Rev-2127/1992-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 2127/1992-2

P R E S U D A

U IME REPUBLIKE HRVATSKE!

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Ilije Čuljata kao predsjednika vijeća, te Veseljka Šeparovića, Augusta Husineca, Vladimira Drakulića i Gordane Gasparini kao članova vijeća u pravnoj stvari tužiteljice M.K. iz V., koju zastupa A.Š., odvjetnik iz V., protiv tuženih K. i Ž.S., oboje iz V., koje zastupa S.K., odvjetnik iz V., radi raskida ugovora o doživotnom uzdržavanju, rješavajući reviziju tuženih protiv pravomoćne presude Okružnog suda u Osijeku od 6. veljače 1992.g. br. Gž 2450/91-2, kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Valpovu od 8. svibnja 1991.g. br. P 69/91-24, u sjednici održanoj dana 3. studenog 1992.g.,

p r e s u d i o j e:

Revizija tuženih odbija se kao neosnovana.

O b r a z l o ž e n j e

Presudom drugostepenog suda potvrđena je prvostepena presuda, kojom su raskinuti ugovori o doživotnom uzdržavanju sklopljeni između tužiteljice i tuženika, a koji su ovjereni kod Općinskog suda u Valpovu dana 20. travnja 1981.g. pod brojem R2 73/81 i R2 74/81, te naloženo tuženicima da tužiteljici naknade parnične troškove u iznosu od 4.284 HRD.

Protiv drugostepene presude izjavili su reviziju tuženici zbog svih razloga navedenih u čl. 382. st. 4. toč. 1. ZPP, sa prijedlogom da se preinači drugostepena presuda i odbije tužbeni zahtjev ili ukinu nižestepene presude i predmet vrati prvostepenom sudu.

Odgovor na reviziju nije dostavljen, niti se nadležno javno tužiteljstvo o njoj izjasnilo. Revizija nije osnovana.

Tužiteljica je zatražila raskid ugovora o doživotnom uzdržavanju ustvrdivši da tuženici ne ispunjavaju svoje ugovorne obveze već duže vrijeme.

Nižestepeni sudovi su udovoljili njezinom zahtjevu (čl. 125. st. 3. Zakona o nasljeđivanju ("Sl. list SFRJ" br. 42/65 i 67/65, te "NN" br. 52/71 i 47/78), jer su utvrdili da tuženici i njihovi roditelji kao davaoci uzdržavanja u posljednjih pet godina ne izvršavaju niti jednu obvezu iz ugovora o doživotnom uzdržavanju, ne posjećuju tužiteljicu i ne interesiraju se za njezino zdravstveno stanje, niti se na bilo koji način o njoj staraju.

Stoga su pravilno zaključili da razlog neispunjenja predmetnih ugovora nije u odbijanju tužiteljice da uzdržavanje prima (kako tvrde tuženici), već u tuženicima (odnosno njihovim roditeljima), koji u stvari ne žele ispunjavati svoje ugovorne obveze.

Ne postoji bitna povreda odredaba parničnog postupka, a naročito ne bitna povreda odredbe čl. 354. st. 2. toč. 13. Zakona o parničnom postupku ("NN" 53/91 - dalje ZPP), na koju ukazuju tuženici u reviziji, jer nižestepene presude sadrže razloge o odlučnim činjenicama, razumljive su, a izreka ne proturiječi razlozima navedenima u obrazloženju. Revidenti u prilog nerazumnjivosti presude ističu okolnost da je jedan od (dva) ugovora o doživotnom uzdržavanju sklopljen i sa sada pok. suprugom tužiteljice K.J., u odnosu na koga je ugovor u cijelosti izvršen. Protivno navodima revizije presude nisu nejasne zbog toga što su jedan od ugovora o doživotnom uzdržavanju sklopili tužiteljica i njezin sada pok. suprug. Ovo stoga što prema stavu ovoga suda kada su oba bračna druga primaoci uzdržavanja po istom ugovoru o doživotnom uzdržavanju, a jedan od njih u toku izvršavanja ugovora umre, tada je preživjeli bračni drug ovlašten tražiti raskid ugovora o doživotnom uzdržavanju koji su bračni drugovi zajedno zaključili sa trećom osobom, jer se radi o jedinstvenom pravnom poslu.

Tuženici nisu u pravu kad smatraju da je u provedenom postupku pred drugostepenim sudom ostvarena bitna povreda odredaba parničnog postupka predviđena čl. 375. st. 1. ZPP, jer je protivno njihovoj tvrdnji drugostepeni sud ocijenio sve navode njihove žalbe protiv presude prvostepenog suda koji su bili od odlučnog značenja za ovaj spor.

Revizija se zapravo iscrpljuje u dokazivanju da je činjenično stanje pogrešno i nepotpuno utvrđeno, a iz tog se razloga revizija ne može izjaviti (čl. 385. st. 2. ZPP).

Kako u postupku pred nižestepenim sudovima nije počinjena bitna povreda postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 10. ZPP, na koju revizijski sud pazi po službenoj dužnosti (čl. 386. ZPP), valjalo je reviziju kao neosnovanu odbiti (čl. 393. ZPP).

U Zagrebu, 3. studenog 1992.g.

Predsjednik vijeća:

Ilija Čuljat, v.r.