Rev-106/2011-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske
Legislator summary
AI generatedVrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Glušića predsjednika vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Damira Kontreca člana vijeća, Viktorije Lovrić članice vijeća i Jasne Guštek članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja C. o. d.d. F. Z., protiv tuženika Z. F. iz S., kojeg zastupa punomoćnik T. T., odvjetnik u Z., radi utvrđenja, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Velikoj Gorici poslovni broj Gž-1069/10-2 od 15. rujna 2010. (u dijelu pod točkom I. izreke) kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Samoboru poslovni broj P-238/08 od 17. prosinca 2008. ispravljena rješenjem Općinskog suda u Samoboru poslovni broj P-238/08 od 19. veljače 2009., u sjednici održanoj 11. srpnja 2012.,
Legislator headnote
AI generatedRev-106/2011-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske: Protiv dijela drugostupanjske presude pod toč. I. izreke reviziju je izjavio tužitelj pozivom na odredbu čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08 i 123/08 – dalje: ZPP). Predlaže da se pobijana presuda preinači odnosno ukine i predmet vrati na ponovno suđenje.
Full text
Broj: Rev 106/11-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Glušića predsjednika vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Damira Kontreca člana vijeća, Viktorije Lovrić članice vijeća i Jasne Guštek članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja C. o. d.d. F. Z., protiv tuženika Z. F. iz S., kojeg zastupa punomoćnik T. T., odvjetnik u Z., radi utvrđenja, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Velikoj Gorici poslovni broj Gž-1069/10-2 od 15. rujna 2010. (u dijelu pod točkom I. izreke) kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Samoboru poslovni broj P-238/08 od 17. prosinca 2008. ispravljena rješenjem Općinskog suda u Samoboru poslovni broj P-238/08 od 19. veljače 2009., u sjednici održanoj 11. srpnja 2012.,
p r e s u d i o j e:
Prihvaća se revizija tužitelja i preinačuje presuda Županijskog suda u Velikoj Gorici poslovni broj Gž-1069/10-2 od 15. rujna 2010. u dijelu pod toč. I. izreke te presuda Općinskog suda u Samoboru poslovni broj P-238/08 od 17. prosinca 2008. ispravljena rješenjem Općinskog suda u Samoboru poslovni broj P-238/08 od 19. veljače 2009. i sudi:
Utvrđuje se da je polica osiguranja od automobilske odgovornosti broj 1462009140 ugovaratelja F. Z. za motor kotač … u svezi štetnog događaja od 21. svibnja 1988. u cijelosti isplaćena po osigurateljnom pokriću za dobrovoljno osiguranje tuženom F. Z. iz S., …, a s naslova naknade štete, s danom podnošenja tužbe tj. s 15. travnjem 2004.
ćanje rente utvrđene
Utvrđuje se da je utrnula obveza tužitelja C. o. na pla djelomičnom presudom Općinskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-448/94 od 21. svibnja 2001. kao i svako daljnje plaćanje, a s naslova nematerijalne štete, danom podnošenja tužbe tj. 15. travnja 2004.
Obrazloženje
Prvostupanjskom presudom ispravljenom rješenjem prvostupanjskog suda od 19. veljače 2009. odlučeno je:
„I. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:
''Utvrđuje se da je polica osiguranja od automobilske odgovornosti broj: 1462009140 ugovaratelja F. Z. za motor kotač … u svezi štetnog događaja od 21.05.1988. u cijelosti isplaćena po osigurateljnom pokriću za dobrovoljno osiguranje tuženom F. Z. iz S., …, a s naslova naknade štete, s danom podnošenja ove tužbe tj. s 15.04.2004.
Utvrđuje se da je utrnula obveza tužitelja C. o. na plaćanje rente utvrđene djelomičnom presudom Općinskog suda u Zagrebu Pn-448/94 od 21.05.2001., kao i svako daljnje plaćanje a s naslova nematerijalne štete, danom podnošenja ove tužbe tj. 15.04.2004.
Tuženik je dužan naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka sa zakonskom zateznom kamatom po stopi iz čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate.''
II. Dužan je tužitelj naknaditi tuženiku troškove parničnog postupka u iznosu od 7.015,00 kn.“
Drugostupanjskom presudom odlučeno je:
„I. Odbija se žalba tužitelja C. o. d.d. kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Samoboru posl. br. P-238/08 od 17. prosinca 2008., ispravljena rješenjem istog suda prvog stupnja posl. br. P-238/08 od 19. veljače 2009.
II. Odbija se žalba tuženika Z. F. kao neosnovana i potvrđuje ista presuda u odnosu na nepriznati iznos parničnog troška od 6.100,00 kuna.“
Protiv dijela drugostupanjske presude pod toč. I. izreke reviziju je izjavio tužitelj pozivom na odredbu čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08 i 123/08 – dalje: ZPP). Predlaže da se pobijana presuda preinači odnosno ukine i predmet vrati na ponovno suđenje.
U odgovoru na reviziju tužitelja, tuženik je predložio da se revizija odbije kao neosnovana.
Revizija je osnovana.
U ovom predmetu revident je izjavio reviziju pozivom na odredbu čl. 382. st. 2. toč. 3. ZPP te postavio materijalnopravno pitanje: da li se svota osiguranja (kod tzv. B kombinacije – proširenog osigurateljskog pokrića) utvrđuje u nominalno ugovorenom iznosu ili se obračunava tako što se novčana šteta uzima u iznosu u kojem je nastala, a nenovčana materijalna šteta i nematerijalna šteta se utvrđuju prema cijenama u vrijeme štetnog događaja, a prema pravilima tužitelja za osiguranje od automobilske odgovornosti od 1. siječnja 1986.
Predmet ovog spora je utvrđenje da li je iscrpljena svota osiguranja iz police osiguranja od automobilske odgovornosti u vezi štetnog događaja od 21. svibnja 1988. (po osnovi B kombinacije), te ukidanje rente s naslova tuđe pomoći.
U postupku pred nižestupanjskim sudovima je utvrđeno:
- da se štetni događaj – prometna nezgoda dogodila 21. svibnja 1988., te da je tuženik tada ozlijeđen,
- da je tom zgodom tuženik bio vozač motocikla reg. oznaka …, koji je bio osiguran kod tužitelja policom osiguranja od automobilske odgovornosti broj 146200140 s proširenim osigurateljnim pokrićem (dobrovoljno osiguranje – tzv. B kombinacija), a s temeljnom osiguranom svotom u iznosu od 30.000.000 din,
- da je tuženik bio kriv za predmetnu prometnu nezgodu,
- da je tužitelj tuženiku, temeljem presude Općinskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-448/94 od 21. svibnja 2001. isplatio viši iznos od ugovorenog iznosa osigurane svote od 30.000.000 din.
U ovom stadiju postupka sporno je i nadalje da li se svota osiguranja za prošireno osiguravateljno pokriće revalorizira na isti način kao i svota osiguranja za temeljno osiguranje, te, sukladno tome, sporno je i da li je iscrpljena ugovorena svota osiguranja.
Prema stavu ovog revizijskog suda, zaključenjem ugovora o proširenom osiguranju osobe koje se po zakonu ne smatraju trećim osobama nisu se stavile u istu pravnu poziciju kao i treće osobe, kako je to predviđeno Zakonom o osnovama sistema osiguranja imovine i osoba ("Narodne novine", broj 53/91). Budući da se radi o ugovornom osiguranju, prava i obveze koje nastaju iz tog ugovora prosuđuju se u okviru ugovora i pravila osiguranja tužitelja, a njima, u konkretnom slučaju, nije predviđena revalorizacija ugovorene svote osiguranja za prošireno osiguravajuće pokriće (pravila za osiguranje od automobilske odgovornosti od 1. siječnja 1986.).
Naime, drugačija je pravna situacija nastupila tek 1. travnja 1992. kada je tužitelj izmijenio odredbe uvjeta za osiguranje od automobilske odgovornosti tako da je istim određeno da će se iznos osiguranja za prošireno osiguranje revalorizirati na način kao iznos osnovnog pokrića. Međutim, ova se pravila zbog rečenog razloga na ovaj prijeporni slučaj ne mogu primijeniti.
Prema odredbi čl. 17. st. 5. Pravila tužitelja koja su bila sastavni dio ugovora proizlazi da svota osiguranja za prošireno osiguravajuće pokriće je samostalna i neovisna o iznosu osiguranja za temeljno osiguranje, a njena visina je utvrđena iznosom osiguranja u polici osiguranja od automobilske odgovornosti, kako je to propisano čl. 17. st. 3. Pravila tužitelja, iz čega proizlazi da se svim oštećenicima iz ovog štetnog događaja koji se po zakonu ne smatraju trećim osobama ne može isplatiti u većem iznosu od ugovorenog po predmetnoj polici osiguranja.
S obzirom na naprijed iznijeto, nižestupanjski sudovi pogrešno zaključuju da osiguratelj kod proširenog osiguravajućeg pokrića odgovara bez obzira na visinu osiguranog iznosa, tj. na isti način kao i kod obveznog osiguranja, te da se na isti način utvrđuje visina štete.
Kako je u postupku pred nižestupanjskim sudovima utvrđeno da je tužitelj tuženiku u vezi štetnog događaja već isplatio viši iznos od ugovorenog iznosa osigurane svote, to proizlazi da je ugovorena svota osiguranja iscrpljena, pa tužitelj kao osiguratelj osnovano u ovom predmetu potražuje, zbog novonastalih okolnosti, izmjenu sudske odluke glede daljnje isplate rente, temeljem čl. 196. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 53/91, 73/91, 58/93, 111/93, 3/94, 107/95, 7/96, 91/96, 112/99, 129/00 i 88/01 – dalje: ZOO).
Stoga je, iz navedenih razloga valjalo, pravilnom primjenom materijalnog prava prihvatiti reviziju tužitelja, preinačiti prvostupanjsku i drugostupanjsku presudu i prihvatiti tužbeni zahtjev tužitelja, temeljem odredbe čl. 395. st. 1. ZPP.
U Zagrebu, 11. srpnja 2012.
Predsjednik vijeća:
Željko Glušić, v. r.