, po sucu Blanki Pervan, u pravnoj stvari tužitelja F. S. iz Z. B., P… OIB: …, zastupanog po punomoćnicima - odvjetnicima iz Zajedničkog odvjetničkog ureda D. T. i. J. T. iz Z… protiv tuženika: 1) J. M. iz P., U. V. M., OIB: … 2) L. F. (ranije L. G. V.) rođ K. iz Z., U. I. Z. 27, OIB: …, 3) V. G. iz Z., S., R… OIB: …, 4) P. Š. iz Z., S., G. V. I.. 32, OIB: …, 5) S. V. iz Z., U. I. M. R. 10, OIB: …, 6) A. D. iz Z., B., OIB: …, 7) B. K. iz Z., B. 75, 8) L. P. iz Z., J., OIB: … , 9) S. V. iz S., O, S. B. 62, 10) Z. V. iz K., V. 9, 11) M. V. iz K., V. 9, 12) S. S. iz Z., Z. 13 i 13) M. J. iz P., I…, B. i H., radi utvrđenja prava vlasništva, odlučujući o žalbi tužitelja F. S. protiv rješenja Općinskog suda u Zadru - Stalne službe u Pagu, poslovni broj P - 260/96 od 8. ožujka 2018., dana 20. lipnja 2018.,

r i j e š i o j e

Uvažava se žalba tužitelja F. S., preinačuje rješenje Općinskog suda u Zadru - Stalne službe u Pagu, poslovni broj P-260/96 od 8. ožujka 2018. i rješava:

1. Odbija se prijedlog tuženika pod 13) M. J. za ponavljanje postupka u parničnom predmetu Općinskog suda u Pagu, poslovni broj P-260/96, kao neosnovan.

2. Dužan je tuženik pod 13) M. J. naknaditi tužitelju F. S. parnični trošak u iznosu od 9. 375,00 kuna, dok se u preostalom dijelu zahtjev tužitelja za naknadom troškova odbija kao neosnovan.

Obrazloženje

Uvodno označenim rješenjem suda prvog stupnja, odlučeno je:

"I. Dopušta se ponavljanje postupka u ovom predmetu i ukida pravomoćna presuda Općinskog suda u Pagu poslovni broj P-260/96 od 30.06.1997. godine u odnosu na tuženika pod 13) M. J..

II. Nalaže se protustranci F. S. da predlagatelju M. J. isplati troškove ovog postupka u iznosu od 9.375,00 kn".

Protiv citiranog rješenja žalbu je izjavio tužitelj zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpouno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene materijalnog prava i odluke o troškovima postupka. Ističe da su u predmetnoj pravnoj stvari saslušani kako tužitelj, tako i tuženik pod 13) M. J., te svjedoci koje su predložile stranke. U. tome, prvostupanjski sud u pobijanom rješenju ne spominje niti jedan dokaz izveden povodom predmetnog prijedloga za ponavljanje postupka, već se samo ukratko navodi ono što je rečeno u prijedlogu za ponavljanje postupka i odgovor na taj prijedlog, na koji je način sud prvog stupnja počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 48/11 – pročišćeni tekst, 25/13 i 89/14

- dalje ZPP), jer rješenje ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, jer nema razloga o odlučnim činjenicama. Isto je tako počinjena i relativno bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st.

1. u svezi čl. 338. st.

4. i čl. 345. st.

1. ZPP, jer je prvostupanjski sud u obrazloženju rješenja propustio navesti činjenice i dokaze koje su stranke iznijele, što je utjecalo na donošenje pobijane odluke. Tvrdi da je počinjena i relativno bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st.

1. u svezi čl.

8. ZPP, jer sud prvog stupnja nije vrednovao dokaze zasebno i prema drugim dokazima, što je utjecalo na donošenje odluke na njegovu štetu. Osim toga, u više navrata je istaknuo da je prijedlog za ponavljanje postupka nepravodoban, jer je podnesen nakon proteka subjektivnog roka od 30 dana, u smislu odredbe čl. 423. st.

1. toč.

2. ZPP. Prvostupanjski se sud poziva na odredbu čl. 421. st.

3. ZPP, vjerojatno misleći na odredbu čl. 423. st.

3. ZPP koja govori o tome da u slučaju iz čl. 421. st.

1. toč.

2. ZPP, nema prekluzivnog objektivnog roka od pet godina, dok se ne osvrće na navode tužitelja o promašenom prekluzivnom subjektivnom roku, čime je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st.

2. toč.

11. ZPP, jer rješenje nema razloga o odlučnoj činjenici da li je prijedlog tuženika pod 13) pravodobno podnesen, uzimajući u obzir prekluzivni subjektivni rok. Prvostupanjski sud je prihvatio prijedlog tuženika za ponavljanje postupka, smatrajući da nije pravilno primijenio odredbu čl.

84. st.

1. toč.

4. ZPP, kada je odlučio ne provesti redoviti postupak postavljanja posebnog skrbnika od strane Centra za socijalnu skrb, te smatra da je sud trebao pribaviti obavijesti o podacima prebivališta ili boravišta stranke kojoj se postavlja zastupnik. Međutim, pogrešno tumači odredbu čl.

84. ZPP, jer ona ni u jednom svom dijelu ne nalaže posebnu obvezu u vidu pribavljanja obavijesti o podacima prebivališta ili boravišta stranke kojoj se postavlja privremeni zastupnik. Pogrešan je stav prvostupanjskog suda da u ranije okončanom postupku sud nije brinuo o tome da se pokuša utvrditi gdje se nalazi M. J.. Od strane suda prvog stupnja poduzete su sve radnje predviđene Zakonom, prilikom postavljanja privremenog zastupnika jer se u vrijeme vođenja predmetnog parničnog postupka nije znalo gdje se nalazi, a tada nije živio na svojoj ranijoj adresi u P., u B. i Hercegovini.

U to se vrijeme vodilo više postupaka radi rješavanja vlasničkih pitanja, te i drugi tužitelji označavali M. J. kao osobu odsutnu i nepoznata boravišta. Sve te predmete vodila je ista sutkinja i znala iz drugih, gotovo identičnih predmeta, da mu se dostava ne može izvršiti na adresi u P., već postaviti privremeni zastupnik. Prvostupanjski sud gubi iz vida i činjenicu da je sud prvog stupnja odluku o postavljanju privremenog zastupnika dostavio i "Narodnim novinama". Ni sam tužitelj u vrijeme vođenja predmetnog parničnog postupka nije ni na koji način mogao znati gdje se nalazi tuženik pod 13), već jedino da više ne živi u P..

I Ustavni je sud Republike Hrvatske potvrdio kako u parničnom postupku suda prvog stupnja nije povrijeđeno niti jedno ustavno pravo M. J.. Sam je tuženik pod 13) u svojem iskazu na raspravi od 2. ožujka 2017. jasno naveo kako nitko od tuženika nije mogao znati gdje se on nalazi, da je već 1991. do 1992. iz Z., odnosno P. preselio na sadašnju adresu u N. P., R. S., gdje je živio sve do umirovljenja 2012. Dakle, sam je priznao kako nije živio u P. u vrijeme vođenja predmetnog postupka i da se nije moglo znati gdje prebiva. Ističe da je prijedlog za ponavljanje postupka podnesen izvan zakonom predviđenog roka od 30 dana od dana dostave pravomoćne presude suda prvog stupnja broj P - 260/96 od 30. lipnja 1997.

Tuženikova tužba u predmetu prvostupanjskog suda poslovni broj P - 246/10 zaprimljena je 18. kolovoza 2010. Tuženik je prijedlog za ponavljanje postupka podnio dana 15. rujna 2011., više od godinu dana nakon podnošenja tužbe u predmetu P - 246/10 . I sam je na raspravi od 2. ožujka 2017. rekao: "Ja sam za ovu presudu saznao 2010., kada sam došao u gruntovnicu i tražio vlasnički list". Prigovara odluci o parničnim troškovima, te ističe da se tuženiku pod 13) neosnovano priznaje trošak sastava podneska od 9. svibnja 2017., jer se ne radi o podnesku u kojem se tuženik pod 13) očitovao na navode prigovora ili odgovora na tužbu.

Predlaže žalbu uvažiti, pobijano rješenje preinačiti na način da odbije ili odbaci prijedlog tuženika pod 13) za ponavljanje postupka, podredno isto rješenje ukine i vrati sudu prvog stupnja na ponovan postupak.

Na žalbu nije odgovoreno.

Žalba je osnovana.

Ispitujući pobijano rješenje ovaj drugostupanjski sud nalazi da prvostupanjski sud nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 48/11 – pročišćeni tekst, 25/13 i 89/14 - dalje ZPP), a na koju ukazuje žalitelj, jer je rješenje razumljivo, ne proturječi samo sebi niti razlozima, navedeni su razlozi o odlučnim činjenicama koji su jasni i neproturječni te ga je moguće ispitati.

Nisu počinjene niti druge bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8. i 9., 13. i 14. ZPP a na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti po čl. 365. st. 2. u svezi čl. 381. istog Zakona.

Nije počinjena ni bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u svezi čl. 8. ZPP, jer je prvostupanjski sud izvedene dokaze prosudio po slobodnom uvjerenju koje je opravdao uvjerljivim i logičnim razlozima, za koje se može provjeriti imaju li pravnu i činjeničnu osnovu.

Iz spisa predmeta proizlazi da je prvostupanjski sud povodom tužbe tužitelja od 6. studenog 1996. protiv J. M. i dr., a između ostalih i tuženika pod 13), u parničnom predmetu poslovni broj P-260/96 donio pravomoćnu presudu od 30. lipnja 1997. U predmetnom je postupku, još u tužbi tuženik pod 13) označen kao osoba odsutna i nepoznata boravišta. Predlagatelj je podneskom od 14. rujna 2011. podnio prijedlog za ponavljanje postupka iz razloga predviđenih odredbom čl. 421. st. 1. toč. 2. ZPP.

Prvostupanjski je sud pobijanim rješenjem u toč. I. izreke dopustio ponavljanje postupka i ukinuo pravomoćnu presudu suda prvog stupnja poslovni broj P - 260/96-12 od 30. lipnja 1997. u odnosu na tuženika pod 13) M. J.. Svoju je odluku obrazložio time da u trenutku donošenja rješenja o postavljanju privremenog zastupnika tuženiku pod 13) nisu bile ispunjene zakonske pretpostavke predviđene odredbom čl. 84. st. 1. toč. 4. ZPP za postavljanjem privremenog zastupnika.

Postojanje razloga iz čl. 421. st. 1. toč. 2. ZPP, koji postoji u slučaju ako nekoj stranci nezakonitim postupanjem, a osobito propuštanjem dostave, nije bila dana mogućnost da raspravlja pred sudom, tuženik pod 13) temelji na tvrdnji da je njegovo boravište u vrijeme podnošenja tužbe bilo poznato i da je tužitelj imao saznanja o tome, kao i na tvrdnji da ga prvostupanjski sud nije ni pokušao pozvati na adresu označenu u zemljišnoknjižnom izvatku za čest.zem. 2339/17 i čest.zem. 2339/16 k.o. K., koje su nekretnine bile predmetom parničnog postupka broj P-260/96 (l.s.4), odnosno, da nije bilo zakonskih pretpostavki da mu prvostupanjski sud postavi privremenog zastupnika u toj parnici, rješenjem od 10. siječnja 1997. (l.s. 9).

Naime, u smislu odredbe čl. 421. st. 1. toč. 2. ZPP, postupak koji je odlukom suda pravomoćno završen može se, na prijedlog stranke ponoviti, ako stranci nezakonitim postupanjem, a osobito propuštanjem dostave nije bila dana mogućnost raspravljanja pred sudom, pri čemu se, sukladno odredbi čl. 423. st. 1. toč. 2. istog Zakona, u tom slučaju prijedlog za ponavljanje postupka podnosi u roku 30 dana, od dana kad je odluka dostavljena stranci, a ne od dana kada je stranka saznala za tu odluku. Ako odluka stranci ne bi bila dostavljena, ona nije ni postala pravomoćna, pa se u odnosu na nju postupak i ne može ponoviti.

Glede žalbenog prigovora tužitelja da je tuženik pod 13) za presudu prvostupanjskog suda saznao još 2010. "kada je došao u gruntovnicu i tražio vlasnički list", za navesti je da je tuženiku, sukladno podacima iz spisa, presuda suda prvog stupnja dostavljena 12. travnja 2017., kada je zaprimio preslik cijelog spisa suda prvog stupnja (list spisa 64), pa slijedom toga, prijedlog za ponavljanje postupka i nije podnesen izvan subjektivnog roka od 30 dana, jer se taj rok ne računa od dana kada je za presudu saznao tuženik pod 13), kako to u žalbi ističe tužitelj.

Iz spisa predmeta proizlazi da prvostupanjski sud tužbu nije pokušao dostaviti tuženiku pod 13) osobno, jer je već u samoj tužbi tužitelj naznačio da je njegova adresa nepoznata, slijedom čega je sud prvog stupnja tuženiku pod 13) svojim rješenjem od 10. siječnja 1997. postavio privremenog zastupnika u osobi odvjetnika S. V. iz O., po čl. 84. st. 2. toč. 4. ZPP, odnosno zbog činjenice da je boravište tuženika nepoznato, a nema punomoćnika u R. H.. Slijedom toga, sva pismena tijekom parničnog postupka dostavljana su tuženiku putem privremenog zastupnika koji je tijekom cijelog postupka bio uredno pozivan na ročišta i sud mu je dostavljao sva pismena, pa i presudu suda prvog stupnja. Nadalje, proizlazi da tuženika pod 13), prije no što mu je postavljen privremeni zastupnik, prvostupanjski sud nije prethodno pribavio obavijest od policije ili od nadležnog tijela uprave, niti je na drugi način zatražio podatke o njegovu prebivalištu ili boravištu, u smislu odredbe čl. 148. ZPP. Naime, odredbom čl. 148. ZPP, propisano je da ako stranka ne može sama saznati adresu osobe kojoj pismeno treba dostaviti, sud će nastojati od nadležnog tijela uprave ili na drugi način dobiti potrebne podatke.

Iz citirane odredbe čl. 148. ZPP prvenstveno proizlazi dužnost stranke, odnosno tužitelja da obavijesti sud da ne može saznati adresu protivne strane, a tek onda obveza suda da od nadležnog tijela zatraži taj podatak.

Postupanje sukladno odredbi čl. 148. ZPP nije obveza suda, a ni zakonska pretpostavka za postavljanje privremenog zastupnika, na što osnovano ukazuje tužitelj u žalbi, pri čemu je za istaći da tužitelj u predmetnom postupku i nije izvijestio sud prvog stupnja o nemogućnosti saznanja za adresu tuženika pod 13), pa prvostupanjski sud taj podatak i nije zatražio od nadležnog tijela, u smislu odredbe čl. 143. b ZPP.

Tužitelj je u svom iskazu na ročištu od 2. ožujka 2017. decidirano naveo da u vrijeme podnošenja tužbe, u studenom 1996. nije znao, niti mogao znati za prebivalište tuženika pod 13) (list spisa 62). Ove je navode potvrdio i sam tuženik pod 13), te istakao da se u vrijeme pokretanja i vođenja predmetnog postupka nalazio u R. S., u V., u mjestu N. P., te također naveo da nitko od tuženika nije znao gdje se nalazi. Nadalje, u svom je iskazu naveo da je krajem 80-tih živio u Z., a u B. i Hercegovini je bio prijavljen kod roditelja, u P.. 1991. je bio u Z., a potom otišao u P., te nakon nekoliko mjeseci u P., što ukazuje da je R. H. napustio još 1991. i da tužitelj, a ni tuženici nisu znali za njegovu adresu boravišta. Ove navode tužitelja i tuženika pod 1) potvrdili su u svojim iskazima i svjedoci V. G., M. V. i L. P. (list spisa 66).

Svjedok P. K. je također naveo da misli da je tuženik pod 13) bio u N. P., sve od 1992., dok je svjedok R. D. naveo da ne zna gdje je J. bio od 1990. do 1996. "jer je bilo ratno stanje i nitko za nikoga nije znao" (list spisa 93). Jedino je svjedok M. L. u svom iskazu naveo da je tuženik pod 13) "1996. bio u selu I. kod P.…", iako sam svjedok ističe da je 1992. otišao u N. i vratio se 2001., pa i nema neposrednih saznanja o prebivalištu i boravištu tuženika pod 13).

Upravo je iz izvedenih dokaza za zaključiti da je u vrijeme podnošenja tužbe adresa tuženika pod 13) bila nepoznata, što i sam tuženik pod 13) priznaje i navodi da u to vrijeme nije boravio na adresi u P., već u R. S., o kojoj adresi nije izvijestio nadležna državna tijela.

S obzirom na to, neosnovan je navod tuženika da mu nezakonitim postupanjem, odnosno propuštanjem dostave, nije bila dana mogućnost raspravljanja pred sudom, jer je, s obzirom na činjenicu da je bio nepoznatog boravišta, bio uredno zastupan po privremenom zastupniku iz reda odvjetnika, kojeg je odredio prvostupanjski sud i koji je u postupku primao sva pismena i nazočio ročištima.

Prvostupanjski je sud stoga pogrešno primijenio materijalno pravo iz čl. 84. st. 1. toč. 4. ZPP, kada je zaključio da je tuženik postavljanjem privremenog zastupnika, onemogućen u raspravljanju pred sudom.

Stoga je žalba tužitelja osnovana.

Na osnovi iznesenog, trebalo je po čl. 380. toč. 3. ZPP uvažiti žalbu tužitelja, preinačiti pobijano rješenje suda prvog stupnja i odlučiti kao u toč. 1. izreke ovog drugostupanjskog rješenja.

Odluka o troškovima postupka u toč. 2. izreke ovog drugostupanjskog rješenja temelji se na odredbi čl. 166. st. 2. ZPP u svezi čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP. Tužitelju je priznat slijedeći parnični trošak: sastav odgovora na prijedlog u iznosu od 1.000,00 kuna, sukladno Tbr. 8. toč. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 142/12, 103/14, 118/14 i 107/15, dalje: Tarifa), sastava podneska od 24. svibnja 2017. (Tbr. 8. toč. 1. Tarife), te zastupanja na ročištima od 9. prosinca 2016., 2. ožujka 2017., 3. svibnja 2017., 11. srpnja 2017. i 20. veljače 2018. (Tbr. 9. toč. 1. Tarife) od po 1.000,00 kuna, te sastav žalbe (Tbr. 10. toč. 4. Tarife) od 500,00 kuna, što uz porez na dodanu vrijednost od 25 % (Tbr. 42 Tarife), čini sveukupni trošak tužitelja u iznosu od 9.375,00 kuna, dok se u preostalom dijelu zahtjev tužitelja za naknadom troškova odbija kao neosnovan, jer u spisu nema dokaza da je tužitelj platio sudsku pristojbu na žalbu.

U Zadru 20. lipnja 2018.

Sutkinja

Blanka Pervan, v.r.