I Kž-847/2010-3 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kž 847/10-3

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Vesne Vrbetić, kao predsjednice vijeća, te Dražena Tripala i Žarka Dundovića, kao članova vijeća i višeg sudskog savjetnika Ivana Protkovića, kao zapisničara, u postupku izručenja stranca G. H. B., zbog kaznenih djela trgovine opojnim sredstvima iz čl. 21., 24. i 28. Zakona Republike Portugal, odlučujući o žalbi izručenika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Puli - Pola od 20. kolovoza 2010. godine broj Kr-14/10 (Kv-239/10), u sjednici održanoj 13. listopada 2010. godine, u nazočnosti zamjenika Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske Milorada Cuculića,

r i j e š i o j e :

Odbija se žalba izručenika G. H. B. kao neosnovana.

Obrazloženje

Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Puli - Pola utvrđeno je da su ispunjene sve zakonske pretpostavke za izručenje stranca G. H. B. zbog kaznenih djela iz čl. 21., 24. i 28. Zakona broj 15/93 od 22. siječnja 1993. Republike Portugal toj državi.

Protiv tog rješenja izručenik G. H. B. podnio je žalbu po branitelju R. M., odvjetniku iz P., zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka i pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da se pobijano rješenje preinači na način da se odbije zahtjev za izručenje, podredno ukine pobijano rješenje i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno odlučivanje.

Državni odvjetnik Republike Hrvatske u svom pisanom očitovanju od 30. rujna 2010. predložio je da se žalba odbije kao neosnovana.

I Kž 847/10-3

Žalba nije osnovana.

Žalitelj podnosi žalbu zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka i pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, pri čemu žalbeni osnov bitne povrede odredaba kaznenog postupka pobliže ne obrazlaže, već samo tvrdi da u pobijanom rješenju nisu navedeni razlozi o odlučnim činjenicama, odnosno da postoji znatna proturječnost između onoga što se navodi „u razlozima rješenja i sadržaju istoga“. Osim toga, tvrdi se, da je činjenično stanje pogrešno utvrđeno iz razloga što u konkretnom postupku izručenja nema dovoljno dokaza za osnovanu sumnju da je stranac počinio određena kaznena djela.

Suprotno takvim žalbenim navodima, Vrhovni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, smatra da je sud prvog stupnja u pobijanom rješenju ispravno zaključio da su ispunjene sve zakonske pretpostavke za izručenje stranca G. H. B. u Republiku Portugal, sukladno Europskoj konvenciji o izručenju iz 1957., te Zakonu o međunarodnoj pravnoj pomoći u kaznenim stvarima.

Naime, iz podataka u spisu nedvojbeno proizlazi da je identitet stranca nepobitno utvrđen, da se radi o državljaninu Kraljevine Nizozemske, gdje ima prebivalište i boravište, te da isti nema hrvatsko državljanstvo, što se u stvari žalbom ni ne osporava.

Prema podacima u spisu predmeta, ovaj drugostupanjski sud je utvrdio, da je prvostupanjski sud u pobijanom rješenju ispravno utvrdio da su u konkretnom predmetu ispunjene sve zakonske pretpostavke za izručenje stranca predviđene u čl. 33. i 34. Zakona o međunarodnoj pravnoj pomoći u kaznenim stvarima („Narodne novine“ broj 78/04), odnosno da ne postoje zapreke za izručenje iz čl. 35. istog Zakona.

Prema podacima međunarodne tjeralice i opisa inkriminirane djelatnosti u priloženoj optužnici proizlazi, za sada, relevantan stupanj osnovane sumnje da se izručenik G. H. B. u tijeku ljeta 2000. godine udružio s A. Z. i C. M., s namjerom da organiziraju prijevoz preko osam tona hašiša iz Maroka u Nizozemsku, čime su počinjena kaznena djela iz čl. 21. i 24., te čl. 28. Zakona broj 15/93 od 22. siječnja 1993. Republike Portugal, zbog kojih kaznenih djela se vodi kazneni postupak kod nadležnog suda u Portimao, Republika Portugal. Prema činjeničnom opisu optužnice, ta kaznena djela odgovaraju opisu kaznenih djela iz čl. 173. st. 3. i čl. 333. st. 3. Kaznenog zakona Republike Hrvatske, za koja djela nije nastupila zastara kaznenog progona. Time su ispunjene pretpostavke iz prethodno citiranog čl. 34. Zakona o međunarodnoj pravnoj pomoći u kaznenim stvarima.

Nadalje, iz činjeničnog opisa kaznenih djela proizlazi da ista nisu počinjena na teritoriju Republike Hrvatske, niti protiv nje, ili njenog državljanina, niti se protiv stranca u Republici Hrvatskoj vodi kazneni postupak, a niti su u njemu sudjelovali hrvatski državljani, te da izručenik nije državljanin Republike Hrvatske. Time ne postoje zapreke za izručenje iz čl. 35. prethodno navedenog Zakona.

Budući da žalbenim prigovorima nije dovedena u sumnju pravilnost pobijanog rješenja, niti je njegovim ispitivanjem sukladno odredbi čl. 398. st. 4. ZKP utvrđeno da bi bila ostvarena kakva povreda na koju drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, to je na temelju čl. 398. st. 3. ZKP riješeno kao u izreci ovog rješenja.

I Kž 847/10-3

U Zagrebu, 13. listopada 2010. godine

Zapisničar:

Predsjednica vijeća:

Ivan Protković, v.r.

Vesna Vrbetić, v.r.