Rev-407/2010-3 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

Broj: Rev 407/10-3

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Ivana Kaladića predsjednika vijeća, Nenada Perina člana vijeća, Željka Glušića člana vijeća, Renate Šantek članice vijeća i Gordane Jalšovečki članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, u pravnoj stvari prvotužitelja S. D. i drugotužiteljice A. D., oboje iz V. M., oboje zastupani po punomoćnici G. Đ., odvjetnici iz Z., protiv tuženika E. o. d.d. Z. iz Z., zastupanog po punomoćnicima Odvjetničkog društva G.&P. iz Z., uz sudjelovanje umješača N. M. iz V. G., na strani tuženika, radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Koprivnici poslovni broj Gž-743/09-3 od 29. rujna 2009., kojom je djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Velikoj Gorici poslovni broj P-1560/04 od 20. srpnja 2007., u sjednici održanoj 4. svibnja 2011.

p r e s u d i o j e :

Revizija tužitelja odbija se kao neosnovana.

Obrazloženje

Presudom suda prvog stupnja suđeno je:

„I. Nalaže se tuženom E. o. d.d. Z., da tužitelju S. D. iz V. M., na ime naknade nematerijalne štete isplati iznos od 220.000,00 kuna (slovima: dvjestodvadesettisućakuna), a tužiteljici A. D. iz V. M., na ime naknade nematerijalne štete isplati iznos od 220.000,00 kuna (slovima: dvjestodvadesettisuća kuna), sa kamatom po stopi određenoj propisima o visini stope zateznih kamata tekućom od 3. prosinca 2004. pa do isplate.

II. Odbija se tužitelj S. D. sa tužbenim zahtjevom s osnova naknade nematerijalne štete sa iznosom od 10.000,00 kuna, a tužiteljica A. D. sa iznosom od 10.000,00 kuna.

III. Nalaže se tuženom E. o. d.d. Z., da tužitelju S. D. iz V. M., na ime materijalne štete isplati iznos od 52.416,24 kune, sa kamatom po stopi određenoj propisima o visini stope zateznih kamata i to:

- na iznos od 244,00 kuna tekućom od 28. lipnja 2004. pa do isplate,

- na iznos od 15.464,00 kuna tekućom od 28. lipnja 2004. pa do isplate,

- na iznos od 1.473,09 kuna tekućom od 28. lipnja 2004. pa do isplate,

- na iznos od 250,00 kuna tekućom od 29. lipnja 2004. pa do isplate,

- na iznos od 4.255,20 kuna tekućom od 28. lipnja 2004. pa do isplate,

- na iznos od 469,95 kuna tekućom od 1. srpnja 2004. pa do isplate,

- na iznos od 3.660,00 kuna tekućom od 29. lipnja 2004. pa do isplate,

- na iznos od 26.600,00 kuna tekućom od 28. lipnja 2004. pa do isplate.

IV. Odbija se tužitelj sa zahtjevom u pogledu kamate na iznos od 26.600,00 kuna za razdoblje od 28. lipnja 2004. pa do 21. prosinca 2005.

V. Nalaže se tuženom E. o. d.d. Z., da tužiteljici A. D. iz V. M., na ime materijalne štete isplati iznos od 26.665,55 kuna, sa kamatom po stopi određenoj propisima o visini stope zateznih kamata i to:

- na iznos od 720,00 kuna tekućom od 28. lipnja 2004. pa do isplate,

- na iznos od 135,00 kuna kamatu tekuću od 1. srpnja 2004. pa do isplate,

- na iznos od 5.631,03 kuna tekućom od 30. lipnja 2004. pa do isplate,

- na iznos od 19.760,00 kuna tekućom od 28. listopada 2004. pa do isplate,

- na iznos od 183,00 kuna tekućom od 9. srpnja 2004. pa do isplate,

- na iznos od 236,52 kuna kamatu tekuću od 12. srpnja 2004. pa do isplate, kao i da tužiteljima naknadi parnični trošak odmjeren u iznosu od 62.837,11 kuna, sa kamatom po stopi određenoj propisima o visini stope zateznih kamata tekućom od 20. srpnja 2007. pa do isplate, a sve u roku od 15 dana.“

Presudom suda drugog stupnja suđeno je:

„Uvažava se žalba tuženika kao osnovana te se presuda Općinskog suda u Velikoj Gorici broj P-1560/04 od 20. srpnja 2007. preinačuje u pobijanom dijelu (točke I, III i V izreke) i sudi se:

''I. Odbija se tužbeni zahtjev tužiteljice A. D. za isplatu naknade nematerijalne štete u daljnjem iznosu od 110.000,00 kn i tužbeni zahtjev za isplatu materijalne štete u daljnjem iznosu od 13.332,78 kn, oboje zajedno sa zatraženom zakonskom zateznom kamatom.

II. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja S. D. za isplatu naknade nematerijalne štete u daljnjem iznosu od 110.000,00 kn i tužbeni zahtjev za isplatu materijalne štete u daljnjem iznosu od 26.208,12 kn, oboje zajedno sa zatraženom zakonskom zateznom kamatom.

III. Svaka stranka snosi svoje troškove postupka.''

Nepobijani dio točke I. izreke kojim je naloženo tuženiku da tužiteljima A. i S. D. isplati na ime naknade nematerijalne štete iznos od 110.000,00 kn svakom, zatim nepobijani dio točke III. izreke kojim je naloženo tuženiku da tužitelju S. D. isplati na ime materijalne štete iznos od 26.208,12 kn, zatim nepobijani dio točke V. izreke kojim je naloženo tuženiku da tužiteljici A. D. isplati na ime materijalne štete iznos od 13.332,77 kn te nepobijane točke II. i IV. izreke presude nisu bile predmet ispitivanja ovog drugostupanjskog suda.“

Protiv drugostupanjske presude u dijelu u kojem je odbijen tužbeni zahtjev tužiteljice A. D. za iznos od 110.000,00 kn i zahtjev za isplatu materijalne štete u iznosu od 13.332,77 kn, te u dijelu kojim je odbijen tužbeni zahtjev tužitelja S. D. za isplatu nematerijalne štete u iznosu od 110.000,00 kn, kao i tužbeni zahtjev za isplatu materijalne štete u iznosu od 26.028,00 kn, reviziju su podnijeli tužitelji zbog pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da revizijski sud preinači drugostupanjsku presudu na način da potvrdi prvostupanjsku presudu kojom je prihvaćen tužbeni zahtjev, te obveže tuženika na naknadu troškova sastava revizije.

Odgovor na reviziju nije podnesen.

Revizija nije osnovana.

S obzirom da je u ovom predmetu drugostupanjska presuda donesena nakon stupanja na snagu Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 84/08), koji je stupio na snagu 1. listopada 2008., u smislu odredbe čl. 52. st. 4. ZID ZPP o reviziji tužitelja odlučuje se primjenom tog Zakona.

Prema odredbi čl. 392.a st. 1. ZPP revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i u granicama razloga određeno navedenih u reviziji, pazeći po službenoj dužnosti na pogrešnu primjenu materijalnog prava i na bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 8. ZPP.

Ispitujući pobijanu presudu zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 8. ZPP, ovaj sud je utvrdio da ista nije počinjena.

Nadalje, neosnovan je revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava.

U okviru istaknutog razloga pogrešne primjene materijalnog prava, na koji ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, u revizijskoj fazi postupka, ukazuje se spornim primjena odredbe čl. 192. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine“ broj 53/91, 73/91, 111/93, 3/94, 7/96, 91/96, 112/99 i 88/01 - dalje: ZOO), tj. da li je prednik tužitelja pridonio nastanku štete.

Nižestupanjski sud je primjenjujući naprijed navedenu odredbu, a na temelju činjenica utvrđenih u postupku, utvrdio da postoji doprinos prednika tužitelja u opsegu od 50%, te je u skladu s tim i preinačio prvostupanjsku presudu u dijelu u kojem je dosuđena naknada štete na ime duševnih boli zbog smrti bliske osobe za iznos od 110.000,00 kn, kao i u dijelu kojim je naloženo tuženiku da drugotužiteljici isplati na ime materijalne štete iznos od 13.332,78 kn te prvotužitelju iznos od 26.208,12 kn (primjena odredbe čl. 201. ZOO i odredbe čl. 193. i čl. 185. ZOO).

Prema odredbi čl. 192. ZOO oštećenik koji je pridonio da šteta nastane ili da bude veća nego što bi inače bila, ima pravo na razmjerno smanjenje naknade, a kad je nemoguće utvrditi koji dio potječe od oštećenikove radnje, sud će dosuditi naknadu vodeći računa o okolnostima slučaja.

Revidenti smatraju da prednik tužitelja nije doprinio nastanku štete niti samoj šteti, no drugostupanjski sud je za svoju odluku dao valjane i jasne razloge koje u cijelosti prihvaća i ovaj revizijski sud.

Prema odredbi čl. 396.a st. 1. ZPP, kad odbije reviziju iz čl. 382. st. 1. ZPP, revizijski sud se može umjesto posebnog obrazloženja pozvati na razloge iz prvostupanjske, odnosno drugostupanjske presude, ako ih prihvaća.

Budući da ovaj sud u cijelosti prihvaća iznesene razloge u obrazloženju drugostupanjske presude, revidenta se na istu upućuje u smislu citirane zakonske odredbe, a koja će se sukladno odredbi čl. 396.a st. 2. ZPP objaviti na internetskim stranicama.

Kako nije ostvaren revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava, a niti je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 8. ZPP, na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, valjalo je reviziju tužitelja odbiti i na temelju odredbe čl. 393. ZPP presuditi kao u izreci.

U Zagrebu, 4. svibnja 2011.

Predsjednik vijeća:

dr. sc. Ivan Kaladić, v. r.