Gzz-135/2003-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Gzz-135/03-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Jakoba Miletića kao predsjednika vijeća, te dr.sc. Ivana Kaladića, Gordane Matasić-Špoljarić, mr. sc. Andrije Erakovića i Katarine Buljan, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja P.B. iz S.M., kojeg zastupa punomoćnik T.F., odvjetnik iz O., protiv tužene Republike Hrvatske, koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo Građansko-upravni odjel, Vinkovci, radi isplate, odlučujući o zahtjevu za zaštitu zakonitosti protiv presude Županijskog suda u Vukovaru od 7. veljače 2003. godine, broj Gž-1326/02-3, kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Vinkovcima od 27. lipnja 2002. godine, broj P-942/02-5, u sjednici održanoj dana 25. rujna 2003. godine,

p r e s u d i o j e:

Preinačuje se presuda Županijskog suda u Vukovaru broj Gž-1326/02-3 od 7. veljače 2003. godine i presuda Općinskog suda u Vinkovcima broj P-942/02-5 od 27. lipnja 2002. godine i sudi:

Odbija se tužbeni zahtjev da je tužena dužna platiti tužitelju 22.467,89 kn sa zakonskom zateznom kamatom i parničnim troškom.

Obrazloženje

Drugostupanjskom presudom potvrđena je presuda suda prvog stupnja kojom je tuženoj naloženo da plati tužitelju iznos od 22.467,89 kn sa zateznim kamatama i da mu nadoknadi parnični trošak u iznosu od 1.293,20 kn.

Protiv pravomoćne drugostupanjske presude Državni odvjetnik Republike Hrvatske podigao je zahtjev za zaštitu zakonitosti zbog pogrešne primjene materijalnog prava s prijedlogom da se nižestupanjske presude preinače i tužbeni zahtjev odbije.

Tužitelj je podnio odgovor na zahtjev za zaštitu zakonitosti s prijedlogom da se odbije kao neosnovan.

Zahtjev za zaštitu zakonitosti je osnovan.

Tužitelj traži da mu tužena plati iznos od 22.467,89 kn po osnovi uvećanja plaće od 50% za razdoblje od 1.8.2000. do 7.8.2001. godine temeljem odredbe čl. 19. Zakona o područjima posebne državne skrbi ("Narodne novine", broj 44/96, 57/96, 124/97, 73/00 i 95/01), pri čemu nije sporno da je obavljao poslove policijskog djelatnika u Policijskoj postaji Mirkovci koje se nalazi na području posebne državne skrbi, a da mu je prebivalište u Starim Mikanovcima koje nije na području posebne državne skrbi.

Pogrešno su sudovi nižeg stupnja primijenili materijalno pravo. Pravilno se u zahtjevu za zaštitu zakonitosti ističe da je trebalo primijeniti odredbu iz čl. 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o područjima posebne državne skrbi ("Narodne novine", broj 73/00), jer tužitelj traži isplatu povećanja plaće za razdoblje kada je taj Zakon već bio na snazi, a njime je propisano da prava iz Zakona o područjima posebne državne skrbi ostvaruju fizičke osobe koje imaju prebivalište i borave na područjima posebne državne skrbi. Korisnici prava na povećanje plaće su dakle osobe, koje su zaposlene na područjima posebne državne skrbi i koje imaju prebivalište i borave na području posebne državne skrbi. Stoga nije u pravu tužitelj kada u odgovoru na zahtjev za zaštitu zakonitosti navodi da ima pravo na uvećanu plaću jer "radi u tijelu državne uprave na tom području, a što je dovoljno za ostvarenje prava na uvećanu plaću". Za stjecanje toga prava moraju postojati kumulativno sve pretpostavke (zaposlenje na području posebne državne skrbi, te prebivalište i boravište na tom području).

Valjalo je zbog toga temeljem čl. 408. st. 2. u vezi s čl. 393. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92 i 112/99) nižestupanjske presude preinačiti i tužbeni zahtjev odbiti.

U Zagrebu, 25. rujna 2003. godine

Predsjednik vijeća:

Jakob Miletić, v.r.

Suglasnost ovog prijepisa s izvornikom ovjerava:

Voditelj Otpremne pisarnice

Štefica Klepac