I Kž-864/2006-3 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kž 864/06-3

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Ante Potrebice, kao predsjednika vijeća, te mr. sc. Branka Brkića, Lidije Grubić Radaković, mr. sc. Marijana Svedrovića i Dragana Poljaka, kao članova vijeća i sudske savjetnice Anamarije Pavičić kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. N. M., zbog kaznenog djela iz čl. 90. u svezi s čl. 33. KZ-a, odlučujući o žalbi opt. N. M., podnesenoj protiv presude Županijskog suda u Čakovcu od 24. veljače 2006. br. K-1/05., u sjednici održanoj dana 1. travnja 2008., u nazočnosti zamjenika Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske mr. Milojka Vučkovića,

p r e s u d i o j e:

Žalba opt. N. M. odbija se kao neosnovana, te se potvrđuje presuda suda prvog stupnja.

Obrazloženje

Pobijanom presudom Županijski sud u Čakovcu oglasio je krivim N. M. za kazneno djelo ubojstva u pokušaju iz čl. 90. u svezi s čl. 33. KZ-a te ga osudio na kaznu zatvora u trajanju od tri godine, u koju kaznu mu je temeljem čl. 63. KZ-a uračunato vrijeme uhićenja od 13. srpnja 2004. do 14. srpnja 2004. godine, te novčana kazna u iznosu od 295,46 kn što je jednako tri dana zatvora.

Temeljem čl. 137. st. 3. ZKP-a oštećeniku Ž. D. vraćena je trenirka, tenisice, jedna majica kratkih rukava i džepni nožić dužine 17 cm, dok je optuženiku vraćen nož na preklop dužine oštrice 95 mm. Konačno temeljem čl. 122. st. 4. ZKP-a optuženik je u cijelosti oslobođen troškova kaznenog postupka iz čl. 119. st. 2. toč. 1. do 6. ZKP-a.

Protiv te presude žalbu je podnio opt. N. M. po braniteljici N. Z. – H., odvjetnici u Č., zbog bitnih povreda odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, te zbog odluke o kaznenoj sankciji, uz prijedlog da Vrhovni sud Republike Hrvatske ukine pobijanu presudu i predmet vrati na ponovno suđenje ili da prvostupanjsku presudu preinači i optuženika oslobodi od optužbe.

I Kž 864/06-3

Na žalbu nije podnesen odgovor.

Izjašnjavajući se o žalbi podneskom br. KŽ-DO-2058/06. od 30. studenoga 2006. Glavni državni odvjetnik Republike Hrvatske predlaže žalbu odbiti kao neosnovanu.

Žalba opt. N. M. nije osnovana.

Bitnu povredu odredaba kaznenog postupka žalitelj vidi u tome što bi prvostupanjski sud na glavnoj raspravi povrijedio pravo obrane time što je odbio gotovo sve prijedloge obrane, a posebice prijedlog da se provede rekonstrukcija događaja, te novo sudskomedicinsko vještačenje na okolnost mehanizma nastanka ozljeda oštećenika. Iz obrazloženja ovog žalbenog osnova vidljivo je da se isti svodi na žalbeni osnov pogrešno, odnosno nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, jer se u daljnjem dijelu obrazloženja pobija vještački nalaz vještaka sudskomedicinske struke dr. B. vezano za vrstu noža kojim je nastala ubodna rana kod oštećenika (ravni ili nazubljeni), te što žalitelj smatra da je trebalo provesti rekonstrukciju događaja kako bi se vidjelo koje su visine optuženik i oštećenik te da li je ozljeda nožem mogla nastati na način kako je to opisano u izreci pobijane presude. Međutim, suprotno žalitelju, prvostupanjski sud pravilno je i potpuno utvrdio sve odlučne činjenice i o tome dao valjane razloge koji su prihvatljivi i za ovaj drugostupanjski sud. Prvostupanjski sud pravilno je cijenio iskaz oštećenika Ž. D. koji dosljedno tijekom postupka tereti optuženika da mu je zadao ubode noževima na način kako je to opisano u izreci pobijane presude, pri čemu prvostupanjski sud do detalja analizira iskaz ovoga svjedoka i s pravom mu poklanja vjeru, jer je njegov iskaz potkrijepljen drugim dokazima. Tako je svjedok S. S. vidio da je optuženik u rukama držao nož kada došlo do fizičkog kontakta između optuženika i oštećenika pred ulaznim vratima lokala „T. r.“ u Š.. Svjedok N. I., koji je prijatelj optuženika, govori o tome da je pred ulaznim vratima lokala „T. r.“ došlo do fizičkog kontakta između optuženika i oštećenika, a s druge strane optuženik negira bilo kakav fizički kontakt i obračun sa oštećenikom.

Kada se tome doda činjenica da su ubodne rane nožem, koje je zadobio oštećenik, i medicinski verificirane, te da je sudskomedicinski vještak B. B. isključio samoozljeđivanje oštećenika, onda je ispravan zaključak prvostupanjskog suda da je upravo optuženik oštećeniku zadao opisane ozlijede. To što noževi kojima je djelo počinjeno nisu pronađeni, prvostupanjski sud pravilno obrazlaže time što se optuženik mogao riješiti noževa nakon što je napustio mjesto događaja te se odvezao u pravcu V..

Suprotno žalitelju, prvostupanjski sud s pravom vjeruje iskazu svjedoka S. koji u bitnim dijelovima potvrđuje iskaz oštećenika kao svjedoka, te nema indicija da bi ovaj svjedok bio pristran kao što to smatra žalitelj. Osim puke tvrdnje da je ovaj svjedok pristran, žalitelj ne navodi okolnosti iz kojih bi to proizlazilo.

Žalitelj nije upravu niti kada tvrdi da je bilo nužno provesti rekonstrukciju događaja, jer je posve jasno na koji način se odigravao inkriminirani događaj, te je zaključiti da se isti odigrao upravo na način kao što je to opisano u izreci prvostupanjske presude.

Prvostupanjski sud s pravom je odbio prijedlog da se provede novo vještačenje po vještaku sudskomedicinske struke, jer je sudskomedicinski vještak kojega je koristio

I Kž 864/06-3

prvostupanjski sud odgovorio na sva bitna pitanja koja su od značaja za kaznenu odgovornost optuženika, a da li je nož kojim je optuženik uboo oštećenika imao oštar ili nazubljeni vrh nije uopće odlučna činjenica kao što to pokušava nametnuti žalba, odlučna je činjenica da je optuženik noževima zadao oštećeniku upravo one ubodne rane kako je to naznačeno u izreci pobijane presude, što je prvostupanjski sud pravilno utvrdio.

Kod takvog stanja stvari prvostupanjski sud je optuženika pravilno oglasio krivim za kazneno djelo ubojstva u pokušaju s izravnom namjerom jer prema pravilnom stanovištu prvostupanjskog onaj koji ubada nekoga (u ovom slučaju optuženik oštećenika) sa dva noža, najprije ispod pazuha desne ruke, a potom u stomak nanoseći mu pri tome tešku tjelesnu ozljedu, svakako ispoljava izravnu namjeru da ga liši života.

To što prvostupanjski sud nije mogao utvrditi zbog čega je došlo do obračuna ne čini činjenično stanje pogrešno, a niti nepotpuno utvrđenim. Sam motiv ne utječe na opstojnost bića kaznenog djela. Motiv je očito postojao, a ogledao se u nekim nerazjašnjenim odnosima između optuženikovog prijatelja N. I. i oštećenika kako to ispravno zaključuje i prvostupanjski sud.

Stoga je prvostupanjski sud sve odlučne činjenice potpuno i pravilno utvrdio te je pravilno primijenio i kazneni zakon kada je optuženika oglasio krivim za kazneno djelo ubojstva u pokušaju počinjenog s izravnom namjerom.

Pri odmjeravanju kazne prvostupanjski sud pravilno polazi od činjenice da je za kazneno djelo ubojstva u pokušaju zakonom propisana kazna zatvora u trajanju od najmanje pet godina, ali isto tako uvažava činjenicu da se za pokušaj kaznenog djela u smislu čl. 33. KZ-a počinitelj može blaže kazniti. Budući da je djelo ostalo u pokušaju, da je optuženik otac jednog malodobnog djeteta za čije uzdržavanje se dužan brinuti, što mu je cijenjeno olakotnim, ali s druge strane imajući u vidu otegotnu okolnost koja se ogleda u dosadašnjoj osuđivanosti optuženika, prvostupanjski sud je optuženiku izrekao kaznu zatvora u trajanju od tri godine, koja je u svemu primjerena svim okolnostima koje utječu na izbor vrste i mjere kazne, polazeći od toga da je riječ o teškom kaznenom djelu počinjenom s izravnom namjerom kao oblikom krivnje.

Stoga se žalba optuženika zbog odluke o kazni ukazuje neosnovanom.

Ispitujući pobijanu presudu ovaj sud nije našao da je prvostupanjski sud počinio kakvu bitnu povredu odredaba kaznenog postupka na koju je drugostupanjski sud u smislu čl. 379. st. 1. toč. 1. ZKP-a dužan paziti po službenoj dužnosti, kao ni povredu zakona na štetu optuženika.

Iz izloženih razloga valjalo je temeljem odredbe čl. 387. ZKP-a odlučiti kao u izreci.

U Zagrebu, 1. travnja 2008.

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Anamarija Pavičić, v.r.

Ante Potrebica, v.r.