Rev-2017/1999-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-2017/1999-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Stanka Hautza kao predsjednika vijeća, te mr. Jasne Brežanski, Ivana Mikšića, Katarine Buljan i Ljubice Munić kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Z. H. iz S., zastupanog po B. i V. V., odvjetnicima u S., protiv tuženika B. d. d. S., radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužitelja protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Splitu od 12. ožujka 1999. godine broj Gž-140/99, kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Splitu od 12. studenog 1998. godine broj II P-891/94, u sjednici održanoj dana 17. prosinca 2002. godine

p r e s u d i o j e :

Odbija se revizija kao neosnovana.

Obrazloženje

Presudom suda prvog stupnja suđeno je:

"I Dužan je tuženik u roku od 8 dana i pod prijetnjom ovrhe isplatiti tužitelju na ime naknade nematerijalne štete ukupan iznos od 85.000,00 kn i to:

- iz osnova pretrpljenih fizičkih bolova iznos od 25.000,00 kn,

- iz osnova pretrpljenih duševnih bolova zbog smanjenja životnih aktivnosti iznos od 50.000,00 kn,

- iz osnova pretrpljenog straha iznos od 10.000,00 kn,

sve sa zakonskim zateznim kamatama koje teku počevši od 12. studenog 1998. g. do isplate.

II Tužbeni zahtjev tužitelja u dijelu u kojem je zatražena naknada nematerijalne štete u iznosu od 35.000,00 kn, odbija se.

III Dužan je tuženik u roku od 8 dana i pod prijetnjom ovrhe naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 10.678,00 kn."

Presudom suda drugog stupnja odbijena je kao neosnovana žalba tužitelja protiv navedene prvostupanjske presude, te je ista presuda potvrđena.

Protiv presude suda drugog stupnja reviziju je izjavio tužitelj pobijajući presudu u odbijajućem dijelu tužbenog zahtjeva, a zbog pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da nižestupanjske presude budu preinačene tako da tužbeni zahtjev bude prihvaćen u cijelosti.

Odgovor na reviziju nije podnesen, a Državni odvjetnik Republike Hrvatske o reviziji se nije izjasnio.

Revizija nije osnovana.

Ispitujući pobijanu presudu u dijelu u kojem se ona pobija revizijom u granicama revizijskog razloga pogrešne primjene materijalnog prava istaknutog u reviziji, a pazeći po službenoj dužnosti i na bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 10. Zakona o parničnom postupku – ZPP (“Narodne novine” broj 53/91 i dr.), sukladno odredbi iz čl. 386. ZPP, ovaj sud je utvrdio da revizijski razlozi nisu ostvareni.

U revizijskom stadiju ovog postupka jedino prijeporno materijalnopravno pitanje tiče se visine nematerijalne štete, koju je tužitelj pretrpio kao posljedicu profesionalnog oboljenja od koje je tužitelj obolio, a koju su nižestupanjski sudovi utvrdili i tužitelju dosudili pravičnu novčanu naknadu u iznosima navedenim u naprijed citiranoj izreci prvostupanjske presude.

Imajući u vidu sve utvrđene okolnosti slučaja, a posebno narav profesionalne bolesti azbestoze pluća, stupanj smanjenja životne aktivnosti tužitelja uzrokovane tom bolešću (30%), pojavne oblike kroz koje će se smanjenje životne aktivnosti očitovati, te jačinu i trajanje fizičkih bolova i pretrpljenog straha, ovaj sud ocjenjuje da se ne radi o okolnostima zbog kojih bi, uz pravilnu primjenu odredaba iz čl. 200. Zakona o obveznim odnosima – ZOO (“Narodne novine” broj 53/91 i dr.), bilo opravdano visinu predmetne nematerijalne štete utvrditi u iznosima većim od dosuđenih, pa stoga u pobijanom dijelu presude kojim je djelomično odbijen tužbeni zahtjev nije ostvaren revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava.

Slijedom navedenog, a na temelju odredbe iz čl. 393. ZPP, revizija je odbijena kao neosnovana.

U Zagrebu, 17. prosinca 2002. godine

Predsjednik vijeća:

Stanko Hautz, v. r.