Rev-x-682/2009-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

Broj: Rev-x 682/09-2

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu po sucu Branku Medančiću, u pravnoj stvari I. tužitelja B. G. iz Z., II. tužitelja N. G. iz Z., III. tužitelja F. O. iz C., IV. tužitelja M. O. iz C., V. tužitelja N. A. iz S., VI. tužitelja N. A. iz S., VII. tužitelja H. A. iz Z., VIII. tuženika G. P. iz Z., IX. tužitelja N. P. iz Z., X. tužitelja M. B. iz C., XI. tužitelja I. T. iz Z., i XII. tužitelja J. P. iz C., i to VII. tužitelja zastupanog po punomoćnici S. M.-M., odvjetnici iz C., a ostalih tužitelja zastupanih po punomoćniku M. B., odvjetniku iz Z., protiv tuženika G. M. d.o.o. iz C., zastupanog po punomoćniku G. G., odvjetniku u Z. o. u. P. & G. iz R., radi utvrđenja prava vlasništva i radi izdavanja tabularne isprave, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Rijeci posl. br. Gž-3558/04-2 od 14. ožujka 2007., kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Crikvenici posl. br. P-19/01-100 od 9. ožujka 2004., 4. ožujka 2011.,

r i j e š i o j e :

Revizija tužitelja odbacuje se kao nedopuštena.

Obrazloženje

Prvostupanjskom presudom odbijen je tužbeni zahtjev na utvrđenje da su tužitelji vlasnici poslovnih prostora na suvenir tržnici u C., svaki korisne površine 9 m2, izgrađenih po tužiteljima i njihovim novčanim sredstvima, sve na nekretnini k.č.br. 71 iz z.k.ul. 5109 K.O. C., pa da se tuženiku naloži to im priznati i izdati im tabularnu ispravu podobnu za upis njihova prava vlasništva u zemljišnim knjigama - koju u protivnom ima zamijeniti presuda, kao i naknaditi im parnični trošak od 123.004,24 kn, dok je tužiteljima naloženo da na ime parničnog troška isplate tuženiku 101.499,50 kn.

Drugostupanjskom presudom djelomično je odbijena žalba tužitelja i potvrđena prvostupanjska presuda u odluci o glavnoj stvari, dok je djelomičnim usvajanjem žalbe tužitelja prvostupanjska presuda preinačena u odluci o parničnom trošku tako što je odbijen zahtjev tuženika za naknadu parničnog troška od 10.884,00 kn (preko iznosa od 90.615,50 kn do 101.499,50 kn).

Protiv drugostupanjske presude tužitelji su podnijeli reviziju zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava, a sve s prijedlogom da se nižestupanjske presude preinače i usvoji tužbeni zahtjev ili da se ukinu i premet vrati na ponovni postupak.

Odgovor na reviziju nije podnesen.

Revizija nije dopuštena.

Prema odredbi čl. 382. st. 1. toč. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03 i 88/05 - dalje: ZPP-a), koja se ovdje primjenjuje na temelju odredbe čl. 52. st. 4. Zakona o izmjenama i dopunama ZPP-a („Narodne novine“, broj 84/08), stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako vrijednost predmeta spora pobijanog dijela presude prelazi 100.000,00 kuna.

Pritom valja imati na umu da je odredbom čl. 284. st. 5. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 117/03 - dalje: ZID ZPP-a 03) propisano da će se odredbe čl. 219. ZID ZPP 03 primjenjivati na postupke u kojima je glavna rasprava pred prvostupanjskim sudom zaključena nakon stupanja na snagu ZID ZPP 03, tako da se i slijedom toga o podnesenoj reviziji u ovom postupku mora odlučivati na temelju istaknute odredbe čl. 382. st. 1. toč. 1. ZPP-a.

Tužitelji su postavili dva tužbena zahtijeva: (1.) stvarnopravni, na utvrđenje da je svaki od njih vlasnik određenog poslovnog prostora na suvenir tržnici u C. površine 9 m2, a kojeg je izgradio svojim novčanim sredstvima, i (2.) obveznopravni, na obvezivanje tuženika da im prizna takvo vlasništvo i izda tabularnu ispravu podobnu za upis njihova prava vlasništva u zemljišnim knjigama.

Obzirom da se nijedan od tih tužbenih zahtjeva ne odnosi na novčanu svotu, u smislu odredbe čl. 40. st. 2. ZPP-a za dopuštenost revizije mjerodavna je vrijednost predmeta spora koju su tužitelji naznačili sukladno odredbi čl. 40. st. 3 ZPP-a (prije nego se tuženik upustio u raspravljanje o glavnoj stvari), i to na iznos od 400.000,00 kn.

Prema odredbi čl. 37. st. 2. ZPP-a, a kada je za dopuštenost revizije mjerodavna vrijednost predmeta spora, u slučaju kada zahtjevi iz tužbe proizlaze iz raznih osnova, ili kada pojedine zahtjeve ističu različiti tužitelji ili su pojedini zahtjevi istaknuti protiv različitih tuženika, vrijednost predmeta spora se određuje prema vrijednosti svakog pojedinog zahtjeva.

U konkretnom slučaju, a obzirom da svaki od postavljenih zahtijeva proizlazi iz druge (različite) osnove, za dopuštenost revizije je prema toj odredbi mjerodavna vrijednost predmeta spora po svakom od navedenih zahtjeva pojedinačno (400.000,00:2 = 200.000,00).

U predmetu je na strani tužitelja riječ o subjektivnoj kumulaciji, odnosno o običnom suparničarstvu: svaki tužitelj mogao je i samostalno istaći svoje zahtjeve za svoju „nekretninu“ (stvarnopravni i obveznopravni) i sud je mogao donijeti odvojene odluke za svakoga od njih, pa se u smislu odredbe čl. 37. st. 2. ZPP-a vrijednost predmeta spora (budući se ne može utvrđivati zbrajanjem njihovih zahtjeva) ovdje određuje i prema vrijednosti zahtjeva svakog tužitelja pojedinačno, odnosno dijeljenjem vrijednosti predmeta spora s brojem tužitelja (200.000,00 : 12).

Sukladno tome, a obzirom da tako utvrđena vrijednost predmeta spora u odnosu na svaki zahtjev (stvarnopravni i obveznopravni) i prema svakom tužitelju pojedinačno ne prelazi 100.000,00 kuna, to revizija tužitelja nije dopuštena - i o njoj je valjalo riješiti kao u izreci (na temelju odredbe čl. 392. st. 1. ZPP-a).

U Zagrebu, 4. ožujka 2011.

Sudac:

Branko Medančić, v.r.