Revr-516/2010-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

Broj: Revr 516/10-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Jasne Guštek, kao predsjednice vijeća, Ivana Mikšića, mr. sc. Jadranka Juga, Gordane Jalšovečki i Đure Sesse, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja H. d. d.o.o. Đ., kojeg zastupaju odvjetnici Odvjetničkog ureda J. & A. iz Z., protiv tuženice M. B. iz K., koju zastupa Lj. J.- P., odvjetnica u K., radi isplate, odlučujući o reviziji tuženice protiv presude Županijskog suda u Koprivnici broj Gž-1163/09-2 od 3. prosinca 2009., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Koprivnici broj P-1094/08-19 od 17. travnja 2009., u sjednici održanoj 14. srpnja 2010.,

p r e s u d i o j e :

U odnosu na dio pobijane presude kojim je odlučeno o glavnom zahtjevu revizija se odbija kao neosnovana.

r i j e š i o j e:

Ukida se pobijana drugostupanjska presuda – presuda Županijskog suda u Koprivnici broj Gž-1163/09-2 od 3. prosinca 2009. u dijelu kojim je odlučeno o troškovima postupka i predmet se vraća drugostupanjskom sudu na ponovni postupak.

Obrazloženje

Presudom suda drugog stupnja odbijene su kao neosnovane žalbe stranaka, te je potvrđena prvostupanjska presuda kojom je suđeno:

„I. Nalaže se tuženici M. B. iz K., … da tužitelju H. D. d.o.o. iz Đ., … isplati iznos od 227.825,47 kn zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećano za pet postotnih poena, koja na taj iznos teče od dana podnošenja tužbe, tj. od dana 7. studenoga 2008. pa do isplate, sve u roku od 15 dana.

II. Odbija se tužitelj H. D. d.o.o. iz Đ., … s preostalim dijelom tužbenog zahtjeva u iznosu od 226.347,38 kn zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećano za pet postotnih poena, koja na taj iznos teče od dana podnošenja tužbe tj. od dana 7. studenoga 2008. pa do isplate, sve u roku od 15 dana.

III. Nalaže se tuženici M. B. iz K., … da tužitelju „H. D.“ d.o.o. iz Đ., … naknadi trošak ovog postupka u iznosu od 4.660,18 kn.“

Protiv te drugostupanjske presude reviziju je izjavila tuženica pobijajući presudu u dijelu kojim je odbijena kao neosnovana njezina žalba i potvrđen dosuđujući dio prvostupanjske presude.

U reviziji se ističu revizijski razlozi bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. i st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 96/08 i 123/08 – dalje: ZPP) i pogrešne primjene materijalnog prava, te se predlaže da nižestupanjske presude budu preinačene na način da se tužbeni zahtjev odbije uz naknadu troškova tuženici, ili da nižestupanjske presude budu ukinute i predmet bude vraćen na ponovno suđenje.

Odgovor na reviziju nije podnijet.

Revizija je djelomično osnovana.

Pobijanim dijelom drugostupanjske presude prvostupanjska presuda je potvrđena u dosuđujućem dijelu kojim je prihvaćen dio tužbenog zahtjeva za povrat iznosa od 142.588,26 kn koji je tužitelj isplatio tuženici na temelju pravomoćne i ovršne presude Općinskog suda u Đurđevcu broj P-83/06 od 20. studenoga 2006., koja je nakon plaćanja ukinuta odlukom revizijskog suda, i iznosa od 59.517,17 kn isplaćenog tuženici po osnovi naknade plaće nakon pravomoćnosti navedene presude kojom je utvrđen nedopuštenim tužiteljev otkaz ugovora o radu tuženici i određen sudski raskid ugovora o radu.

Obrazlažući postojanje bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP tuženica ponavlja svoju žalbenu tvrdnju da je neosnovano odbijen njezin prijedlog za prekid ovog postupka do pravomoćnog okončanja postupka u predmetu Općinskog suda u Koprivnici, Stalne službe u Đurđevcu, broj P-70/09, koji se vodi nakon ukidne odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske kojom je ukinuta pravomoćna presuda Općinskog suda u Đurđevcu na temelju koje je tužitelj isplatio tuženici utuženi iznos od 142.588,26 kn, te ističe da je drugostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba ZPP-a, jer da nije pravilno primijenio odredbe tog zakona o prethodnom pitanju, kao i o prekidu parničnog postupka, a što da je utjecalo na donošenje pobijane presude.

Suprotno revizijskim navodima drugostupanjski sud je pravilno zaključio da za rješenje ovog spora nije od utjecaja kakva će biti odluka suda u navedenom predmetu, već je bitna samo činjenica da je pravna osnova na temelju koje je tuženica primila isplatu utuženog iznosa u međuvremenu otpala zbog toga što je presuda ukinuta. Stoga ne samo da u postupku pred drugostupanjskim sudom nije počinjena spomenuta bitna povreda, već ne postoji niti sama nepravilna primjena odredaba čl. 213. i 212. ZPP u svezi kojih se ta bitna povreda ističe.

U odnosu na bitnu povredu iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP u reviziji se osnovano ističe da drugostupanjski sud nije ocijenio žalbene navode da je tužitelj pao u zakašnjenje s plaćanjem po presudi i da stoga ne može tražiti od tuženice povrat kamata u iznosu od 8.379,50 kn. Međutim, ti žalbeni navodi nisu od značaja pa ih, s obzirom na odredbu čl. 375. st. 1. ZPP drugostupanjski sud nije trebao ocjenjivati.

Naime, nesporno je da je navedeni iznos zateznih kamata tuženik isplatio tuženici i da je te kamate bio dužan platiti na temelju presude koja je kasnije ukinuta, pa budući da tužitelju pripada pravo zahtijevati povrat svega što je tuženica stekla na temelju osnove koja je kasnije otpala nije jasno zašto ne bi imao pravo i na povrat isplaćenih kamata.

Slijedom navedenog proizlazi da u dijelu pobijane presude kojom je odlučeno o glavnom zahtjevu ne postoje bitne povrede odredaba parničnog postupka zbog kojih je revizija izjavljena.

Predmetni tužbeni zahtjev temelji se na pravnoj osnovi stjecanja bez osnove iz čl. 1111. st. 3. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj: 35/05 – dalje: ZOO).

Prema odredbi stavka 1. toga članka kad dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda, odnosno druge nadležne vlasti ili zakonu, stjecatelj je dužan vratiti ga, odnosno, ako to nije moguće, naknaditi vrijednost postignute koristi, a prema odredbi stavka 3. obveza vraćanja, odnosno naknada vrijednosti nastaje i kad se nešto primi s obzirom na osnovu koja se nije ostvarila ili koja je kasnije otpala.

Pravomoćna i ovršna presuda Općinskog suda u Đurđevcu broj P-83/06 od 20. studenoga 2006., na temelju koje je tužitelj isplatio tuženici utuženi iznos od 142.248,80 kn, a koja je kasnije ukinuta revizijskom odlukom uz vraćanje predmeta na ponovno suđenje, u

činog stjecanja tih novčanih

vrijeme plaćanja predstavljala je valjanu pravnu osnovu tuženi

sredstava.

Ukidanjem presude ta osnova je otpala, pa je na temelju odredbe čl. 1111. st. 3. ZOO tada nastala obveza vraćanja navedenog iznosa.

Ta obveza je bezuvjetna pa tuženica neosnovano smatra da je za donošenje odluke o zahtjevu tužitelja za vraćanje tih sredstava od značaja daljnji tijek parnice u kojoj je ukinuta presuda na temelju koje je izvršeno plaćanje, jer je nakon ukidanja ta presuda bez učinka, a nova presuda kojom bi tužbeni zahtjev bio prihvaćen može predstavljati novu samostalnu osnovu na temelju koje će tužitelj biti dužan namiriti tuženici tražbinu u skladu s tom presudom.

Sukladno zaključivanju drugostupanjskog suda nakon pravomoćnosti presude kojom je utvrđen nedopuštenim otkaz ugovora o radu koji je tužitelj dao tuženici, te je određen sudski raskid ugovora o radu, za razdoblje od otkaza do raskida uspostavljen je raniji radnopravni status tuženice, pa je tada nastala i tužiteljeva obveza isplatiti tuženici plaću za to razdoblje. Tužitelj je u ispunjenju te obveze isplatio tuženici plaću u ukupnom iznosu od 59.517,17 kn. Međutim, nakon ukidanja presude otpala je i osnova na temelju koje je tuženica primila navedeni iznos plaće.

Stoga se u reviziji neosnovano ističe da s obzirom na činjenicu da je taj iznos isplaćen tuženici dobrovoljno, a ne po odluci suda, tužitelj neosnovano traži platež te svote.

S obzirom na navedeno proizlazi da u dijelu pobijane presude kojim je odlučeno o glavnom zahtjevu ne postoje revizijski razlozi zbog kojih je revizija izjavljena, pa budući da ne postoji niti bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 8. ZPP na koju revizijski sud pazi po službenoj dužnosti, sukladno odredbi čl. 392. a) st. 2. ZPP, na temelju odredbe čl. 393. ZPP u odnosu na taj dio presude revizija je odbijena kao neosnovana.

Revizijom se pobija i dio presude kojom je odlučeno o parničnim troškovima, te se ponavljaju žalbeni navodi tuženice kojima je u odnosu na odluku prvostupanjskog suda o troškovima isticana bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP.

Drugostupanjski sud je potvrdio prvostupanjsku presudu (i) u odluci o troškovima, a da te žalbene navode nije ocjenjivao, pa se u tom dijelu presuda ne može ispitati.

Stoga se u odnosu na taj dio drugostupanjske presude u reviziji osnovano ističe postojanje bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP.

Radi otklanjanja te bitne povrede na temelju odredbe čl. 394. st. 1. ZPP pobijanu drugostupanjsku presudu je valjalo ukinuti u navedenom dijelu i predmet vratiti drugostupanjskom sudu na ponovni postupak.

U Zagrebu, 14. srpnja 2010.

Predsjednica vijeća:

Jasna Guštek, v.r.