Croatian Supreme Court dismisses appeals against drug trafficking convictions and sentences for three defendants.
Legislator summary
AI generatedThe Supreme Court of Croatia dismissed the appeals filed by three defendants convicted of drug trafficking and ordered the confirmation of the first-instance judgment. The defendants argued for lighter sentences or acquittal based on procedural errors and factual inaccuracies regarding their roles and prior criminal history. The court upheld the original verdict, affirming that the first-instance judge correctly assessed the complex family and social circumstances of the accused and properly calculated the value of illicit gains from drug sales.
Legislator headnote
AI generatedArticles 173, 387 of the Criminal Procedure Act; The Supreme Court holds that appeals against sentencing are inadmissible when the first-instance court has duly considered all relevant circumstances, including the accused's personal background and the specific nature of the drug trafficking operation, resulting in a proportionate punishment.
Keywords
AI generatedCited Legislation
AI generatedFull text
REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: I Kž-434/02-7
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Katice Jelić, kao predsjednice vijeća, te Zlate Lipnjak-Bosanac, Damira Kosa, Ante Potrebice i Ane Garačić, kao članova vijeća i višeg sudskog savjetnika Zlatka Gledeca, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. S. A. i dr., zbog kaznenog djela iz čl. 173. st. 3. KZ i dr., odlučujući o žalbama opt. S. A., opt. V. S. i opt. D. Š. podnijetima protiv presude Županijskog suda u Splitu od 1. ožujka 2002. godine broj K-103/01, u sjednici održanoj dana 3. srpnja 2003. godine, u nazočnosti braniteljice opt. D. Š., M. R. iz O.d. R. &.
V., te zamjenika Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske Pavla Vidića, a u odsutnosti drugog branitelja opt. D. Š., J. F. iz S.,
p r e s u d i o j e:
Odbijaju se kao neosnovane žalbe opt. S. A., opt. V. S. i opt. D. Š., te se potvrđuje presuda suda prvog stupnja.
Obrazloženje
Pobijanom presudom Županijskog suda u Splitu proglašeni su krivima opt. S. A., opt.
V. S. i opt. D. Š., zbog kvalificiranog kaznenog djela zlouporabe opojnih droga iz čl. 173. st. 3. i 2. KZ, te opt. D. Š. još i zbog kaznenog djela iz čl. 173. st. 1. KZ, te osuđeni i to, opt. S. A. na kaznu zatvora u trajanju od šest godina, opt. V. S. na kaznu zatvora u trajanju od pet godina, te opt. D. Š. na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od pet godina i dva mjeseca. U izrečene kazne uračunato im je po čl. 63. st. 1. KZ i vrijeme provedeno u pritvoru, kako to proizlazi iz izreke pobijane presude.
Istom presudom, na temelju čl. 82. KZ, od optuženika oduzeta je imovinska korist u iznosima također označenim u izreci pobijane presude.
Protiv te presude žalbu je podnio opt. S. A., po braniteljima Z.o.u. J. &. P. iz S., iz žalbene osnove bitne povrede odredaba kaznenog postupka, pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, te odluke o kazni, s prijedlogom da se pobijana presuda ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno odlučivanje, odnosno preinači u odluci o kazni i opt. S. A. izrekne blaža kazna zatvora.
Žali se i opt. V. S., po branitelju D. C., odvjetniku iz S., iz žalbene osnove bitne povrede odredaba ZKP, pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, te odluke o kazni, s prijedlogom da se pobijana presuda ukine, poglavito zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, te predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje, ili podredno preinači u smislu žalbenog prijedloga žalitelja, izricanjem blaže kazne ovom optuženiku.
Protiv presude suda prvog stupnja žali se i opt. D. Š. po dvojici branitelja i to, opt. J. F., odvjetniku iz S., iz žalbene osnove bitne povrede odredaba ZKP, pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, te povrede kaznenog zakona, s prijedlogom da se pobijana presuda preinači i opt. D. Š. oslobodi optužbe za kazneno djelo za koje je osuđen, odnosno ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.
Protiv te presude samo u odnosu na žalbenu osnovu odluke o kazni žali se i branitelj L. P.-V. iz Z.o.u. R. &. V., s prijedlogom da se pobijana presuda preinači na način da se opt. D. Š. osudi na blažu kaznu zatvora za svako pojedinačno djelo, a isto tako da mu se izrekne i blaža jedinstvena kazna zatvora.
Na zahtjev opt. D. Š. sadržan u žalbi branitelja J. F., na temelju čl. 374. st. 1. ZKP ("Narodne novine", broj 110/97, 27/98, 58/99, 112/99 i 58/02 – u nastavku: ZKP), o drugostupanjskoj sjednici vijeća uredno su obaviješteni branitelj opt. D. Š., odvjetnik J. F. iz S., koji sjednici nije pristupio, već je pristupila M. R. iz Z.o.u. R. &. V. iz Z., kao drugi branitelj istog optuženika, te zamjenik Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske uvodno naznačen, dok vijeće na temelju čl. 374. st. 2. ZKP nije našlo svrhovitim osigurati nazočnost opt. D. Š. drugostupanjskoj sjednici vijeća.
Zamjenik Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske, u svom pismenom mišljenju, koje je stavljeno na temelju čl. 373. st. 1. ZKP, predložio je da se žalbe optuženika odbiju kao neosnovane i potvrdi prvostupanjska presuda.
Žalbe opt. S. A., opt. V. S. i opt. D. Š. nisu osnovane.
Na žalbe opt. S. A., opt. V. S. i opt. D. Š. iz žalbene osnove bitne povrede odredaba ZKP.
Iz sadržaja žalbe opt. S. A. proizlazi da je počinjena bitna postupovna povreda iz čl. 367. st. 1. toč. 11. ZKP, jer u odlučnoj činjenici identitetu osobe koja je supočinitelj kaznenog djela iz čl. 173. st. 3. KZ, a za koju je opojna droga marihuana i nabavljana, te dostavljana u Zagreb, postoji znatno proturječje između onog što se navodi u razlozima pobijane presude, te obranama opt. A. i opt. S. u istrazi, kada tu osobu imenuju kao D., ili nadimkom D. ne govoreći pritom da se radi o D. Š..
Ista se žalbena tvrdnja ponavlja i u žalbi opt. D. Š., po branitelju J. F., tvrdnjom da na taj način prvostupanjski sud neosnovano nameće puno žaliteljevo ime i prezime, identificirajući ga kao supočinitelja djela, iako opt. A. i opt. S. u svojim obranama u istrazi to nisu naveli.
Pritom je važno naglasiti, da tijekom trajanja cijelog kaznenog postupka na opisani način nije bio doveden u sumnju identitet trećeg supočinitelja djela, već su opt. A. i opt. S. u svojim obranama u istrazi na jednaki način označili osobu za koju su kupovali opojnu drogu marihuanu u Republici Bosni i Hercegovini, te je isporučivali u Zagrebu, sve uz precizno i detaljno navođenje onih okolnosti pod kojima su se upoznali, njihovim međusobnim osobnim kontaktima, kao i kontaktima putem mobitela, posebno intenzivno u vrijeme sukcesivnih isporuka droge, te najave dolazaka u Zagreb, kao i samog načina isporuke droge, te plaćanja, uz osiguravanje njihovog smještaja u Zagrebu.
Suprotno tome, na glavnoj raspravi u dijelu bitnom za ocjenu kaznene odgovornosti opt. A. i opt. S., oni su ostali kod svojih obrana koju su sada izmijenili samo u tvrdnji da su opojnu drogu marihuanu isporučivali nepoznatoj osobi u Zagrebu, a pritom je uloga opt. Sutona bila jedino prijevoznička.
Međutim, opt. S. A., a nakon što su mu predočene uočene razlike u njegovoj obrani u istrazi i na glavnoj raspravi, te odgovarajući na posebna pitanja, izričito je ustvrdio da je upravo u sudnici prisutna osoba, pokazujući na opt. D. Š., ona osoba koju je u istrazi označio kao D. (.D.), uz daljnju tvrdnju da je opt. Š. teretio tada (u istrazi) zato "što mu je tako bilo lakše, a mogao je izmisliti i neko drugo ime". Stoga, iz izloženog proizlazi da su optuženici označavajući osobu kojoj su isporučivali robu u Zagrebu kao D. –. D., označavali sasvim određenu osobu, trećeg supočinitelja djela opt. D. Š., zbog čega nije bilo nikakve potrebe za provedbom radnje prepoznavanja, što se sada sugerira u žalbi, već je njihova tvrdnja na glavnoj raspravi da je to bila njima nepoznata osoba, samo rezultat izmijenjene obrane u tom pravcu, te kasnije sudske ocjene vjerodostojnosti njihovih obrana u istrazi i glavnoj raspravi.
Suprotno tome, po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, nema izložene bitne postupovne povrede iz čl. 367. st. 1. toč. 11. ZKP, niti ne postoji proturječje, a posebno ne znatno kod utvrđivanja subjektivnog identiteta trećeg supočinitelja odnosnog kaznenog djela zlouporabe opojne droge u njenom kvalificiranom obliku, već presuda ispravno označava opt. D. Š. kao trećeg supočinitelja djela koji je postupao na, u izreci točno opisani način, čime je istovjetnost ovog optuženika u odnosu na točno utvrđeni dio kaznene djelatnosti za koju je on osuđen jasno i precizno utvrđena, pa se, dakle, radi o određenoj osobi, supočinitelju djela, koja je sukladno čl. 350. st. 1. ZKP, u odnosu na počinjeno djelo potpunoma subjektivno određena.
Okolnost da su optuženici u označavanju trećeg supočinitelja djela izmijenili svoju obranu na glavnoj raspravi, isključivo je činjenično pitanje vezano za pravilnu ocjenu vjerodostojnosti njihovih obrana u istrazi i na glavnoj raspravi, o čemu će biti govora u okviru žalbene osnove pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja.
U odnosu na drugu isticanu bitnu postupovnu povredu iz čl. 367. st. 2. ZKP koja se obrazlaže u žalbama opt. V. S. i opt. D. Š., a sadržanoj u tvrdnji da se pobijana presuda temelji na nezakonitim dokazima u vidu potvrde Carinarnice Split – Carinske ispostave Imotski, kao i potvrde PP Imotski o privremenom oduzimanju predmeta, s obzirom na nezakoniti način u njihovom pribavljanju, zbog čega ih je trebalo izdvojiti iz spisa. Pritom žalbe ovih optuženika smatraju da je djelatnik carinske policije, svjedok G., obavio nezakonitu pretragu prtljažnika vozila u vlasništvu opt. S. zavlačenjem glave i ruke u prtljažni prostor, a da za takove radnje nije imao valjani sudbeni nalog, niti nazočnost dvoje svjedoka.
Suprotno tome, iz suglasnih iskaza svjedoka G. i svjedoka G., proizlazi da je svjedok G. pregledavajući prtljažni prostor doista uočio sumnjivo pregrađivanje u visini rezervoara goriva, iza koje pregrade se nalazilo nešto "kafenkasto", što je i opipao, ali je tada završio s daljnjim pregledom.
Iz izloženog proizlazi, da je svjedok G. postupio u skladu sa Službovnikom djelatnika carinske policije, vršeći pritom vizualni pregled prtljažnog prostora vozila, kojom prilikom nije vadio predmete s mjesta gdje su se nalazili, niti ih raspakiravao, već je nakon što je posumnjao da se radi o nedopuštenom prijenosu robe preko carinske crte predao predmet djelatnicima carine, pa je, dakle, pri pregledu prtljažnika ostao u sferi vizualnog uočavanja predmeta, stoga su potvrde Carinarnice Split – Carinske ispostave Imotski, kao i potvrda Policijske postaje Imotski o privremeno oduzetim predmetima valjani dokazi koji nisu pribavljeni povredom odredaba Zakona o kaznenom postupku, već zakonito pribavljeni dokazi na kojima se, pored ostalih dokaza, i mogla temeljiti presuda suda prvog stupnja.
Nisu, dakle, osnovane žalbe opt. S. A., opt. V. S. i opt. D. Š., zbog bitne povrede odredaba ZKP iz čl. 367. st. 1. toč. 11. ZKP, te čl. 367. st. 2. ZKP, a ispitivanjem pobijane presude, po službenoj dužnosti, u smislu čl. 379. st. 1. toč. 1. ZKP, ovaj drugostupanjski sud nije našao ni povrede odredaba ZKP iz čl. 367. st. 1. toč. 1., 5., 6., 7. do 11. ZKP, na koje inače pazi po službenoj dužnosti.
Na žalbe opt. S. A., opt. V. S. i opt. D. Š. zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja.
Ističući ovu žalbenu osnovu žalitelji smatraju da sud prvog stupnja nije imao osnova da iz obrana optuženika, kao i ostalih provedenih dokaza, utvrdi da se radi o zajedničkoj, udruženoj djelatnosti optuženika, jer u odnosu na opt. D. Š. nema nikakovih dokaza da bi ovaj optuženik bio supočinitelj kaznenog djela iz čl. 173. st. 3. KZ. Ovo stoga, što je njegov identitet ostao do kraja dvojben, a sve troje optuženika negira međusobne kontakte, kao i osobne udjele u počinjenju djela, time da nema niti materijalnih dokaza koji bi upućivali na sudjelovanje sve troje optuženika u navedenoj djelatnosti, pa se zapravo ne zna za koga su opt. S. A. i opt. V. S. prevozili opojnu drogu marihuanu iz Republike Bosne i Hercegovine u Republiku Hrvatsku.
Opt. S. u svojoj žalbi zbog iste žalbene osnove posebno navodi da je njegova uloga bila uloga vozača, dok je nositelj posla bio isključivo opt. A., pa, dakle, nije ni znao za koga se roba prevozi, što je potvrdio i opt. A. u svojoj izmijenjenoj obrani na glavnoj raspravi, potvrđujući time neznanje ovog optuženika sve do trenutka kada su zaustavljeni na graničnom prijelazu V. G..
Suprotno općenitim tvrdnjama opt. Š. i opt. A. da nije dokazano udruživanje optuženika u vršenju ove kaznene djelatnosti vezane za zlouporabu opojnih druga radnjama nabave radi prodaje, prenošenja, posjedovanja radi prodaje, te same prodaje, kada su u istrazi opt. A. i opt. S. govorili samo o izvjesnom D. –. D., što je prvostupanjski sud pogrešno povezao uz osobu optuženika D. Š., treba reći, da je sud prvog stupnja dao potpunu i pravilnu ocjenu vjerodostojnosti obrana opt. A. i opt. S. u istrazi s onom na glavnoj raspravi o toj odlučnoj činjenici, povezujući je s obranom opt. D. Š. u istrazi (kada je na glavnoj raspravi odbio iznijeti svoju obranu, pa je ona iz istrage pročitana), te materijalni dokazima vezanim za prisutnost opojne droge marihuane na bezbroj predmeta nađenih u podrumskom stanu opt. Š..
Stoga u pogledu izložene odlučne činjenice nama više nikakve dvojbe da je osoba o kojoj su govorili opt. A. i opt. S., kao osobi kojoj su isporučivali drogu, upravo III-optuženi D. Š., a do kojih je sukcesivnih prodaja velike količine opojne droge marihuane došlo temeljem njihovog ranijeg dogovora ostvarenih putem osobnih susreta u diskotekama u Primoštenu i Zagrebu, i obavljenih višekratnih kontakata putem mobilnih stanica (najmanje petnaest obavljenih razgovora između opt. Š. i opt. A., kao i jedan obavljeni razgovor sa fiksnog telefona vlasništvo oca svjedoka D. J.), a upravo u terminima kada su se odvijale ove sukcesivne prodaje svakih dvadeset dana po 25 kg + 25 kg, te 22 kg marihuane, te ono bitno što je potrebno naglasiti da te osobne kontakte optuženika međusobno, kao i kontakte putem mobilnih stanica ne poriču ni sami optuženici u svojim obranama, osim opt. V. S..
Iz izloženog proizlazi da su se optuženici međusobno dobro poznavali, te postupali s uzajamnim povjerenjem u njihovim međusobnim kontaktima, kako onim osobnim, tako i onim kontaktima uspostavljenim putem mobitela, a uz navedeno opt. A. i opt. S. u svojim obranama navode samo jednu jedinu osobu s kojom su u Zagrebu kontaktirali, i kojoj su predavali drogu, i koja je prilikom druge isporuke primila na spavanje opt. A., te osigurala smještaj opt. S., a što ne poriče ni opt. Š. u svojoj obrani.
Isto tako, opt. S. bio je od samog početka involviran u zajedničku djelatnost ostale dvojice optuženika, što proizlazi iz obrane opt. A. u istrazi, posebno u dijelu gdje navodi da su u diskoteci T. B. upoznali D., koji im je predložio ovaj posao s drogom, koji su oni zajednički prihvatili, te kasnije po istom dogovoru i postupali.
Uz navedeno, nedvojbeno je utvrđeno da su opt. S., kao i opt. A., u jednakom iznosu zajednički dijelili i nagradu, nakon što bi obavili posao prodaje opojne droge marihuane u Zagrebu, a da opt. Š. poznaje dobro i opt. S., proizlazi iz njegove obrane, posebno u onom dijelu gdje tvrdi da je jasno uočio da se ne radi o glasu opt. S. u trenutku kad ga je nazvao na njegovu mobilnu stanicu, a javio se neki drugi glas, što je ispravno utvrdio i sud prvog stupnja, ne vjerujući obrani opt. S. da uopće nije poznavao opt. Š..
Naprijed izložene okolnosti upućuju na potpunu uklopljenost opt. S. u posao s prodajom opojne droge marihuane od samog početka, kada je opt. S. sukladno njegovoj obrani iz istrage, te obrani opt. A. zajednički nabavljali tu drogu u Hercegovini, prepakiravali u njegovo vozilo, koje je unaprijed pregrađeno upravo s tom svrhom, a uz navedeno je i u dva navrata osobi zvanoj B. nosio ostatak novca, nakon izvršene prodaje, pa onda ne samo da je znao put nabave droge na ilegalnom međunarodnom tržištu u Republici Bosni i Hercegovini, već je u toj organiziranoj djelatnosti, na način opisan u izreci presude, osobno sudjelovao. Sama okolnost da je navedena kriminalna djelatnost višekratno ponavljana uključuje u sebi i postojanje svijesti sve trojice optuženika o zajedničkom sudjelovanju u počinjenju djela, a temeljem sadržaja ranijeg dogovora, ostvarenog osobnim kontaktima, kao i kontaktima putem mobitela, iz čega nedvojbeno proizlazi da su se opt. A., opt. S. i opt. Š. udružili u vršenju kazneno-pravnih radnji kupnje radi daljnje prodaje, prenošenja, posjedovanja radi prodaje, te prodaje opojne droge marihuane u količini nešto manjoj od 75 kg. Stoga je sud prvog stupnja na temelju provedenog postupka i svih izvedenih dokaza potpuno i pravilno utvrdio činjenično stanje, koje je pravilno i pravno označio kada ih je proglasio krivim za kazneno djelo iz čl. 173. st. 3. i 2. KZ, pa nisu osnovane žalbe optuženika zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, kao ni žalba opt. D. Š. zbog povrede kaznenog zakona, smatrajući da je on opisanim postupanjem mogao ostvariti samo kazneno djelo iz čl. 173. st. 1. ili ono iz čl. 173. st. 5. KZ.
Druga isticana povreda kaznenog zakona naznačena u žalbi opt. D. Š. odnosi se na postojanje zanemarive kriminalne količine vezane za posjedovanje opojne droge kokaina, koje po stajalištu žalitelja nikako ne može predstavljati samostalno kazneno djelo, kada je posjedovanje te opojne droge, u tako maloj količini, prema kaznenom djelu iz čl. 173. st. 3. i 2. KZ sporedno djelo, koje isključuje primjenu čl. 173. st. 1. KZ na počinitelja i djelo. Iz izloženog proizlazi da opt. D. Š. ističe povredu kaznenog zakona vezanu za odredbu čl. 368. st. 1. toč. 4. ZKP tvrdnjom da je sud prvog stupnja primijenio zakon koji nije mogao primijeniti u odnosu na kazneno djelo iz čl. 173. st. 1. KZ.
Po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, suprotno tvrdnjama žalitelja, samo posjedovanje opojne droge kokaina u količini od 0,57 g predstavlja novu, drugu, različitu kriminalnu djelatnost opt. D. Š., kako to proizlazi i iz obrane ovog optuženika, ali i obrana opt. A. i opt. Š., kada oni u inkriminiranom razdoblju nisu trgovali kokainom, već jedino marihuanom, a osim toga i iz iskaza svjedoka D. J. proizlazi da je opt. Š. zalazio i u druge narkomanske miljee u kojima se konzumirala droga. Uz navedeno, opojna droga kokain pronađena je i druge prigode od opojne droge marihuane pronađene u tragovima na više predmeta i različitih mjesta u podrumskom stanu opt. Š..
Stoga je očito da se radi o izdvojenoj i drugačijoj kriminalnoj djelatnosti opt. D. Š. koja nije povezana sa dogovorenom udruženom djelatnošću sve trojice optuženika vezane za međunarodno prometovanje opojne droge marihuane u Republiku Hrvatsku, pa posjedovanje opojne droge, kokaina ne može biti inkludirano u kazneno djelo iz čl. 173. st. 3. i 2. KZ za razliku od one opojne droge kako to pravilno uočava i sud prvog stupnja koja je poklonjena opt. Š. (.4. g marihuane) koja se količina jedino i mogla inkludirati u to kazneno djelo ali za to opt. D. Š. nije ni optužen.
Prema tome, pravilno je sud prvog stupnja uzeo da se radi o dva kaznena djela počinjena od strane opt. D. Š. u realnom stjecaju, a ne o jednom dijelu, pri čemu ono lakše djelo nikako ne može biti inkludirano u težem djelu.
Nije, dakle, osnovana žalba opt. D. Š. zbog povrede kaznenog zakona.
Nisu u pravu ni optuženici kada tvrde da u im izrečene prestroge kazne. Pritom opt. S. A. obrazlaže ovu žalbenu osnovu tvrdnjom da je bitno dragovoljno pridonio otkrivanju djela, već i zbog činjenice da je droga marihuana na isti način u dva navrata prešla granicu Republike Hrvatske prije no što su opt. A. i opt. S. uhićeni na graničnom prijelazu u trećoj isporuci droge, ali i okolnost da je carinskom djelatniku pokazao i onaj dio opojne droge marihuane koji je bio smješten u poklopcu motora, pa bi se, dakle, u odnosu na njega mogla primijeniti odredba čl. 173. st. 8. KZ, ili opet primijeniti odredba čl. 57. st. 2. KZ te mu izreći kaznu zatvora ispod zakonskog minimuma propisanog za odnosno kvalificirano kazneno djelo zlouporabe droge.
Suprotno tom stavu žalbe, po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, kod opt. A. ne radi se o priznanju djela, iz razloga što priznanje u sebi uključuje prihvaćanje svih činjenica koje se optuženiku stavljaju na teret tijekom kaznenog postupka, što u konkretnom slučaju znači da je izostalo priznanje opt. A. u odnosu na osobu trećeg supočinitelja djela kao i cjelokupnu involviranost opt. S. u zajedničku kriminalnu djelatnost sve trojice optuženika, a za koje je sud utvrdio da su osnovane. Prema tome, priznanje opt. A. nije bilo cjelovito i sveobuhvatno, već djelomično i time sigurno nije bitno, ni dragovoljno pridonio otkrivanju djela, pa nema ni primjene odredbe čl. 173. st. 8. KZ.
Opt. V. S. se posebno ne žali zbog ove žalbene osnove, pa je u odnosu na njega pobijana presuda ispitana u odluci o kazni primjenom odredbe čl. 382. ZKP.
Opt. D. Š. se po branitelju L. P.-V. iz Z.o.u. R.&V. žali zbog odluke o kazni. Pritom posebno ističe da su otegotne okolnosti precijenjene, jer se radi o lakoj drogi marihuani koja ne ostavlja teže posljedice, pri čemu smatra da količina od 75 kg marihuane je značajna međutim, njezina vrijednost nije velika zbog čega se ne radi o tako velikoj kriminalnoj količina koja bi sama za sebe opravdavala izricanje tako drastične kazne ovom optuženiku.
Istovremeno žalba smatra da je daleko veći značaj trebalo dati ranijoj neosuđivanosti ovog optuženika koji je u vrijeme počinjenja djela imao status mlađeg punoljetnika, a iz podataka socijalne anamneze za njega proizlazi ne samo da je uzoran učenik, već i aktivni sportaš koji je do sada živio u krugu svoje obitelji uzornim životom, pa nalazi da bi se izricanjem blaže kazne postigla svrha kažnjavanja.
Ispitujući, dakle, odluku o kazni, ovaj drugostupanjski sud nalazi da je sud prvog stupnja određujući vrstu i mjeru kazne koju će primijeniti, pravilno uzeo u obzir sve okolnosti koje inače utječu da kazna po vrsti ili mjeri bude lakša ili teža za njegove počinitelje, pa je u tom sklopu posebno cijenio složene obiteljske i socijalne prilike, kako opt. A., tako i opt. S., koje je u svemu detaljno i pravilno obrazložio, uz razliku u ocjeni kaznenopravne odgovornosti opt. A. u odnosu na opt. S. zbog čega je i opt. A. izrečena nešto stroža kazna. Isto tako, opt. D. Š. pravilno je od strane prvostupanjskog suda vrednovana kao olakotna okolnost njegova ranija neosuđivanost dok mu je kao otegotno pravilno prvostupanjski sud cijenio da se upravo kao mlađi punoljetnik upustio u ovu kriminalnu djelatnost vezanu za prodaju međunarodnim putem opojne droge marihuane.
Stoga i po nalaženju ovog drugostupanjskog suda, imajući dakle u vidu sve naprijed utvrđene okolnosti, kao i sve okolnosti konkretnog slučaja, primjereno je bilo prema opt. A. izreći kaznu zatvora u trajanju od šest godina, prema opt. V. S. kaznu zatvora u trajanju od pet godina, a opt. D. Š. primjenom odredaba o stjecaju jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od pet godina i dva mjeseca, za kaznena djela iz čl. 173. st. 3. i 2. KZ i čl. 173. st. 1. KZ, te u iste uračunati i vrijeme provedeno u pritvoru, kako to proizlazi iz izreke prvostupanjske presude, jer će se samo tako izrečenim kaznama ostvariti svi vidovi i svrhe kažnjavanja iz čl. 50. u svezi s čl. 6. KZ.
Iz tih razloga nisu osnovane žalbe optuženika zbog odluke o kazni.
U žalbi opt. D. Š. po branitelju J. F., iako se ne naznačuje uvodno da se žali i zbog oduzete imovinske koristi međutim, iz obrazloženja žalbe na str. 3. alineja 4. proizlazi da se žali i zbog oduzete imovinske koristi ovom optuženiku pri čemu smatra da sud nije u dovoljnoj mjeri obrazložio zbog čega smatra da je oduzeti novac ostvaren upravo prodajom droge.
Naime, po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, suprotno žalbi opt. Š., visina pribavljene imovinske koristi koja je oduzeta od ovog optuženika potpuno je i pravilno utvrđena, pri čemu se sud prvog stupnja kod ocjene visine pribavljene imovinske koristi očito rukovodio odredbom čl. 466. ZKP kada je našao da je od opt. Š. oduzeto 2.650 DEM i 3.235,00 kn, a prije toga izvršene su još dvije prodaje ukupne količine od 50 kg opojne droge marihuane, što sve upućuje da se radi o ispravnom stavu suda kada je utvrdio visinu ostvarene imovinske koristi primjenom citirane zakonske odredbe jer je tijekom postupka na nedvojben način utvrđeno da su prije posljednje isporuke izvršene još dvije isporuke naprijed označene količine opojne droge marihuane, pa nije dakle ni u tom dijelu osnovana žalba opt. D. Š..
S obzirom na sve naprijed izloženo, presuđeno je na temelju čl. 387. ZKP kao u izreci ove drugostupanjske presude.
U Zagrebu, 3. srpnja 2003. godine
Zapisničar:
Predsjednik vijeća:
Zlatko Gledec, v.r.
Katica Jelić, v.r.