I Kž-321/2003-3 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kž 321/03-3

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Josipa Budinskog, kao predsjednika vijeća, te Senke Klarić-Baranović i Erike Kocijančić, kao članova vijeća i višeg sudskog savjetnika Vojimira Katića, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. Z. R., zbog kaznenog djela iz čl. 218. st. 2. KZ, odlučujući o žalbi državnog odvjetnika izjavljenoj protiv presude Županijskog suda u Splitu od 12. veljače 2003. br. K-130/02, u sjednici održanoj dana 26. kolovoza 2004. godine u nazočnosti zamjenika Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske Ante Ledića,

p r e s u d i o j e :

Odbija se žalba državnog odvjetnika kao neosnovana, te se potvrđuje presuda suda prvog stupnja.

Obrazloženje

Pobijanom presudom opt. Z. R. proglašen je krivim zbog kaznenog djela razbojništva iz čl. 218. st. 2. KZ pa je za isto, na temelju čl. 218. st. 2. KZ i uz primjenu čl. 52. st. 2. toč. d) KZ i čl. 110. st. 1. Zakona o sudovima za mladež osuđen na kaznu zatvora u trajanju od osam mjeseci.

Na temelju čl. 82. KZ od optuženika je oduzeta imovinska korist pribavljena kaznenim djelom u iznosu od 3.000,00 kn.

Protiv te presude žalbu je zbog odluke o kazni podnio državni odvjetnik i predložio, da se pobijana presuda preinači, i optuženiku za počinjeno kazneno djelo izrekne kazna zatvora u duljem trajanju.

Na žalbu nije podnesen odgovor.

Državni odvjetnik Republike Hrvatske nakon razgledanja spisa, na temelju čl. 373. st.

1. ZKP pismeno je predložio, da se žalba državnog odvjetnika prihvati i postupi sukladno tom žalbenom prijedlogu.

I Kž 321/03-3

Žalba nije osnovana.

Nije u pravu državni odvjetnik kada u svojoj žalbi prigovara da se izrečenom kaznom neće ostvariti svrha kažnjavanja.

Državni odvjetnik naime smatra, da se radi o učestalom kaznenom djelu pa ta činjenica, kao i činjenica da je optuženik djelo počinio pod utjecajem droge i pri tomu ugrozio život dviju osoba zahtijevaju izricanje strože kazne.

Ovaj sud međutim, nalazi, da je sud prvog stupnja pravilno utvrdio sve okolnosti koje u smislu čl. 56. utječu na odmjeravanje kazne i da je olakotnim okolnostima koje se odnose na dob optuženika u vrijeme počinjenja kaznenog djela (19 godina) i pozitivnu prognozu njegovog budućeg života s pravom dao prevalentni značaj. Optuženik je na glavnoj raspravi pokazao iskreno žaljenje zbog počinjenog djela s obećanjem, da će se ubuduće kaniti svakog takovog i sličnog ponašanja, naglasio je, da je prestao s konzumiranjem droge i nastavio redovnim srednjoškolskim obrazovanjem. Budući da su takove njegove tvrdnje potkrijepljene i izvješćem Centra za socijalnu skrb, prema kojem optuženik doista sada živi uredno i u tomu ima punu podršku obitelji vjerovati je, da će kazneno djelo koje je optuženik počinio ostati izolirano, iako je pri njegovom izvršenju doista pokazao upornost.

Slijedom iznijetog proizlazi, da je za ostvarenje zakonske svrhe kažnjavanja u konkretnom slučaju dostatna i izrečena kazna zatvora u trajanju od osam mjeseci, koju je sud prvog stupnja izrekao optuženiku pozivom na čl. 110. Zakona o sudovima za mladež i koju kao opravdanu, prihvaća i sam optuženik, budući da je izostala njegova žalba.

Kako dakle, žalba državnog odvjetnika nije osnovana, a niti je ispitivanjem pobijane presude po službenoj dužnosti, u smislu čl. 379. ZKP, ovaj drugostupanjski sud našao povrede zakona, na koje pazi po službenoj dužnosti, to je presuđeno kao u izreci, na temelju čl. 387. ZKP.

U Zagrebu, 26. kolovoza 2004. godine

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Vojimir Katić, v. r.

Josip Budinski, v. r.