Revr-857/2012-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revr 857/12-2

U IME REPUBLIKE HRVATSK E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Katarine Buljan predsjednice vijeća, Aleksandra Peruzovića člana vijeća, Viktorije Lovrić članice vijeća, Branka Medančića člana vijeća i suca izvjestitelja i Marine Paulić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja D. P. iz I., V., zastupanog po punomoćnici Z. L. M., odvjetnici u Zajedničkom odvjetničkom uredu D. M. i Z. L. M. iz Z., protiv tuženika 3. M. b. d.d. iz R., zastupanog po punomoćnicima M. Z. i D. D., odvjetnicima u R., radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Rijeci posl. br. Gž-173/09-2 od 25. siječnja 2012., kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Opatiji posl. br. VI-P-253/06-37 od 28. ožujka 2008., u sjednici vijeća održanoj 16. rujna 2014.,

r i j e š i o j e :

Revizija tužitelja odbacuje se kao nedopuštena.

Obrazloženje

Prvostupanjskom presudom djelomično je usvojen tužbeni zahtjev i tuženik (u stavku I. izreke) obvezan platiti tužitelju 155.350,00 kn sve s pripadajućim i u izreci presude određenim zateznim kamatama računatim od 28. ožujka 2008. do isplate i naknadom parničnog troška od 31.225,00 kn, dok je (u stavku II. izreke) tužitelj odbijen „sa preostalim dijelom tijeka zatezne kamate i zatraženog parničnog troška“.

Drugostupanjskom presudom:

- u stavku I. izreke, djelomično je odbijena žalba tuženika kao neosnovana i potvrđena prvostupanjska presuda u dijelu stavka I. izreke, u odluci kojom je prihvaćen tužbeni zahtjev na obvezivanje tuženika isplatiti tužitelju 77.675,00 kn s pripadajućim i u izreci presude određenim zateznim kamatama te naknadom parničnog troška od 15.612,50 kn,

- u stavku II. izreke, djelomično je prihvaćena žalba tuženika i preinačena prvostupanjska presuda u dijelu stavka I. izreke, u odluci kojom je prihvaćen tužbeni zahtjev na obvezivanje tuženika isplatiti tužitelju 77.675,00 kn s pripadajućim i u izreci presude određenim zateznim kamatama te naknadom parničnog troška od 15.612,50 kn - tako da je tužbeni zahtjev u navedenom dijelu odbijen kao neosnovan,

- u stavku III. izreke, tužitelj je obvezan naknaditi tuženiku trošak žalbenog postupka od 3.145,62 kn.

Protiv drugostupanjske presude tužitelj je podnio reviziju na temelju odredbe čl. 382. st. 1. t. 3. u svezi s odredbom čl. 385. i na temelju odredaba čl. 382. st. 2. t. 1. i 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08 i 57/11 - dalje: ZPP-a), a zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Prijedlog tužitelja je da se osporena presuda preinači i tužbeni zahtjev usvoji u cijelosti.

Tuženik nije odgovorio na reviziju.

Revizija nije dopuštena.

Pobijana drugostupanjska presuda donesena je 25. siječnja 2012., dakle nakon što je (2. lipnja 2011.) na snagu stupio Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 57/11 - dalje: ZID ZPP-a/11), slijedom čega se na temelju odredbe čl. 53. st. 4. u svezi s odredbom čl. 29. ZID ZPP-a/11 na ovaj spor glede dopuštenosti revizije primjenjuje novelirana odredba čl. 382. st. 1. t. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08 i 57/11 - dalje: ZPP-a), prema kojoj stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude:

1) ako vrijednost predmeta spora pobijanog dijela presude prelazi 200.000,00 kuna, 2) ako je presuda donesena u sporu o postojanju ugovora o radu, odnosno prestanku radnog odnosa ili radi utvrđenja postojanja radnog odnosa,

3) ako je drugostupanjska presuda donesena prema odredbama članka 373.a i 373.b ZPP-a.

Predmet spora u revizijskom stupnju je zahtjev tužitelja za naknadu štete.

Obzirom na naznačeni tužbeni zahtjev, odluka o kojem je predmetom revizijskog osporavanja - na obvezivanje tuženika isplatiti tužitelju određenu novčanu svotu s pripadajućim kamatama, u smislu odredbe čl. 35. st. 2. ZPP-a za dopuštenost revizije u konkretnom slučaju mjerodavna je vrijednost predmeta spora pobijanog dijela presude (čl. 382. st. 1. t. 1. ZPP-a) - a prema toj vrijednosti (od 77.675,00 kn) ovdje ne postoje zakonom propisane pretpostavke za dopuštenost podnesene revizije kao redovne i po vrijednosnom kriteriju jer ova ne prelazi 200.000,00 kn.

Odredbama čl. 373.a ZPP-a propisano je: (stav I.) „Drugostupanjski će sud presudom odbiti žalbu i potvrditi prvostupanjsku presudu, odnosno presudom će preinačiti prvostupanjsku presudu ako prema stanju spisa nađe: 1) da bitne činjenice među strankama nisu sporne, ili 2) da ih je moguće utvrditi i na temelju isprava i izvedenih dokaza koji se nalaze u spisu, neovisno o tome je li prvostupanjski sud prigodom donošenja svoje odluke uzeo u obzir i te isprave, odnosno posredno izvedene dokaze.“, (stav II.) „Prigodom donošenja odluke iz stavka 1. ovoga članka, drugostupanjski je sud ovlašten uzeti u obzir i činjenice o postojanju kojih je prvostupanjski sud izveo nepravilan zaključak na temelju drugih činjenica koje je po njegovoj ocjeni pravilno utvrdio.“, (stav III.) „U slučaju u kojem su ispunjeni uvjeti za donošenje presude iz stavka 1. ovoga članka, drugostupanjski sud može je donijeti i ako nađe da postoji bitna povreda odredaba parničnoga postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ovoga Zakona.“.

Prema izloženom, a budući da je drugostupanjski sud pobijanu presudu donio samo na temelju činjeničnog stanja utvrđenog po prvostupanjskom sudu (uz ostalo i prema utvrđenoj činjenici da je tuženik putem nadležnih zaposlenika usmeno upozoravao radnike, pa dakle i tužitelja, da se navedena peć ne smije koristiti - odnosno da je zabranjeno koristiti peći s otvorenim plamenom) i uz shvaćanje da je na pravilno i u potpunosti utvrđeno činjenično stanje prvostupanjski sud (koji je odlučnim našao da nije bilo zabrane korištenja peći u pisanom obliku i naredbe dane u tome obliku da se peć ukloni - kao niti redovitih i strogih kontrola radi njihovog uklanjanja) pogrešno primijenio materijalno pravo, dakle na temelju odredbe čl. 373. t. 3. ZPP-a (a ne na temelju navedenih odredaba čl. 373.a ZPP-a), podnesena revizija nije dopuštena niti kada je tuženik temelji na odredbi čl. 382. st. 1. t. 3. u svezi odredbe čl. 373.a ZPP-a.

Valja pritom imati na umu da okolnost što se drugostupanjski sud neosnovano pozvao na odredbu čl. 373.a ZPP-a, i to sve s time da je u obrazloženju svoje presude naveo da se donosi u smislu te odredbe, ne daje osporenoj presudi značaj odluke donesene na temelju te odredbe: temelj njezina donošenja je uvijek određen njezinim stvarnim sadržajem i o dopuštenosti revizije se ima suditi prema tome (stvarnom) sadržaju, a ne prema pogrešci suda u naznaci norme na kojoj se presuda temelji (suprotno bi shvaćanje vodilo onome što nije dopušteno: suštinski bi već i sama istaknuta pogreška suda predstavljala novu osnovu za dopuštenost revizije).

Stoga je reviziju tužitelja podnesenu na temelju odredbe čl. 382. st. 1. ZPP-a valjalo odbaciti kao nedopuštenu (na temelju odredbe čl. 392. st. 1. ZPP-a).

Tužitelj je reviziju podnio i na temelju odredbe čl. 382. st. 2. ZPP-a.

Međutim, budući da podnesena revizija ne sadrži niti jedno određeno formulirano pravno pitanje zbog kojeg se podnosi - a u svezi kojeg pitanja bi ovaj sud mogao izraziti svoje načelno shvaćanje i shvaćanje koje bi bilo važno kako za konkretnu pravnu poziciju revidenta i odluku o konkretnom sporu tako i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni (jer isticanje činjeničnih i pravnih shvaćanja - primjenu kojih revident sugerira, ne može nadomjestiti takvo pitanje - postojanje kojeg pitanja izvanrednu reviziju iz odredaba čl. 382. st. 2. i 3. ZPP-a upravo i razlikuje od redovne revizije iz odredbe čl. 382. st. 1. ZPP-a, a pitanja koja je revident postavio u reviziji odnose se na shvaćanja koja nisu u suprotnosti s shvaćanjima na kojima je temeljena osporena presuda - pa od odgovora na ta pitanja ne zavisi odluka o sporu i revizijski sud u konkretnom slučaju u svezi tih pitanja nema razloga ujednačavati primjenu prava i preispitivati sudsku praksu u cilju „osiguranja jedinstvene primjene prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni“), tako da nije sastavljena u smislu odredbe čl. 382. st. 3. ZPP-a i ne ispunjava pretpostavke za njezinu dopuštenost na temelju odredbe čl. 382. st. 2. ZPP-a, valjalo je o njoj i kao izvanrednoj reviziji (na temelju odredbe čl. 392. b. st. 3. ZPP-a) odlučiti kao u izreci.

Zagreb, 16. rujna 2014.

Predsjednica vijeća:

Katarina Buljan, v.r.