I Kž-345/2008-6 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kž 345/08-6

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Zlate Lipnjak-Bosanac kao predsjednice vijeća, te Melite Božičević-Grbić, Ileane Vinja, Miroslava Šovanja i dr. sc. Zdenka Konjića kao članova vijeća i višeg sudskog savjetnika Vojimira Katića kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. O. L. i dr., zbog kaznenog djela iz čl. 173. st. 3. KZ, odlučujući o žalbama opt. O. L., opt. K. M. i opt. G. N., podnesenim protiv presude Županijskog suda u Osijeku od 10. siječnja 2008. broj Kus-10/07, u sjednici održanoj dana 22. siječnja 2009., u nazočnosti zamjenika Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske Milorada Cuculića i branitelja opt. K. M., V. V., odvjetnika iz Z.,

p r e s u d i o j e:

I. Prihvaćaju se djelomično žalbe opt. K. M. i opt. G. N., preinačuje se pobijana presuda u odluci o kazni, te se ti optuženici za kazneno djelo iz čl. 173. st. 3. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 110/97, 27/98, 50/00, 129/00, 51/01, 105/04, 84/05, 71/06; u nastavku: KZ) zbog kojeg su tom presudom proglašeni krivim, na temelju tog propisa, i primjenom čl. 57. st. 2. i 4. toč. d) KZ osuđuju, opt. K. M. na kaznu zatvora u trajanju četiri godine, a opt. G. N. na kaznu zatvora u trajanju tri godine i šest mjeseci, u koju im se, na temelju čl. 63. st. 1. KZ, uračunava vrijeme provedeno u pritvoru, opt. K. M. od 03. ožujka 2007. pa dalje, a opt. G. N. od 02. ožujka 2007. do 10. siječnja 2008.

II. U povodu žalbe opt. K. M., po službenoj dužnosti, preinačuje se prvostupanjska presuda u odluci o oduzimanju imovinske koristi ostvarene kaznenim djelom, tako da se ta odluka o oduzimanju novca opt. K. M. u iznosu 1.400,00 kuna - ukida.

III. Žalba opt. O. L. te u ostalom dijelu žalbe opt. K. M. i opt. G. N. odbijaju se kao neosnovane, te se u pobijanom, a nepreinačenom dijelu potvrđuje se prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

Prvostupanjskom presudom Županijskog suda u Osijeku proglašeni su krivima, zbog kaznenog djela iz čl. 173. st. 3. KZ opt. O. L., opt. K. M., koji su na temelju iste odredbe osuđeni na kaznu zatvora u trajanju pet godina svaki i opt. G. N., koji je uz primjenu čl. 57. st.

I Kž 345/08-6

2. i 4. toč. d) KZ, osuđen na kaznu zatvora u trajanju četiri godine. Na temelju čl. 63. KZ u kazne je uračunato vrijeme provedeno u pritvoru opt. K. M. od 03. ožujka 2007. pa dalje, a opt. G. N. od 02. ožujka 2007. do 10. siječnja 2008.

Na temelju čl. 80. u svezi s čl. 173. st. 7. KZ od opt. G. N. oduzeti su predmeti pobliže navedeni u izreci pobijane presude.

Na temelju čl. 82. KZ od opt. K. M. je oduzet novac u iznosu 1.400,00 kn. Na temelju čl. 122. st. 4. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 110/97, 27/98, 58/99, 112/99, 58/02, 143/02, 115/06; u nastavku: ZKP), svi su optuženici oslobođeni od naknade troškova kaznenog postupka.

Protiv te presude žalbu su podnijeli svi optuženici.

Opt. O. L. žali se po branitelju M. M., odvjetniku iz O., zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona, pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja te odluke o kazni, s prijedlogom da se pobijana presuda preinači u pravnoj oznaci djela i u odluci o kazni, podredno da se ukine i predmet vrati na ponovno suđenje prvostupanjskom sudu.

Opt. K. M. žali se po odvjetnicima Odvjetničkog društva V. V. i P. J., odvjetnika iz O., zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o kazni, uz prijedlog da se pobijana presuda ukine, odnosno preinači u smislu žalbenih navoda i da se branitelja izvijesti o drugostupanjskoj sjednici vijeća.

Opt. G. N. žali se po dva branitelja. U žalbi po branitelju Z. J., odvjetniku iz V., ističu se žalbene osnove bitnu povredu odredaba kaznenog postupka i pogrešno utvrđeno činjenično stanje, s prijedlogom da se pobijana presuda ukine, dok se u žalbi po branitelju S. D., odvjetniku iz O., žali zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o kazni te predlaže da se pobijana presuda preinači izricanjem blaže kazne.

Odgovori na žalbe nisu podneseni.

Nakon što je spis u smislu čl. 373. st. 1. ZKP dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske na dužno razgledanje, zamjenik Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske u pisanom mišljenju predložio je da se žalbe svih optuženika odbiju kao neosnovane.

Sjednica vijeća održana je u nazočnosti zamjenika Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske Milorada Cuculića i branitelja opt. K. M., V. V., odvjetnika iz Z., a kako se opt. K. M. nalazi u pritvoru i ima branitelja, vijeće nije smatralo svrhovitim osigurati njegovu nazočnost ( čl. 374. st. 2. ZKP).

Žalba opt. O. L. nije osnovana, dok su žalbe opt. K. M. i opt. G. N. djelomično osnovane, a ispitujući pobijanu presudu u povodu podnesenih žalbi sukladno čl. 379. st. 1. toč. 1. i 2. ZKP Vrhovni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, utvrdio je da je na

I Kž 345/08-6

štetu opt. K. M. povrijeđen kazneni zakon u odredbi čl. 368. toč. 5. KZ jer je sud odlukom o oduzimanju imovinske koristi prekoračio ovlast koju ima po zakonu.

U žalbi opt. O. L. bitna povreda odredaba kaznenog postupka nije posebno obrazložena, dok su neosnovane tvrdnje u žalbama opt. K. M. i opt. G. N. da pobijana presuda ne sadrži razloge o odlučnim činjenicama, da su razlozi nejasni i „nedovoljno obrazloženi“, znatno proturječni te da je izreka nerazumljiva i neprecizna.

Izreka presude nije proturječna i nerazumljiva time što se u opisu inkriminirane djelatnosti sa kraja veljače 2007. navodi da je opt. O. L. predao opt. G. N. kako bi prenio opt. K. M. radi daljnje prodaje u Republiku Hrvatsku "oko 2 kg opojne droge marihuane". Za ostvarenje bića kaznenog djela zlouporabe opojnih droga iz čl. 173. KZ nije nužno utvrđenje i naznaka točne količine odnosno precizna brojčana vrijednost količine opojne droge pa je izričaj „oko 2 kg opojne droge marihuane“ jasan i u dovoljnoj mjeri određen za zaključak o djelu i stupnju ugrožavanja zaštićenog dobra što je od utjecaja i na kaznenu sankciju.

Žalbeni prigovori opt. K. M. u okviru iste žalbene osnove također nisu utemeljeni. Sud prvog stupnja reproducirao je dokazni materijal, ocijenio je dokaze, poglavito obrane optuženih povezujući ih sa materijalnim dokazima i potom je zaključio o ostvarenju bitnih obilježja terećenog kaznenog djela za svu trojicu optuženika uz jasne, određene i dostatne razloge da su optuženici međusobnim dogovorom, organiziranim višekratnim djelovanjem ostvarili obilježja kaznenog djela iz čl. 172. st. 3. KZ. Stoga se ne može prihvatiti tvrdnja opt. K. M. da u presudi nema razloga o odlučnim činjenicama odnosno da su razlozi nejasni, a nema ni proturječja o sadržaju dokaza. Dio obrazloženja na koji se posebno upire u žalbi opt. K. M. (strana 7, prvi odlomak presude) zaključivanje je prvostupanjskog suda na temelju ocjene dokaza pa ne predstavlja reproduciranje sadržaja dokaza - obrane opt. K. M. kako to pogrešno tumači žalitelj kada tvrdi da je u ovome dijelu ostvarena bitna povreda odredaba kaznenog postupka. Prvostupanjski je sud sadržaj obrane korektno prenio u razloge presude (str. 4) prije iznošenja vlastitih zaključaka o dokaznom materijalu.

Utvrdivši odlučne činjenice na način kako je to i precizirano u izreci pobijane presude, iz sadržaja obrazloženja jasno proizlazi kojom radnjom je koji od optuženika ostvario određeni oblik kaznenog djela zlouporabe opojnih droga opisan u čl. 173. st. 2. KZ, iako to nije eksplicite i pojedinačno naznačeno u razlozima presude, no to ne znači da presuda nema razloga o odlučnim činjenicama. Nema dvojbe da je opt. G. N. opojnu drogu prenosio radi prodaje, dok je opt. O. L. radi prodaje kupovao odnosno nabavljao, a opt. K. M. radi prodaje posjedovao opojnu drogu marihuanu. Žalbeni prigovori istaknuti u okviru bitne povrede odredaba kaznenog postupka suštinski opovrgavaju pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja jer je opt. K. M. nezadovoljan zaključcima prvostupanjskog suda o dokazanosti njegove kaznenopravne odgovornosti.

Stoga su žalbe svih optuženika zbog bitnih povreda odredaba kaznenog postupka neosnovane.

Svi se optuženici žale zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, odnosno opt. G. N. samo zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja. No, budući da se opt. G. N. na glavnoj raspravi očitovao krivim za terećeno kazneno djelo, to znači da on prema čl.

I Kž 345/08-6

363. st. 7. ZKP ne može podnijeti žalbu zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, time da su žalbe optuženih i u ovom dijelu neosnovane.

Optuženici smatraju da zbog nedostatka materijalnih dokaza nije bilo mjesta utvrđenju ostvarene prve inkriminirane djelatnosti, jer opt. G. N. preuzimanjem dva zatvorena paketa nije pregledao njihov sadržaj, a opt. K. M. tvrdi da su sadržavali duhan te da nema dokaza o udruživanju optuženika koji su djelovali samostalno, neovisno, za svoj osobni interes.

Suprotno žalbenim navodima, prvostupanjski je sud na temelju cjelovitog, sveobuhvatnog dokaznog postupka, u potpunosti utvrdio sve odlučne činjenice za zaključak da su optuženici kaznenopravno odgovorni za djelatnost opisanu u izreci presude, a razlozi koji se odnose na vrednovanje dokaznog materijala, poglavito ocjena obrane opt. K. M. i opt. G. N. prihvatljivi su ovom drugostupanjskom sudu zbog svoje logičnosti, uvjerljivosti i argumentiranosti.

Opt. G. N. okolnosno je, detaljno i precizno u svojoj obrani opisao cijeli dogovor koji je najprije utanačio sa opt. O. L., a potom prema njegovoj uputi kontaktirao telefonom i neposredno sa opt. K. M. u djelatnosti oko preuzimanja i predaje prve količine oko 2 kg opojne droge marihuane, nakon čega je slijedilo preuzimanje 8 paketa opojne droge marihuane u količini oko 4 kg. Ključan je navod opt. G. N. da ga je opt. O. L. pitao bi li htio raditi za njega, prenositi travu, a da on (opt. O. L.) ima osobu koja će tamo, u Republici Hrvatskoj otkupljivati robu, na koju je ponudu opt. G. N. pristao, time da nije precizirano koliko će se puta prenošenje opojne droge marihuane i realizirati. Novčana naknada od 100,00 EUR-a odnosno protuvrijednost od 750,00 kuna iznos je kojeg dobiva opt. G. N. i odgovara u cijelosti po svojoj vrijednosti sadržaju dogovora koji je sklopio sa opt. O. L., 50,00 EUR-a po kilogramu. Prvostupanjski sud pravilno uočava proturječnost u obranama opt. K. M. i opt. G. N., zapravo nelogičnost u obrani K. M. kada tvrdi da je u prvom navratu umjesto naručenih 200 gr marihuane dobio oko 2 kg duhana, a da je u drugom navratu naručio 400 gr marihuane, dok je nesporno utvrđeno da je opt. G. N. preuzeo radi predaje opt. K. M. gotovo 4 kg marihuane. Stoga prvostupanjski sud opravdano prihvaća obranu opt. G. N. koji je dosljedno, uvjerljivo i logično tijekom postupka iznio detalje međusobnog dogovora i opisao poduzete radnje, a otklanja obranu opt. K. M., time da je tvrdnja o preuzimanju duhana kod prve isporuke samo neuspjeli pokušaj opt. K. M. za smanjenje kaznene odgovornosti.

Nema ni dvojbe da je opojna droga marihuana bila namijenjena daljnjoj prodaji, na što svakako ukazuju znatne količine, u prvom navratu oko 2 kg, a u drugom gotovo 4 kg, obrana opt. G. N. kojemu je opt. O. L. rekao da treba prenositi "travu u Hrvatsku, jer da tamo ima osobu koja će otkupljivati robu", te tvrdnja opt. K. M. da mu je oko 200 gr marihuane potrebno za konzumaciju kroz period od mjesec i pol dana koje vrijeme nije proteklo između prve ostvarene i druge spriječene isporuke.

Konačno, prvostupanjski sud je na temelju okolnosne i detaljne obrane opt. G. N. pravilno zaključio da je djelatnost svih optuženih nedvojbeno ukazala na udruživanje radi činjenja kaznenih djela iz čl. 173. st. 2. KZ, čime su ostvarili obilježja iz čl. 173. st. 3. KZ. Dogovor opt. O. L. i opt. G. N. o prenošenju „trave“ u Republiku Hrvatsku i njena predaja opt. K. M. radi daljnje prodaje, višekratno, jer je jedna isporuka izvršena krajem veljače 2007., dok je druga osujećena zbog uhićenja opt. G. N. na graničnom prijelazu ukazuje da su optuženici radili dogovorno i povezano.

I Kž 345/08-6

Razlozi iz pobijane presude, utemeljeni na vrednovanom dokaznom materijalu dostatni su za zaključak prvostupanjskog suda o dokazanosti inkriminiranog djela pa ne stoje ni žalbeni prigovori opt. K. M. o nepotpuno utvrđenom činjeničnom stanju zbog odbijenih dokaznih prijedloga za ispitivanje B. S. o porijeklu novca koji je od optuženika oduzet, te L. K. na okolnost preživljenih trauma koje je kao 14-godišnjak doživio na ratištu.

Prema tome prvostupanjski sud je u potpunosti i ispravno utvrdio činjenično stanje, na koje je ispravno primijenio materijalne propise označivši djelatnost optuženika kao kazneno djelo iz čl. 173. st. 3. KZ, pa u tom dijelu nema povrede kaznenog zakona na koju posredno upire žalbom jedino opt. O. L..

Međutim, ispitujući pobijanu presudu sukladno čl. 379. st. 1. toč. 2. ZKP Vrhovni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud našao je da je ostvarena povreda kaznenog zakona na štetu opt. K. M., jer je prvostupanjski sud u odluci o oduzimanju imovinske koristi prekoračio ovlast koju ima po zakonu. Naime, opt. K. M., na temelju čl. 82. KZ, oduzet je novac u iznosu 1.400,00 kn, kao imovinska korist ostvarena kaznenim djelom. Kako činjeničnim opisom u izreci pobijane presude nije navedeno, dakle nije ni utvrđeno, da je opt. K. M. inkriminiranim radnjama ostvario bilo kakvu imovinsku korist nije bilo zakonskog osnova za primjenu čl. 82. KZ te je stoga odluku o oduzimanju imovinske koristi trebalo ukinuti.

Žaleći se zbog odluke o kazni opt. O. L. tvrdi da je u tom dijelu presuda pogrešna. Opt. K. M. smatra da su olakotne okolnosti paušalno naznačene, da je trebalo primijeniti sudsko ublažavanje kazne obzirom da trpi teške psihičke posljedice i teški je ovisnik o drogi nakon što je kao četrnaestogodišnjak sudjelovao u Domovinskom ratu, privređuje od osamnaeste godine života, a predmet kaznenog djelo je droga marihuana, najmanje pogubna za zdravlje ljudi. Opt. G. N. ističe da je kazna prestroga te da je iz činjeničnog opisa trebalo izostaviti djelatnost iz veljače 2007. čime bi kriminalna količina bila manja, što bi utjecalo na blaže kažnjavanje.

Razmotrivši žalbene navode sve trojice optuženika Vrhovni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, nalazi da je opt. O. L. opravdano odmjerena kazna zatvora u trajanju pet godina kao zakonski minimum za terećeno kazneno djelo, obzirom na težinu djela, stupanj krivnje i osobnost optuženika koji do sada nije dolazio u sukob sa zakonom.

Međutim, opravdano opt. K. M. i opt. G. N. ističu da je prvostupanjski sud pogrešno odmjerio kazne, ne dajući dovoljan značaj olakotnim okolnostima.

Premda je opt. K. M. olakotno cijenjeno da je bio uključen u redove Hrvatske vojske tijekom Domovinskog rata, ova je okolnost trebala dobiti veći značaj imajući na umu da je opt. K. M. na ratište stupio kao četrnaestogodišnjak, što je svakako djelovalo posebno traumatizirajuće i dovelo do ovisnosti o marihuani. Sve ove olakotne okolnosti, uz činjenicu da je zaposlen i radom ostvaruje sredstva za život, cijeneći da je djelo počinjeno opojnom drogom marihuanom koja je najmanje pogubna za zdravlje ljudi kako se opravdano ukazuje žalbom, po ocjeni ovog drugostupanjskog suda ukazuju opravdanim primjenu odredbi o ublažavanje kazne. Stoga je kazna zatvora opt. K. M. u trajanju četiri godine odgovarajuća za ostvarenje zakonom propisane svrhe kažnjavanja.

I Kž 345/08-6

Iako je u odnosu na opt. G. N. sud prvog stupnja s pravom primijenio odredbe o ublažavanju kazne od značaja je i njegovo priznanje djela pa je kazna zatvora u trajanju tri godine i šest mjeseci primjerena za ostvarenje specijalne i generalne prevencije.

Isto tako, prvostupanjski sud je ispravno, na temelju čl. 173. st. 7. ZKP, oduzeo od opt. G. N. opojnu drogu.

Kako se odluka o sigurnosnoj mjeri temelji na zakonu, slijedom navedenog trebalo je, na temelju čl. 390. st. 1. i čl. 387. ZKP, odlučiti kao u izreci ove presude.

U Zagrebu, 22. siječnja 2009.

Zapisničar:

Predsjednica vijeća:

Vojimir Katić, v.r.

Zlata Lipnjak-Bosanac, v.r.