Pž-6648/2008-7 · Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

75. Pž-6648/08-7

P R E S U D A

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, u ime Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Dubravke Zubović, predsjednice vijeća, Nevenke Marković, suca izvjestitelja, i Branke Vučaj, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja V. d.o.o., Z., kojeg zastupa punomoćnik N. C., odvjetnik u Z., protiv tuženika M. G. iz Z., radi isplate iznosa od 93.574,59 kn, odlučujući o tuženikovoj žalbi protiv presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-5021/06 od 24. travnja 2008., u sjednici vijeća održanoj 17. siječnja 2012.

r i j e š i o j e

Ukida se presuda Trgovačkog suda u Zagrebu, poslovni broj P-5021/06 od 24. travnja 2008. i predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Obrazloženje

Pobijanom prvostupanjskom presudom u točki I. njene izreke održan je na snazi platni nalog izdan u rješenju o ovrsi Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Ovrv-2123/03 od 12. ožujka 2003., kojim se nalaže tuženiku u roku od osam dana, platiti tužitelju tražbinu u iznosu od 93.574,59 kn sa zakonskom zateznom kamatom na temelju Zakona o kamati i Uredbi o visini stope zatezne kamate koja teče :

- na iznos od 4.404,41 kn od 6. travnja 2002.,

- na iznos od 3.036,50 kn od 16. travnja 2002.,

- na iznos od 8.947,62 kn od 20. travnja 2002.,

- na iznos od 26.931,37 kn od 23. travnja 2002.,

- na iznos od 5.635,79 kn od 26. travnja 2002.,

- na iznos od 1.009,28 kn od 3. svibnja 2002.,

- na iznos od 3.830,80 kn od 5. svibnja 2002.,

- na iznos od 1.077,41 kn od 10. svibnja 2002.,

- na iznos od 3.815,24 kn od 12. svibnja 2002.,

- na iznos od 775,09 kn od 13. svibnja 2002.,

- na iznos od 700,89 kn od 14. svibnja 2002.,

- na iznos od 1.812,92 kn od 19. svibnja 200.,

- na iznos od 823,50 kn od 19. svibnja 2002.,

- na iznos od 2.440,00 kn od 21. svibnja 2002.,

- na iznos od 951,60 kn od 24. svibnja 2002.,

- na iznos od 810,08 kn od 14. lipnja 2002.,

- na iznos od 9.261,63 kn od 14. lipnja 2002.,

- na iznos od 237,90 kn od 14. lipnja 2002.,

- na iznos od 1.171,20 kn od 17. lipnja 2002.,

- na iznos od 4.385,29 kn od 24. lipnja 2002.,

- na iznos od 497,03 kn od 5. srpnja 2002., sve to do 31. prosinca 2007, a od 1. siječnja 2008. do isplate u visini eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećana za osam postotnih poena, kao i troškove ovršnog postupka u iznosu od 2.862,80 kn. U točki II. izreke presude naloženo je tuženiku naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 7.477,60 kn.

Na ovaj način presudio je prvostupanjski sud jer je utvrdio da je tuženik kao član Gospodarsko interesnog udruženja proizvođača tiskanica i grafičkog oblikovanja C. D. iz Z. (dalje GIU) odgovoran za obveze udruženja neograničeno cijelom svojom imovinom prema odredbi čl. 592. Zakona o trgovačkim društvima („Narodne novine“ broj 111/93, 34/99, 52/00, 118/03; dalje: ZTD). Sud je utvrdio nespornim da je tužitelj isporučio robu, a tuženik nije dokazao da je roba plaćena.

O naknadi troškova parničnog postupka prvostupanjski sud je odlučio primjenom odredbe čl. 154. st. 2. i čl. 155. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08 i 57/11; dalje: ZPP) i odredbi Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 91/04, 37/05; dalje: OT), a prema uspjehu stranaka u parnici.

Protiv navedene presude tuženik je podnio žalbu iz svih žalbenih razloga. U žalbi u bitnome navodi da je tužitelj trebao naplatu tražbine izvršiti od M. G. d.o.o. iz Z., koji je preuzeo odgovornost plaćanja spornih potraživanja. Tuženik otklanja svoju odgovornost za obveze GIU te posebno ističe kako nije primio niti jedan poziv za sudjelovanje u sudskom postupku. Predlaže da se donese nova odluka, odnosno da se pobijana presuda ukine.

Odgovor na žalbu nije podnesen.

Žalba je osnovana.

Ispitujući presudu u pobijanom dijelu u smislu odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a, u granicama razloga navedenih u žalbi, pazeći pri tome po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. ZPP–a i na pravilnu primjenu materijalnog prava, ovaj sud je utvrdio da je tuženikova žalba osnovana, a prvostupanjska presuda nepravilna i nije osnovana na zakonu.

Predmet spora u ovoj pravnoj stvari je naknada štete koju tužitelj potražuje od tuženika prema odredbi čl. 592. ZTD-a s osnove njegove odgovornost kao člana GIU za obveze GIU, budući da GIU nije podmirilo svoju ugovornu obvezu prema tužitelju.

Postupak u ovoj pravnoj stvari započeo je tužiteljevim (ovrhovoditeljevim) podnošenjem prijedloga za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave (izvoda iz otvorenih stavki) protiv prvoovršenika GIU C. D., drugoovršenika M. G. d.o.o., Z., i trećeovršenika, ovdje tuženika M. G.. Iz otpremnica i računa koji su priloženi u spisu u ovršnom postupku (list. 10. do 35. spisa), razvidno je da su svi izdani na GIU, iz čega proizlazi da je tužitelj bio u ugovornom odnosu na temelju ugovora o kupoprodaji robe s GIU.

Prema odredbi čl. 28. st. 2. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj 57/96, 29/99, 42/00, 173/03, 194/03, 151/04, 88/05, 121/05; dalje: OZ) vjerodostojna isprava je podobna za ovrhu ako su u njoj naznačeni vjerovnik i dužnik te predmet, vrsta i vrijeme ispunjenja novčane obveze. Iz ove odredbe proizlazi da je u ovrsi na temelju vjerodostojne isprave pasivno procesno legitimirana osoba čije se svojstvo dužnika dokazuje tom ispravom. Iz vjerodostojnih isprava koje su priložene spisu razvidno je da je u ovrsi na temelju vjerodostojne isprave pasivno legitimiran kao stranka samo GIU.

Stoga je u postupku koji je prethodio parničnom postupku počinjena povreda postupka, budući da je postupak vođen protiv osoba koje nisu dužnici tužitelja iz ugovornog odnosa temeljenom na ugovoru o kupoprodaji i protiv drugo i treće ovršenika sud nije trebao dopustiti vođenje ovršnog – izvanparničnog postupka.

Nadalje, odgovornost tuženika kao člana GIU za obveze GIU proizlazi iz njegovog položaja u društvu i prema odredbi čl. 40. st. ZTD-a o njegovoj odgovornosti može se samo voditi spor pred trgovačkim sudom u parničnom postupku, a ne podnijeti prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave.

Ovršni sud je unatoč navedenom donio rješenje o ovrsi poslovni broj Ovrv-2123/03 od 12. ožujka 2003., kojim je naložio ovršenicima namiriti ovrhovoditelju tražbinu u iznosu od 93.574,59 kn s pripadajućom kamatom i naknadom troška ovršnog postupka (platni nalog). Protiv navedenog rješenja o ovrsi tuženik je podnio pravovremeni prigovor te je rješenjem poslovni broj Ovrv-2123/03 od 12. rujna 2003., rješenje o ovrsi stavljeno izvan snage u dijelu u kojem je određena ovrha prema tuženiku kao trećeovršeniku, ukinute su provedene radnje i utvrđeno je da će se postupak nastaviti kao po prigovoru protiv platnog naloga. U parničnom postupku koji je nastavljen nakon pravomoćnosti rješenja od 12. rujna 2003. održano je jedno ročište za glavnu raspravu od 10. travnja 2008. na kojem je bio nazočan tuženik pa je neosnovan njegov žalbeni navod kako nije sudjelovao u parnici.

Međutim, pobijanom presudom počinjena je bitna povreda odredaba parničnog postupka prema odredbi čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a jer presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati. Pobijana presuda nema uopće razloga donošenja, u njoj nisu navedeni razlozi o odlučnim činjenicama, odnosno ti su razlozi nejasni.

Naime, prvostupanjski sud u obrazloženju presude navodi kako tuženik kao osnivač i član udruženja odgovara cijelom svojom imovinom, neograničeno i samo na toj činjenici temelji svoju odluku o održavanju na snazi platnog naloga iz predmetnog rješenja o ovrsi, propuštajući uočiti kako vjerodostojne isprave (računi i otpremnice) nisu izdani tuženiku, već GIU.

Odredbom čl. 446. st. 1. ZPP-a propisano je kako će sud izdati nalog tuženiku da udovolji tužbenom zahtjevu kad se tužbeni zahtjev odnosi na dospjelo potraživanje u novcu, a to potraživanje se dokazuje vjerodostojnom ispravom. Dakle, prvostupanjski sud nije mogao održati na snazi platni nalog iz predmetnog rješenja o ovrsi prema tuženiku, već je u parnici trebao presudom odlučivati o odgovornosti tuženika kao člana GIU za štetu nastalu tužitelju, koja proizlazi iz njegovog položaja u udruženju.

Odgovornost članova udruženja za obveze udruženja propisana je odredbom čl. 592. ZTD-a. Međutim, iz stavka 2. članka 592. ZTD-a proizlazi da je odgovornost članova udruženja supsidijarna, jer vjerovnik može zahtijevati ispunjenje obveze od članova udruženja jedino ako je prethodno u pisanom obliku pozvao udruženje da podmiri svoje obveze, a ono to ne učini u primjerenom roku. Ove odlučne činjenice prvostupanjski sud uopće nije utvrđivao pa se sa sigurnošću ne može utvrditi je li tužitelj prije podnošenja prijedloga za ovrhu protiv GIU i tuženika, pozvao GIU pisanim putem u primjerenom roku ispuniti obvezu. Tek kada bi protekao primjereni rok za ispunjenje obveze od strane GIU, tužitelj bi mogao podnijeti tužbu protiv članova udruženja.

Sud se u pobijanoj odluci samo poziva na odredbu čl. 592. st. 1. ZTD-a, koja propisuje da članovi udruženja odgovaraju za obveze udruženja neograničeno cijelom svojom imovinom, što nije sporno, ali da bi do takve odgovornosti došlo, potrebno je utvrditi je li vjerovnik prethodno pisano zahtijevao ispunjenje obveze od samog GIU. Osim toga iz prigovora na predmetno rješenje o ovrsi podnesenog od strane drugog člana GIU (list 8. spisa) razvidno je da je drugi član GIU, M. G. d.o.o. preuzeo u cijelosti obvezu plaćanja potraživanja prema tužitelju, što sud u parnici nije ocjenjivao.

Slijedom iznesenog, ovaj sud je sukladno odredbi čl. 369. st. 1. ZPP–a uvažio tuženikovu žalbu, ukinuo prvostupanjsku presudu i predmet vratio na ponovno suđenje.

U nastavku postupka prvostupanjski sud će ukloniti učinjene povrede odredaba postupka, kako je upućen ovim ukidnim rješenjem, na način da će utvrditi, primjenom pravila o teretu dokazivanja iz odredbe čl. 219. ZPP-a, postoji li pisano pozivanje GIU da u razumnom roku ispuni svoju obvezu prema tužitelju. Zatim će na temelju provedenog dokaznog postupka predloženog od strane stranaka donijeti novu, pravilnu i zakonitu odluku.

U Zagrebu 17. siječnja 2012.

PREDSJEDNICA VIJEĆA

DUBRAVKA ZUBOVIĆ, v.r.

Za točnost otpravka

ovlašteni službenik

BRANKICA CURMAN