Legislator Case Law & Legislation
Rev-92/2007-2 AI generated

Supreme Court dismisses appeal declaring life support contract void for violating public morals due to death certainty.

Case Number Rev-92/2007-2
Court / Authority
Jurisdiction Croatia (HR)
Decision Date
Outcome Dismissed

Legislator summary

AI generated

The Supreme Court of Croatia dismissed the defendant's appeal against a lower court ruling that declared a life support contract void. The lower courts found the contract void because the donor knew the recipient was terminally ill and dying at the time of signing, rendering the agreement contrary to public morals under Article 103 of the Obligations Act. The Supreme Court upheld this decision, noting that while early death alone does not void such contracts, signing them when death is certain and for disproportionate financial gain violates public morality.

Legislator headnote

AI generated

čl. 103. st. 1. ZOO; čl. 385. st. 3. ZPP; čl. 387. ZPP; čl. 393. ZPP: A life support contract concluded when the recipient's death is certain and for disproportionate financial gain violates public morals and is void under Article 103 of the Obligations Act.

Keywords

AI generated
life support contract public morals void contract terminal illness improper benefit ZOO Article 103 ZPP Article 385

Cited Legislation

AI generated
čl. 103. st. 1. Zakona o obveznim odnosima
Zbog toga nižestupanjski sudovi temelje odluku na stajalištu da navedeno čini ugovor nemoralnim i da je predmetni ugovor kao protivan javnom moralu ništav u smislu odredbe čl. 103. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 53/91, 73/91, 3/94, 7/96, 112/99 – dalje: ZOO).
čl. 354. st. 2. toč. 10. Zakona o parničnom postupku
čl. 385. st. 3. Zakona o parničnom postupku
čl. 387. Zakona o parničnom postupku
čl. 393. Zakona o parničnom postupku

Need to analyze how this precedent applies to your matter?

Cross-reference this judgment against statutes, commentaries, and subsequent citing case law inside Legislator AI.

Open in Legislator →

Full text

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 92/07-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Stanka Jesenkovića, kao predsjednika vijeća, te mr. sc. Jasna Brežanski, Davorke Lukanović- Ivanišević, Ivke Zlokić i Nenada Perina, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice N. P. iz V., sada u D. M., koju zastupa punomoćnik Ž. Š., odvjetnik u K., protiv tuženika M. T. iz K., kao nasljednika L. M. iz K., kojeg zastupa punomoćnik D. Š., odvjetnik u K., radi utvrđenja ništavosti Ugovora o doživotnom uzdržavanju, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Karlovcu posl. br. Gž 15/05 od 6. srpnja 2005., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Karlovcu posl. br. P 1922/02 od 3. travnja 2003., u sjednici održanoj dana 15. veljače 2007.,

p r e s u d i o j e :

Odbija se revizija tuženika kao neosnovana.

Obrazloženje

Drugostupanjskom presudom je potvrđena presuda prvostupanjskog suda kojom je odlučeno:

„I. Utvrđuje se da je ništav Ugovor o doživotnom uzdržavanju, zaključen dana 29. kolovoza 1994.g. a ovjeren dana 1. rujna 1994.g. pri Općinskom sudu u Karlovcu, pod brojem R2-191/94, a koji se Ugovor sklopljen između pokojne A. P. rođene M., umirovljenice iz K., kao davateljice uzdržavanja.

II. Nalaže se zemljišno knjižnom odjelu Općinskog suda u Karlovcu, da po pravomoćnosti ove presude, izvrši u ZK knjigama, odnosno u knjizi položenih ugovora, brisanje zabilježbe prava tužene na stanu iz predmetnog Ugovora o doživotnom uzdržavanju.

III. Nalaže se tuženoj da naknadi tužiteljici N. P., prognanici iz V., sada u D. M., troškove ovog parničnog postupka u iznosu od 28.184,50 kuna, u roku od 15 dana.“. Protiv te presude reviziju je izjavio tuženik zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže da se pobijane presude preinače ili da se obje nižestupanjske presude ukinu.

Tužiteljica je podnijela odgovor na reviziju u kojem predlaže da se revizija odbije.

Revizija nije osnovana.

Prije svega, u postupku pred nižestupanjskim sudovima nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 10. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92 i 112/99 – dalje: ZPP), na koju ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, pa nije ostvaren revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka.

U ovom predmetu sporna je pravna valjanost predmetnog ugovora o doživotnom uzdržavanju.

U postupku pred nižestupanjskim sudovima je utvrđeno:

- da je predmetni ugovor o doživotnom uzdržavanju sklopljen 29. kolovoza 1994., ovjeren 1. rujna 1994., a da je primateljica uzdržavanja umrla dan nakon toga,

- da je u vrijeme sklapanja ugovora A. P. (primateljica uzdržavanja) već zapravo bila na samrti i njezina smrt je bila izvjesna, a što je bilo vidljivo iz činjenice da je u vrijeme potpisivanja spornog ugovora bila toliko nemoćna da ga nije mogla niti potpisati, već je samo stavila otisak kažiprsta,

- da je A. P. bila u toliko kritičnom stanju da se nije mogla sama niti okrenuti u krevetu i da joj se zaplitao jezik, pa joj se moralo skroz približiti i gledati joj u usta da bi se razumjelo što govori,

- da je na dan sklapanja ugovora davateljica uzdržavanja pozvala i svećenika koji je primateljici uzdržavanja dao posljednju pomast.

Na temelju tih činjenica nižestupanjski sudovi ocjenjuju da je L. M. (davateljica uzdržavanja) prilikom sklapanja ugovora o doživotnom uzdržavanju postupala nesavjesno, jer je sačinila ugovor o doživotnom uzdržavanju iako je znala da uzdržavanje neće biti ostvareno zbog skore smrti primateljice uzdržavanja (što se i dogodilo dan nakon ovjere ugovora), pa da je ugovor zaključen iskorištavanjem tuđe nevolje radi postizanja imovinske koristi. Zbog toga nižestupanjski sudovi temelje odluku na stajalištu da navedeno čini ugovor nemoralnim i da je predmetni ugovor kao protivan javnom moralu ništav u smislu odredbe čl. 103. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 53/91, 73/91, 3/94, 7/96, 112/99 – dalje: ZOO).

Stajalište nižestupanjskih sudova je pravilno.

Prema odredbi čl. 103. st. 1. ZOO ugovor koji je protivan moralu društva je ništav. Iako se ugovorima o doživotnom uzdržavanju ne mogu osporiti i elementi aleatornosti, pa okolnost što je primatelj uzdržavanja umro uskoro nakon sklapanja ugovora sama po sebi nije razlog ništavosti ugovora. Međutim, ako je ugovor sklopljen u uvjetima kad je bilo izvjesno da predstoji smrt primatelja uzdržavanja, ako je ugovor sklopljen iskorištavanjem tuđe nevolje radi postizanja nesrazmjerne imovinske koristi, tada je taj ugovor suprotan moralu društva i kao takav ništav u smislu citirane odredbe čl. 103. st. 1. ZOO.

Zbog toga su nižestupanjski sudovi prihvaćanjem tužbenog zahtjeva pravilno primijenili odredbu čl. 103. st. 1. ZOO.

Navodi revizije sadrže u cijelosti prigovore činjenične prirode: prigovori pravilnosti i potpunosti činjeničnog stanja utvrđenog u postupku i iznošenje novih činjenica (stavljanjem novih prigovora temeljenih na tim novim činjenicama).

Prema odredbi čl. 385. st. 3. ZPP revizija se ne može izjaviti zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, a prema odredbi čl. 387. ZPP stranke u reviziji ne mogu iznositi nove činjenice. Zbog toga takvi navodi nisu niti mogli biti uzeti u razmatranje, pa nisu niti od utjecaja na pravilnost primjene materijalnog prava.

Prema tome, nije ostvaren revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava, pa je na temelju čl. 393. ZPP odlučeno kao u izreci.

U Zagrebu, 15. veljače 2007.

Predsjednik vijeća:

Stanko Jesenković, v.r.