Legislator Case Law & Legislation
II Kž-465/2011-4 AI generated

II Kž-465/2011-4 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

Case Number II Kž-465/2011-4
Court / Authority
Jurisdiction Croatia (HR)
Decision Date
Outcome Rješenje

Legislator summary

AI generated

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Zlate Lipnjak-Bosanac kao predsjednice vijeća te Ileane Vinja i Melite Božičević-Grbić kao članova vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Martine Ljevačić kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. M. D. i dr., zbog kaznenog djela iz čl. 173. st. 3. i dr. Kaznenog zakona, odlučujući o žalbama opt. M. D. i opt. A. V., podnesenima protiv rješenja Županijskog suda u Osijeku od 19. srpnja 2011. broj Kv-Us-23/2011-5 (K-Us-7/2011) o produljenju pritvora u tijeku postupka nakon podignute optužnice, u sjednici održanoj 16. rujna 2011.,

Legislator headnote

AI generated

II Kž-465/2011-4 · Vrhovni sud Republike Hrvatske: Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Osijeku, u tijeku postupka nakon podignute optužnice protiv opt. M. D. i dr., zbog kaznenog djela iz 173. st. 3. i dr. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 110/97, 27/98, 129/00, 51/01, 105/04, 84/05, 71/06, 110/07 i 152/08 – dalje u tekstu: KZ), na temelju čl. 107. st. 2. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 110/97, 27/98, 58/99, 112/99, 58/02, 143/02 i 115/06 – dalje u tekstu: ZKP), produljen je pritvor protiv opt. M. D. i opt. A. V. iz osnova u čl. 102. st. 1. toč. 3. i 4. ZKP-a.

Need to analyze how this precedent applies to your matter?

Cross-reference this judgment against statutes, commentaries, and subsequent citing case law inside Legislator AI.

Open in Legislator →

Full text

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: II Kž 465/11-4

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Zlate Lipnjak-Bosanac kao predsjednice vijeća te Ileane Vinja i Melite Božičević-Grbić kao članova vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Martine Ljevačić kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. M. D. i dr., zbog kaznenog djela iz čl. 173. st. 3. i dr. Kaznenog zakona, odlučujući o žalbama opt. M. D. i opt. A. V., podnesenima protiv rješenja Županijskog suda u Osijeku od 19. srpnja 2011. broj Kv-Us-23/2011-5 (K-Us-7/2011) o produljenju pritvora u tijeku postupka nakon podignute optužnice, u sjednici održanoj 16. rujna 2011.,

r i j e š i o j e :

Odbijaju se žalbe opt. M. D. i opt. A. V. kao neosnovane.

Obrazloženje

Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Osijeku, u tijeku postupka nakon podignute optužnice protiv opt. M. D. i dr., zbog kaznenog djela iz 173. st. 3. i dr. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 110/97, 27/98, 129/00, 51/01, 105/04, 84/05, 71/06, 110/07 i 152/08 – dalje u tekstu: KZ), na temelju čl. 107. st. 2. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 110/97, 27/98, 58/99, 112/99, 58/02, 143/02 i 115/06 – dalje u tekstu: ZKP), produljen je pritvor protiv opt. M. D. i opt. A. V. iz osnova u čl. 102. st. 1. toč. 3. i 4. ZKP-a.

Protiv tog rješenja žalbe su podnijeli opt. M. D., putem branitelja Z. R. i opt. A. V., putem branitelja B. K., oboje odvjetnici iz O., s istim prijedlozima - da se optuženicima ukine pritvor.

Žalbe nisu osnovane.

Protivno žalbenim navodima, prema ocjeni Vrhovnog suda Republike Hrvatske, kao drugostupanjskog suda, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio da protiv opt. M. D. i opt. A.

V. i nadalje postoje razlozi za primjenu mjere pritvora iz osnova u čl. 102. st. 1. toč. 3. i 4. ZKP-a.

II Kž 465/11-4

Osnovana sumnja da su optuženici počinili kazneno djelo protiv vrijednosti zaštićenih međunarodnim pravom, zlouporabe opojnih droga iz čl. 173. st. 3. KZ-a, proizlazi iz pravomoćne optužnice, čime je ispunjena opća zakonska pretpostavka za primjenu mjere pritvora iz čl. 102. st. 1. ZKP-a.

Prema činjeničnom opisu pravomoćne optužnice opt. M. D. stavlja se na teret da je bio jedan od organizatora, a opt. A. V. da je bio član kriminalne grupe koja se bavila prekograničnom nabavom, prijevozom i prodajom opojne droge heroin, pri čemu je ovaj drugi optuženik bio zadužen za istovar i skladištenje voća iza čijeg se uvoza iz R. T. u R. H. krila nabava heroina. Pomno isplanirana i složena kriminalna djelatnost optuženika, koja je uključivala veći broj osoba s točno određenim ulogama na teritoriju više država te opetovanost kriminalnih radnji međunarodnog karaktera, pri čemu je samo u posljednjoj pošiljci pronađeno i oduzeto oko 60 kilograma heroina, u odnosu na obojicu optuženika predstavljaju one osobite okolnosti koje opravdavaju bojazan da bi oni boravkom na slobodi mogli nastaviti s činjenjem takvih ili sličnih kaznenih djela. Stoga, s pravom zaključuje prvostupanjski sud da je primjena mjere pritvora protiv opt. M. D. i opt. A. V. iz osnove u čl. 102. st. 1. toč. 3. ZKP-a i nadalje nužna.

Kada se ima na umu da je predmet inkriminacije u odnosu na obojicu optuženika nabava i prodaja izuzetno velike količine opojne droge heroin, pri čemu je u posljednjem navratu pronađeno 59.729,15 grama te opojne droge, dakle, takva količina koja je podobna za ugrožavanje zdravlja izuzetno velikog broja potencijalnih konzumenata te snabdijevanje velikog ilegalnog narko-tržišta, uz iznimno visoki stupanj organiziranosti optuženika, međunarodni karakter te kontinuitet kriminalne djelatnosti, tada se i prema ocjeni ovog drugostupanjskog suda, radi o okolnostima koje nadilaze uobičajene okolnosti počinjenja takvih kaznenih djela i predstavljaju posebno teške okolnosti djela. Zbog toga je protiv obojice optuženika osnovano produljena primjena mjere pritvora i iz osnove u čl. 102. st. 1. toč. 4. ZKP-a, slijedom čega je neosnovan žalbeni navod opt. M. D. kojim se pobija ova pritvorska osnova argumentom da sama količina opojne droge ne može biti njezinim razlogom.

Žalitelji osporavaju utemeljenost pritvora po osnovi iteracijske opasnosti na način da osporavaju postojanje osnovane sumnje i u tom smislu izlažu ocjenu dokaza. Međutim, ti navodi nisu od utjecaja prilikom odlučivanja o daljnjoj primjeni mjere pritvora budući da je kod tog odlučivanja dovoljan relevantan stupanj osnovane sumnje, koji, kao što je već navedeno, proizlazi iz pravomoćne optužnice, a drugostupanjsko vijeće prilikom odlučivanja o žalbi protiv rješenja o produljenju pritvora nije ovlašteno preispitivati činjenična utvrđenja i kaznenu odgovornost optuženika, jer će tu ocjenu dati raspravno vijeće nakon završetka dokaznog postupka.

Oba žalitelja, isticanjem duljine dosadašnjeg boravka u pritvoru, upiru na povredu načela razmjernosti. No, njihovim dosadašnjim boravkom u pritvoru u trajanju tri godine, osam mjeseci i jedan dan (u odnosu na opt. M. D.), odnosno tri godine, osam mjeseci i dva dana (u odnosu na opt. A. V.) načelo razmjernosti iz čl. 101. st. 3. ZKP-a nije povrijeđeno. Naime, pri ocjeni eventualnoj povredi načela razmjernosti, osim vremena provedenog u pritvoru, treba imati na umu i razmjer između konkretne težine kaznenog djela za koje se optuženici terete (protiv njih se vodi postupak zbog kaznenog djela iz čl. 173. st. 3. KZ-a, za

II Kž 465/11-4

koje je propisana kazna zatvora najmanje pet godina ili kazna dugotrajnog zatvora), kazne koja se prema podacima u spisu predmeta može očekivati, ako budu proglašeni krivima (pri čemu treba imati na umu i visine nepravomoćno izrečenih kazni iz ranije ukinute presude), kao i potrebe određivanja i trajanja pritvora.

Budući da žalbenim navodima optuženika nije dovedena u sumnju osnovanost pobijanog rješenja niti su pobijanim rješenjem ostvarene povrede na koje drugostupanjski sud, sukladno odredbi čl. 398. st. 4. ZKP-a, pazi po službenoj dužnosti, to je na temelju čl. 398. st. 3. ZKP-a, odlučeno kao u izreci ovog rješenja.

U Zagrebu, 16. rujna 2011.

Zapisničar:

Predsjednica vijeća:

Martina Ljevačić, v.r.

Zlata Lipnjak-Bosanac, v.r.