Croatian Supreme Court dismisses appeals in a drug trafficking case, confirming the first-instance sentence of ten months imprisonment.
Legislator summary
AI generatedThe Supreme Court of Croatia dismissed the appeals filed by the prosecutor and the defendant against a first-instance conviction for drug trafficking. The court found that the lower court correctly established the factual circumstances, including the defendant's status as an addict selling a small amount of heroin to an acquaintance, and properly applied mitigating factors such as his difficult family background. Consequently, the ten-month prison sentence and mandatory treatment order were deemed appropriate and legally sound, warranting their confirmation.
Legislator headnote
AI generatedArticle 173, paragraph 2 of the Criminal Law; Article 57, paragraph 1 of the Criminal Law; Article 76, paragraphs 1 and 2 of the Criminal Law; Article 82, paragraphs 1 and 2 of the Criminal Law; Article 387 of the Criminal Procedure Act: The Supreme Court may confirm a first-instance judgment if the factual findings are correct and the imposed sentence is proportionate to the crime and the defendant's personal circumstances, rejecting appeals based on excessive severity or insufficient mitigation.
Keywords
AI generatedCited Legislation
AI generatedFull text
REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: I Kž 755/08-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Vesne Vrbetić kao predsjednice vijeća, te Žarka Dundovića i Dražena Tripala, kao članova vijeća uz sudjelovanje višeg sudskog savjetnika Ivana Protkovića, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. D. Č., zbog kaznenog djela iz čl. 173. st. 2. i dr. Kaznenog zakona, odlučujući o žalbama državnog odvjetnika i optuženika podnesenim protiv presude Županijskog suda u Splitu od 12. lipnja 2008. broj K-116/06, u sjednici održanoj dana 14. siječnja 2009., saslušavši zamjenika Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske Radovana Šanteka,
p r e s u d i o j e:
Odbijaju se kao neosnovane žalbe državnog odvjetnika i opt. D. Č., te se potvrđuje prvostupanjska presuda.
Obrazloženje
Uvodno citiranom presudom Županijski sud u Splitu proglasio je krivim opt. D. Č. zbog kaznenog djela zloporabe opojnih droga iz čl. 173. st. 2. Kaznenog zakona (KZ) u vezi čl. 25. Zakona o izmjenama kaznenog zakona (ZIDKZ), te ga na temelju tog propisa, primjenom čl. 57. t. b. KZ-a, osudio na kaznu zatvora u trajanju od deset mjeseci.
Na temelju čl. 76. st. 1. i 2. KZ-a prema optuženiku je primijenjena sigurnosna mjera obveznog liječenja od ovisnosti o drogama koja može trajati do prestanka razloga zbog kojih je primijenjena, a u svakom slučaju do prestanka izvršenja kazne zavora.
Na temelju čl. 82. st. 1. i 2. KZ-a od optuženika je oduzeta imovinska korist ostvarena kaznenim djelom u iznosu od 350,00 kuna, a na temelju čl. 122. st. 4. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine" broj 110/97., 27/98., 112/99., 58/02., 143/02. i 115/06., dalje: ZKP), optuženik je oslobođen od naknade troškova kaznenog postupka.
I Kž 755/08-3
Protiv te presude žalbu je podnio državni odvjetnik zbog odluke o kazni, s prijedlogom da se pobijana presuda preinači i optuženiku izrekne kazna zatvora u duljem vremenskom trajanju.
Žalbu je podnio i opt. D. Č., putem branitelja F. G., odvjetnika iz S., zbog povrede kaznenog zakona i pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da se presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
Odgovori na žalbe nisu podneseni.
Spisi predmeta, sukladno odredbi čl. 373. st. 1. ZKP-a dostavljeni su na dužno razgledanje Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske, koje je u svom pisanom mišljenju od 29. srpnja 2008., br. KŽ-DO-1354/08, predložilo da se žalba državnog odvjetnika prihvati te da se optuženiku izrekne kazna zatvora u duljem vremenskom trajanju, a da se žalba optuženika kao neosnovana odbije. Kod istog mišljenja ostao je zamjenik Glavnog državnog odvjetnika Radovan Šantek, koji je nazočio sjednici vijeća.
Žalbe nisu osnovane.
Premda u uvodu žalbe optuženik ističe da se žali zbog pogrešnog i nepotpunog utvrđenog činjeničnog stanja i povrede kaznenog zakona („pogrešne primjene materijalnog prava“), on se zapravo žali samo zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja.
Naime, iz obrazloženja njegove žalbe jasno proizlazi da on pobija činjenična utvrđenja suda prvog stupnja, jer ističe da je na temelju izvedenih dokaza sud pogrešno utvrdio da je on A. V. prodao drogu, iako se zapravo radilo o drugoj osobi.
Dakle, optuženik se u biti ne žali zbog povrede kaznenog zakona jer ne navodi u kojem od pitanja iz čl. 368. t. 1.-5. ZKP-a je povrijeđen kazneni zakon, a u pogledu nepotpunog utvrđenog činjeničnog stanja ne navodi koju to odlučnu činjenicu, u smislu odredbe čl. 369. st. 3. ZKP-a sud prvog stupnja nije utvrdio, niti se u tom pravcu ističe nove dokaze, što ukazuje da se u pogledu činjeničnog stanja žali samo zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja iz čl. 369. st. 2. ZKP-a.
Stoga je Vrhovni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, na temelju čl. 379. st. 1. ZKP-a presudu ispitao u dijelu koji se pobija žalbom, a po službenoj dužnosti, samo u odnosu na postupovne povrede koje se taksativno navode u t. 1., te je li na štetu optuženika povrijeđen kazneni zakon, u smislu odredbe iz t. 2. citiranog propisa.
Na taj je način utvrđeno da sud prvog stupnja nije počinio niti jednu od navedenih bitnih povreda odredaba kaznenog postupka, niti je na štetu optuženika povrijedio kazneni zakon.
Osim toga, u povodu žalbe optuženika, Vrhovni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, uzeo je, u smislu odredbe čl. 382. ZKP-a, kao da postoji njegova žalba i zbog odluke o kazni, iako se on iz te žalbene osnove ne žali, ali pobija presudu zbog pogrešnog utvrđenog činjeničnog stanja.
I Kž 755/08-3
Glede pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja neosnovano se optuženik žali jer je sud na temelju iskaza policajaca M. R. i M. B. ispravno utvrdio da je upravo optuženik prodao 1,03 grama heroina A. V., a ne neka druga osoba.
Naime, policajci su suglasno opisali kako su sa nekih dvadesetak metara jasno vidjeli kako optuženik nešto predaje A. V., a kada su neposredno nakon toga zaustavili V., ovaj im je dragovoljno izručio tzv. „suzu“ heroina.
Svjedok A. V. je u istrazi opisao kako je od osoba koju poznaje po nadimku „Č.“ kupio pizz heroina u ... u M., a nakon toga ga je presrela policija i oduzela mu taj pizz heroina.
Dakle, potpuno je jasno da je baš optuženik taj koji je drogu prodao svjedoku V. jer su prodaju osobno vidjeli policajci koji su od prije poznavali optuženika, pa je potpuno isključeno da bi se moglo raditi o nekoj drugoj osobi, kako se to u žalbi navodi.
To što je svjedok V. u istrazi opisao prodavatelja kao osobu višeg rasta, „ricave“ kose, a na glavnoj raspravi nije prepoznao optuženika kao tu osobu od koje je drogu kupio, te je na raspravi utvrđeno da optuženik nema „ricavu“ kosu, nije presudno, jer je ispravno sud prvog stupnja reteriranje u iskazivanju svjedoka na glavnoj raspravi ocijenio pokušajem svjedoka da pogoduje optuženiku.
Eventualna nepreciznost u opisivanju kose, tj. radi li se o ravnoj ili kovrčava kosi, ne dovodi u sumnju zaključak suda da je upravo optuženik kritične zgode u ... u M. prodao V. drogu koja je potom policija kod ove osobe pronašla.
Sud prvog stupnja je na logičan način otklonio prigovore optuženika da ga policajci neistinito terete zbog svojih probitaka, ukazujući logično da bi policiji u takvom slučaju bilo lakše da su prijavili za prodaju A. R. koji im je poznat po prodaji droga i zbog kojega su i opservirali taj dio grada u kojem ovaj stanuje.
Osim toga, da policajci istinito iskazuju sud prvog stupnja zaključuje i po tome što optuženika ne terete ni za što drugo osim za ovu jednu prodaju, iako bi, da su uistinu neobjektivni i zainteresirani, mogli tvrditi da je i optuženik osoba koju od prije, kao i njegovog prijatelja A. R., znaju kao osobu koja ima veze sa drogama.
Ove uvjerljive razloge, kojima se uistinu nema više ništa za dodati, u cijelosti prihvaća i Vrhovni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, zbog čega se žalbeni navodi optuženika ne mogu prihvatiti jer ne dovode u sumnju ispravnost utvrđenog činjeničnog stanja iz pobijane presude.
Na ispravno i potpuno utvrđeno činjenično stanje sud prvog stupnja je ispravno primijenio odredbu čl. 173. st. 2. KZ-a u vezi čl. 25. ZIDKZ-a jer se u postupanju optuženika ostvaruju sva subjektivna i objektivna obilježja upravo tog kaznenog djela.
Nije u pravu državni odvjetnik koji pobija prvostupanjsku presudu zbog odluke o kazni, jer je, i prema ocjeni Vrhovnog suda Republike Hrvatske, kao drugostupanjskog suda, kazna zatvora u trajanju od deset mjeseci primjerena kazna. Ona nije preblaga, kako to smatra
I Kž 755/08-3
državni odvjetnik, jer i pokraj toga što se nedvojbeno radi o kaznenom djelu veće pogibeljnosti, čiji je broj u porastu, te što je optuženik već osuđivan radi istovrsnog kaznenog djela, i što na njega prijašnja osuda nije imala nikakvog efekta, ipak se ne može zanemariti vrlo bitna okolnost da je u pitanju samo jedna prodaja male količine heroina. Dakle, može se prihvatiti utvrđenje suda prvog stupnja da se u konkretnom slučaju radi o jednokratnoj prodaji droge, i to od osobe koja je i sama ovisnika o drogama, i koja drogu prodaje svom poznaniku, tako da se u tom svjetlu ne može govoriti o izuzetno pogibeljnom postupanju koje bi opravdavalo rigoroznije kažnjavanje.
Ispravno je sud prvog stupnja kao olakotno optuženiku cijenio njegovo teško obiteljsko stanje jer se radi o osobi koja je rano ostala bez oca i koju je odgojila samohrana majka, a ujak, za kojeg je optuženik bio emocionalno vezan i koji mu je zamjenjivao oca, je poginuo u Domovinskom ratu.
Prema tome, sve te okolnosti, uz činjenicu da se radi o ovisniku o drogama, uistinu predstavljaju posebno izražene olakotne okolnosti iz čl. 57. st. 1. KZ-a koje opravdavaju izricanje kazne od deset mjeseci, dakle, ispod posebnog minimuma. I prema ocijeni Vrhovnog suda Republike Hrvatske, kao drugostupanjskog suda, ta kazna je primjerena i ona će ispuniti očekivane svrhe kažnjavanja iz čl. 50. i čl. 6. KZ-a, kako na planu generalne prevencije, tako i da optuženika odvrati od daljnjeg činjenja kaznenih djela. Optuženiku koji je u vrijeme počinjenja kaznenog djela imao tek dvadeset pet godina ipak treba dati još jednu šansu i mogućnost da korigira svoje ponašanje, bez izricanja teže osude na kojoj neosnovano pledira tužitelj.
S druge strane ne dolazi u obzir još blaže kažnjavanje jer bi se time ovo kazneno djelo bagateliziralo, iako se ipak objektivno radi o kaznenom djelu znatne pogibeljnosti.
Prema tome, izrečena kazna zatvora u trajanju od deset mjeseci je posve adekvatna zbog čega su žalbe državnog odvjetnika i optuženika u tom dijelu neosnovane.
Primijenjena mjera obveznog liječenja optuženika od ovisnosti o drogama, te odluka o oduzimanja imovinske koristi su donijete opravdano, zakonito i ispravno na temelju čl. 76. st.
1. i 2. KZ-a i čl. 82. st. 1. i 2. KZ-a.
Iz naprijed navedenih razloga, kako žalbe nisu osnovane, trebalo ih je na temelju čl. 387. ZKP-a kao neosnovane odbiti i prvostupanjsku presudu potvrditi.
U Zagrebu, 14. siječnja 2009.
Zapisničar:
Predsjednica vijeća:
Ivan Protković, v. r.
Vesna Vrbetić, v. r.