Rev-750/1990-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 750/1990-2

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Ilije Čuljat kao predsjednika vijeća, te Jakoba Miletića, Miroslave Vekić, Zlatka Crnića i Ivice Crnića, kao članova vijeća u gradjansko-pravnoj stvari tužitelja B. M. od J. iz K. ..., kojeg zastupa punomoćnik M. mr R., odvjetnik iz L., protiv tuženika B. R. iz S. Nj., ..., H. ..., kojeg zastupa punomoćnik F. D., odvjetnik iz P., radi utvrdjenja prava vlasništva izdvajanja iz ostavine, rješavajući reviziju tuženika, protiv pravomoćne presude Okružnog suda u Puli od 12. svibnja 1989. br. Gž-395/89-2, kojom je potvrdjena presuda Općinskog suda u Pazinu od 2. prosinca 1988. br. P 226/86-24, u sjednici održanoj dana 22. kolovoza 1990,

r i j e š i o j e:

Revizija tuženika se. prihvaća, te se ukida presuda Okružnog suda u Puli od 12. svibnja 1989. god. br. Gž-395/89-2 i presuda Općinskog suda u Pazinu od 2. prosinca 1988. god. br. P-226/86-24 i predmet vraća prvostepenom sudu na ponovno sudjenje.

Obrazloženje

Prvostepenom presudom Općinskog suda u Pazinu od 2. prosinca 1988. godine br. P 226/86-24, prihvaćen je tužbeni zahtjev tako da je utvrdjeno da je tužitelj B. M. vlasnik kč. br. 2608/2 upisane u z.k. ul. br. 605 k. o. T. u cijelosti - s time da je vlasništvo iste stekao gradjenjem - pa se stoga ta parcela kao njegovo isključivo vlasništvo ima izdvojiti iz ostavine pokojne B. U. r. Š. kćerke A. i upisati u zemljišnim knjigama kao njegovo vlasništvo.

Istom presudom tuženiku je naloženo da nadoknadi tužitelju parnični trošak u visini od 894.740 dinara u roku od 15 dana.

Drugostepenom presudom Okružnog suda u Puli od 12 svibnja 1989. br. Gž 395/89 odbijena je žalba tuženika i potvrdjena prvostepena presuda.

Protiv ove pravomoćne presude reviziju je izjavio tuženik zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava s time da predlaže da sud reviziju prihvati i ukine presude nižestepenih sudova te predmet vrati prvostepenom sudu na ponovno sudjenje.

Prvostepeni sud je u smislu odredbe iz čl. 390. Zakona o parničnom postupku ("SI. list SFRJ" br. 4/77, 36/80, 69/82, 58/84, 74/87, 57/89, 20/90 i 27/90 - u daljnjem tekstu: ZPP) izjavljenu reviziju tuženika dostavio na odgovor tužitelju i nadležnom javnom tužiocu Hrvatske.

Tužitelj na reviziju nije dao odgovor, a javni tužilac Hrvatske o istoj se nije izjasnio.

Revizija je osnovana.

Ostvaren je revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava.

U ovom slučaju radi se o tužbenom zahtjevu na utvrdjenje da je tuženik vlasnik zemljišta pobliže označenog u izreci prvostepene presude, time da je vlasništvo stekao gradjenjem, te zahtjevu da se to zemljište izdvoji iz ostavine pok. B. U. i uknjiži u zemljišnim knjigama kao njegovo vlasništvo.

Odlučujući o sporu prvostepeni sud je utvrdio a drugostepeni sud prihvatio utvrdjenja prvostepenog suda u pogledu slijedećih činjenica:

- da je tužitelj svojim sredstvima i radom uz odobrenje svojih roditelja na čkbr. 2608/2 upisanoj u z.k. ul. br. 605 k. o. T. izgradio sporni objekt 1953. godine,

- da roditelji tužitelja ni njegova braća i sestre nisusudjelovali u izgradnji;

- da je tužitelj sporni objekt gradio za svoje potrebe;

- da je izgradjeni objekt zapravo dogradnja uz već postojeći objekt - staru roditeljsku kuću.

Ovako utvrdjeno činjenično stanje ne predstavlja dovoljan osnov za pravilnu primjenu materijalnog prava.

Prije svega valja istaći da je sporni objekt gradjen 1953. godine i da se tužitelj poziva na gradjenje objekta kao osnov za stjecanje prava vlasništva na zemljištu koje je predmet tužbenog zahtjeva.

Već iz činjenice da je gradnja vršena 1953. godine dakle, da su se te godine dogodile činjenice uz koje tužitelj veće stjecanje prava vlasništva originarnim načinom isključuje mogućnost primjene Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima ("Sl. list SFRJ" br. 6/80 i 36/90 - u daljnjem tekstu: ZOVO).

Ovo iz razloga što je predmetni zakon stupio na snagu 1. rujna 1980. godine, pa se na postojanje stvarnopravnih odnosa i nastale učinke do stupanja na snagu ZOVO trebaju primijeniti pravna pravila imovinskog prava kojima su u vrijeme stjecanja prava bili regulirani svi pravni odnosi. To u ovom slučaju znači primjenu pravnih pravila bivšeg Općeg gradjanskog zakonika (OGZ-a) koji se primjenjuje temeljem odredbe čl. 4. Zakona o nevažnosti pravnih propisa donesenih prije 6.IV 1941. i za vrijeme neprijateljske okupacije.

Prema pravnom pravilu paragrafa 418 bivšeg OGZ-a pretpostavke za stjecanje prava vlasništva na zemljištu gradjenjem zgrade su:

- da graditelj gradi svojim materijalom na tudjem zemljištu;

- da je pošten graditelj tj. da drži da je to zemljište njegovo i napokon da vlasnik zemljišta zna za gradjenje ali propušta da zabrani gradjenje.

Uz ove pretpostavke potrebno je da izgradjeni objekt može biti predmet vlasništva.

U konkretnom slučaju nižestepeni sudovi utvrdjuju da se radi o dogradnji dijela objekta već postojeće stambene zgrade (roditeljske kuće) time da ne ocjenjuju da li ta dogradnja predstavlja posebni dio zgrade u smislu odredbe čl.

1. Zakona o vlasništvu na dijelovima zgrada (prečišćeni tekst "SI. list SFRJ" br. 43/65 i 57/65 - u daljnjem tekstu: ZVDZ) koji je ostao na snazi temeljem čl. 1. toč. 87. Zakona o dopuni Zakona o preuzimanju saveznih zakona kojima se uredjuju odnosi o kojima po ustavnim amandmanima XX do XLI na Ustav SFRJ odlučuju republike ("Narodne novine SR Hrvatske" br. 52/73).

Naime, prema spomenutoj odredbi uz cijelu zgradu kao stvar samo posebni dijelovi (stanovi ili poslovne prostorije) zgrade mogu biti predmet vlasništva - suvlasništva. To znači da bi tužitelj mogao steći pravo vlasništva - suvlasništva gradjenjem na sagradjenom - dogradjenom dijelu zgrade, a time i na zemljištu koje je pod zgradom i koje služi redovitoj upotrebi zgrade samo u slučaju da dogradjeni dio zgrade predstavlja u naravi samostalnu zgradu ili pak posebni dio zgrade u zgradi koju sačinjava stari i dogradjeni dio zgrade.

U suprotnom bi po ocjeni ovog suda na stjecanje prava vlasništva na zgradi, a time i na spornom zemljištu trebalo primijeniti pravno pravilo paragrafa 415 OGZ-a koji propisuje stjecanje prava vlasništva priraštajem ili spajanjem i u vezi s tim ocijeniti mogućnost stjecanja prava tužitelja na spornom zemljištu.

Kako u konkretnom slučaju nižestepeni sudovi, zbog pogrešne primjene materijalnog prava, nisu utvrdili odlučne činjenice i to: da li je dogradjeni dio samostalni posebni dio zgrade ili sa spornom zgradom, koji je dogradjen čini jednu nedjeljivu cjelinu, da li je dogradjeni dio - dogradnja takvog značaja da se sada ranije gradjevinski objekt, po shvaćanjima koja. vladaju u prometu, smatra novim (drugim) objektom (stvari), nije moguće ocijeniti da li je tužitelj gradjenjem stekao pravo vlasništva dogradnje a time i spornog zemljišta na kojem je dogradnja izgradjena. Zbog izloženih razloga temeljem odredbe čl. 395. st. 2. ZPP prvostepena i drugostepena presuda je morala biti ukinuta a predmet vraćen prvostepenom sudu na ponovno sudjenje.

U Zagrebu, 22. kolovoza 1990.

Predsjednik vijeća:

Ilija Čuljat, v. r.