III Kr-90/2005-3 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: III Kr 90/05-3

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Katice Jelić, kao predsjednice vijeća, te Josipa Budinskog i Ileane Vinja, kao članova vijeća i višeg sudskog savjetnika Zdravka Stojanovića, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv osuđ. M. T., zbog kaznenog djela iz čl. 224. st. 1. KZ-a i dr., odlučujući o zahtjevu osuđenika za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude koju čine presuda Općinskog suda u Osijeku od 29. rujna 2004. godine, broj: K-759/04 i presuda Županijskog suda u Osijeku od 14. siječnja 2005. godine, broj: Kž-892/04-4, u sjednici održanoj dana 03. studenog 2005. godine,

p r e s u d i o j e:

Odbija se kao neosnovan zahtjev osuđ. M. T. za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude.

Obrazloženje

Pravomoćnom presudom koju čine presuda Općinskog suda u Osijeku od 29. rujna 2004. godine, broj: K-759/04 i presuda Županijskog suda u Osijeku od 14. siječnja 2005. godine, broj: Kž-892/04-4 M. T. osuđen je na kaznu zatvora u trajanju od osam mjeseci zbog kaznenog djela iz čl. 224. st. 1. KZ-a.

Protiv te pravomoćne presude osuđenik M. T. podnio je zahtjev za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude zbog povrede kaznenog zakona na štetu osuđenika iz čl. 368. toč. 1. ZKP-a, povrede odredaba kaznenog postupka iz čl. 367. st. 1. toč. 9. ZKP, te povrede odredaba kaznenog postupka pred drugostupanjskim sudom iz čl. 367. st. 1. toč. 3. i toč. 11. ZKP-a, s prijedlogom da Vrhovni sud Republike Hrvatske ukine obje presude i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Državno odvjetništvo Republike Hrvatske postupajući u skladu s odredbom čl. 428. st. 4. ZKP podneskom od 14. listopada 2004. godine, broj: KR-DO-629/05 podnijelo je odgovor

III Kr 90/05-3

na zahtjev, s prijedlogom da se zahtjev osuđenika za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude kao neosnovan odbije.

Zahtjev nije osnovan.

Osuđenik M. T. nije u pravu kada pravomoćnu presudu pobija zbog povrede kaznenog zakona iz čl. 368. toč. 1. ZKP-a, jer su niži sudovi (Općinski i Županijski sud u Osijeku), suprotno njegovim navodima, ispravno primijenili kazneni zakon kada su osuđenika M. T. za djelo opisano u izreci prvostupanjske presude proglasili krivim. Naime, dogovorno činjenje osuđenika M. T. i supočinitelja D. P., opisano u izreci prvostupanjske presude (list 182) sadrži sva bitna obilježja kaznenog djela iz čl. 224. st. 1. KZ-a, jer je njihova namjera od početka bila da ispostavljene račune za obavljene telefonske razgovore neće platiti. Stoga se ne može govoriti o sklapanju 4 pretplatnička ugovora u dobroj vjeri, već o, unaprijed osmišljenom prijevarnom postupanju radi pribavljanja nepripadne imovinske koristi. Prijevarnu namjeru osuđenika ne isključuje ni okolnost što oštećena tvrtka "Hrvatski telekom" TKC Osijek nije provjeravao platežne mogućnosti opt. D. P., kojega je upravo osuđenik M. T. nagovorio na prijevarno postupanje, tj. da zaključi 4 pretplatnička ugovora za njegovu, osuđenikovu korist. Zbog svega navedenog neutemeljeni su navodi osuđenika M. T. da je povrijeđen kazneni zakon na njegovu štetu iz odredbe čl. 368. toč. 1. ZKP-a, jer da njegovo postupanje nije kazneno djelo.

Isto tako, neosnovani su navodi osuđenika M. T. da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredbe kaznenog postupka iz čl. 367. st. 1. toč. 9. ZKP-a, jer da je ispuštanjem nekih okolnosti iz činjeničnog opisa prekoračio optužbu. Naime, ispuštanjem inkriminacije da je osuđenik postupao u namjeri da točno neutvrđenim osobama omogući besplatno korištenje mobitelnih telefona, a ostavljajući samo namjeru da sebi pribavi nepripadnu imovinsku korist, prvostupanjski sud nije prekoračio optužbu na štetu osuđenika, jer je prvostupanjski sud zapravo u odnosu na osuđ. M. T. smanjio kriminalnu količinu i tako postupio u njegovu korist, a ne na njegovu štetu.

Nadalje, u odnosu na istaknute bitne povrede odredbe kaznenog postupka iz čl. 367. st. 1. toč. 3. i toč. 11. ZKP, treba reći da se u skladu s odredbom čl. 427. toč. 2. ZKP zbog tih postupovnih povreda ovaj izvanredni pravni lijek (zahtjev za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude) ne može podnijeti.

Isto tako, ni drugostupanjski sud nije počinio postupovne povrede u žalbenom postupku, jer je suprotno navodima osuđ. M. T. ocijenio njegove žalbene prigovore glede postupovne povrede iz čl. 367. st. 1. toč. 3. ZKP-a. S obzirom da se radilo o skraćenom postupku drugostupanjski sud je ispravno postupio kada je utvrdio da ta povreda nije počinjena, jer je odredbom čl. 441. ZKP propisano da će se glavna rasprava održati ako i ne dođe državni odvjetnik koji je uredno pozvan. To tim više glavna rasprava se može održati i u odsutnosti oštećenika, bez obzira što on u slučaju odsutnosti državnog odvjetnika ima pravo u granicama optužnog prijedloga zastupati optužbu.

Također su neutemeljeni navodi osuđenika da drugostupanjski sud u žalbenom postupku nije uočio bitnu povredu odredbe kaznenog postupka iz čl. 367. st. 1. toč. 11. ZKP-a počinjenu od strane prvostupanjskog suda. Naime, drugostupanjski sud je u obrazloženju presude na strani 2 (list 197) izričito naveo da izreka pobijane presude sadrži sve okolnosti i

III Kr 90/05-3

činjenice koje čine sva bitna obilježja kaznenog djela prijevare iz čl. 224. st. 1. KZ-a, da nije proturječna sama sebi, niti su razlozi o odlučnim činjenicama proturječni, pa da slijedom toga nije počinjena niti bitna povreda odredbe kaznenog postupka iz čl. 367. st. 1. toč. 11. ZKP-a.

Na temelju svega navedenog, a kako pri odlučivanju o zahtjevu za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude Vrhovni sud Republike Hrvatske nije našao ozbiljnu sumnju u istinitost odlučnih činjenica utvrđenih u prvostupanjskom postupku na kojima je prvostupanjski sud utemeljio svoju presudu, a nije utvrdio ni postojanje povreda zakona na koje ukazuje osuđenik u svom zahtjevu, trebalo je u skladu s odredbom čl. 429. u svezi s odredbom čl. 421. ZKP zahtjev osuđenika kao neosnovan odbiti, te je presuđeno kao u izreci ove presude.

U Zagrebu, 03. studenog 2005. godine

Zapisničar:

Predsjednica vijeća:

Zdravko Stojanović, v.r.

Katica Jelić, v.r.