Croatian Supreme Court dismisses retrial request for aggravated theft conviction due to procedural errors.
Legislator summary
AI generatedThe Supreme Court of Croatia dismissed the convicted defendant's request for extraordinary review of a final judgment regarding aggravated theft. The defendant argued that the lower courts committed procedural violations by convicting him for completed crimes when the indictment only charged attempted crimes, and by relying on surveillance footage taken in public spaces. The court rejected these claims, ruling that the indictment covered multiple acts constituting one aggravated crime and that public surveillance does not violate privacy rights. Consequently, the court found no procedural errors warranting a retrial and upheld the original conviction.
Legislator headnote
AI generatedZakon o kaznenom postupku (ZKP), čl. 367. st. 1. t. 9.; čl. 368. t. 1.; čl. 369.; čl. 427.; čl. 429. u vezi čl. 421.; Zahtjev za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude odbija se ako sud nije prekoračio optužbu niti koristio nezakonit dokaz u javnom prostoru.
Keywords
AI generatedCited Legislation
AI generatedFull text
REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: III Kr 144/08-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Vesne Vrbetić kao predsjednice vijeća, te Žarka Dundovića i Dražena Tripala, kao članova vijeća, uz sudjelovanje višeg sudskog savjetnika Ivana Protkovića kao zapisničara, u kaznenom predmetu osuđ. B. K., zbog kaznenog djela iz čl. 217. st. 4. Kaznenog zakona, odlučujući o zahtjevu osuđenika za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude, koju čine presuda Općinskog suda u Rijeci od 24. prosinca 2007., broj K-27/07 i presuda Županijskog suda u Rijeci od 21. svibnja 2007., broj Kž-276/08, u sjednici održanoj dana 05. studenog 2008.
p r e s u d i o j e:
Odbija se kao neosnovan zahtjev osuđ. B. K. za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude.
Obrazloženje
Pravomoćnom presudom, citiranom u uvodu ove presude, B. K. osuđen je, između ostalih osuđenika zbog jednog produljenog kaznenog djela protiv imovine, teške krađe iz čl. 217. st. 4. u vezi čl. 216. st. 1. na kaznu zatvora u trajanju od pet godina u koju mu je temeljem čl. 63. st. 1. KZ-a uračunato vrijeme provedeno u pritvoru od 14. kolovoza 2006. do 14. svibnja 2008.
Osuđenik je po branitelju G. G., odvjetniku iz R., podnio zahtjev za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz čl. 367. st. 1. t. 9. i st. 2. ZKP-a i povrede kaznenog zakona iz čl. 368. t. 1. ZKP-a, s prijedlogom da se pobijane presude ukinu i predmet vrati na ponovno suđenje.
Zamjenik Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske Radovan Šanatek je podnio odgovor na zahtjev, u smislu odredbe čl. 428 st. 4. ZKP-a, u kojem predlaže da se zahtjev osuđenika odbije kao neosnovan.
Zahtjev nije osnovan.
III Kr 144/08-3
Pogrešan je stav osuđenika da je pravomoćnom presudom prekoračena optužba time što je on proglašen krivim radi jednog dovršenog kaznenog djela teške krađe iz čl. 217. st. 4. u vezi čl. 216. st. 1. KZ-a, iako se optužnicom, za kazneno djelo koje je opisano u toč. 3., teretio samo za pokušaj teške krađe iz čl. 217. st. 4. u vezi čl. 216. st. 1. i čl. 33. KZ-a.
Naime, točno je da se osuđenik optužnicom od 29. prosinca 2006., broj K-DO-1267- XVII (list-693) u toč 3. teretio za kazneno djelo pokušaja teške krađe, međutim, počinjenog u stjecaju, u smislu odredbe čl. 60. KZ-a, sa još dvanaest kaznenih djela teške krađe opisanih u toč. 1., 2., 4.-7., 9., 10., 14.-17., izreke optužnice, i još četiri kaznena djela teške krađe u pokušaju, opisanih u t. 8., 11.-13.
Sud prvog stupnja je osuđenika osudio zbog počinjenja deset kaznenih djela teške krađe opisanih u toč. 1.-3., 4.-7., 10. i 14.-17. izreke presude, nalazeći da se kod kaznenih djela iz t. 1.-3. radi o jednom produljenom kaznenom djelu teške krađe iz čl. 217. st. 4. u vezi čl. 216. st. 1. i 61. KZ-a.
Sud drugog stupnja je preinačio prvostupanjsku presudu na način da je sva djela opisana u izreci pobijane presude u navedenim točkama pravno ocijenio kao jedno produljeno kazneno djelo teške krađe iz čl. 217. st. 4. u vezi čl. 216. st. 1. KZ-a i čl. 61. KZ-a.
Prema tome, s obzirom da sud nije vezan za pravnu kvalifikaciju iz optužnog akta, već pravnu oznaku determinira sadržaj činjeničnog opisa, sud drugog stupnja je pravilno postupio kada je ocijenio da vremenski kontinuitet, način počinjenja kaznih djela, te oblik krivnje, opravdavaju primjenu odredbe o produljenom kaznenom djelu iz čl. 61. KZ-a.
Kada se primjenjuje odredba o produljenom kaznenom djelu koje se sastoji od više radnji koja svaka za sebe imaju obilježja istovrsnih kaznenih djela, tada se kazna, u smislu odredbe čl. 61. st. 3. KZ-a, izriče za najteže kazneno djelo iz sastava produljenog kaznenog djela.
Dakle, sve radnje koje su prethodno kvalificirane kao zasebna kaznena djela primjenom odredbe čl. 61. KZ-a postaju jedno kazneno djelo i tada se prema naprijed citiranoj odredbi to jedno kazneno djelo pravno označuje prema kvalifikaciji koja se odnosila za najteže djelo, te se vrsta i mjera kazne izabire prema najtežoj kvalifikaciji.
Prema tome, u pravomoćnoj presudi sud nije počinio bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz čl. 367. st. 1. t. 9. ZKP-a jer optužba nije prekoračena.
Nadalje, nije u pravu osuđenik niti kada tvrdi da je počinjena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz čl. 367. st. 2. ZKP-a jer da se presuda temelji na nezakonitom dokazu iz čl. 9. st. 2. ZKP-a.
Naime, kao što mu je na te navode već odgovorio sud drugog stupnja, sud u kaznenom postupku može kao dokaze koristiti snimke i fotografije nastale snimanjem javnog prostora, kao što su to u konkretnom slučaju naplatne kućice na K. mostu, tunelu „U.“, mostu „M.“ i naplatnom mjestu „D.“ na auto cesti Z.-S..
III Kr 144/08-3
To stoga jer se ne radi o mjerama iz čl. 180. st. 1. t. 1. ZKP-a kojima bi se privremeno ograničavala ljudska prava, i za koje je potrebno ishoditi sudski nalog, već se radi o snimanju javnih prostora koje se poduzima zbog lakšeg funkcioniranja prometnog sustava.
Prema tome, ne radi se o tajnom snimanju jer svi oni koji sudjeluju u prometu znaju da mogu biti snimljeni, tako da time ničija prava i slobode nisu ugrožene.
Dakle, sud prvog stupnja je pravilno postupio kada je u dokaznom postupku koristio navedene snimke te je i na njima temeljio presudu, tako da nije počinio bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz čl. 367. st. 2. ZKP-a.
U pogledu ostalih navoda osuđenika, navedenih u prijedlogu, radi se zapravo o osporavanju činjeničnih utvrđenja suda prvog stupnja a ne o povredi kaznenog zakona iz čl. 368. t. 1. ZKP-a jer on ponovno polemizira sa zaključcima suda tvrdnjom da nema dovoljno dokaza da je sudjelovao u počinjenju kaznenih djela sa ostalim počiniteljima.
Međutim, osuđeniku se ukazuje da se zahtjev za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude, kao izvanredni pravni lijek, može podnositi samo iz taksativno predviđenih osnova navedenih u odredbi čl. 427 ZKP-a. U točki 1. ove odredbe navedene su povrede Kaznenog zakona zbog koji se zahtjev može podnijeti, u točki 2. su istaknute postupovne povrede koje mogu biti temelj za podnošenje zahtjeva, a u točki 3. se navode povrede prava okrivljenika na obranu na glavnoj raspravi ili zbog učinjenih povreda odredaba kaznenog postupka u žalbenom postupku, ako je ta povreda mogla utjecati na presudu, kao daljnje osnove na kojima se može temeljiti zahtjev za izvanredno preispitivanje.
Prema tome, ovaj izvanredni lijek se ne može podnositi zbog pogrešnog i nepotpunog utvrđenog činjeničnog stanja iz čl. 369. ZKP-a.
Dakle, kako niti jedna povreda koju u svom zahtjevu ističe osuđenik nije počinjena kod donošenja pravomoćne presude, odnosno je prijedlog podnijet iz osnova zbog kojih se ne može podnositi, trebalo ga je temeljem čl. 429. u vezi čl. 421. ZKP-a kao neosnovanog odbiti.
U Zagrebu, 05. studenog 2008.
Zapisničar:
Predsjednik vijeća:
Ivan Protković, v. r.
Vesna Vrbetić, v. r.