Legislator Case Law & Legislation
Rev-813/1997-2 AI generated

Rev-813/1997-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

Case Number Rev-813/1997-2
Court / Authority
Jurisdiction Croatia (HR)
Decision Date
Outcome Presuda

Legislator summary

AI generated

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Veseljka Šeparovića kao predsjednika vijeća, te Ilije Čuljata, Jakoba Miletića, Vjere Delić i Katarine Buljan kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja S. H. iz Z., kojeg zastupa punomoćnica M. P.-T., odvjetnica iz Z., protiv tuženika A. K. kojeg zastupa punomoćnik N. P., odvjetnik iz Z., radi naknade štete, odlučujući o reviziji tuženika protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Gradu Zagrebu od 16. siječnja 1996. godine broj Gž-182/95, kojom je djelomično potvrđena presuda Općinskog suda u Zlataru od 16. lipnja 1994. godine broj P-364/88, u sjednici održanoj dana 17. veljače 1999. godine,

Legislator headnote

AI generated

Rev-813/1997-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske: Protiv pravomoćne drugostupanjske presude tuženik je izjavio reviziju iz svih razloga označenih u čl. 385. st. 1. toč. 1.-3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91 i 91/92 - dalje ZPP). Predložio je da se ukinu nižestupanjske presude i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

Need to analyze how this precedent applies to your matter?

Cross-reference this judgment against statutes, commentaries, and subsequent citing case law inside Legislator AI.

Open in Legislator →

Full text

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-813/1997-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Veseljka Šeparovića kao predsjednika vijeća, te Ilije Čuljata, Jakoba Miletića, Vjere Delić i Katarine Buljan kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja S. H. iz Z., kojeg zastupa punomoćnica M. P.-T., odvjetnica iz Z., protiv tuženika A. K. kojeg zastupa punomoćnik N. P., odvjetnik iz Z., radi naknade štete, odlučujući o reviziji tuženika protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Gradu Zagrebu od 16. siječnja 1996. godine broj Gž-182/95, kojom je djelomično potvrđena presuda Općinskog suda u Zlataru od 16. lipnja 1994. godine broj P-364/88, u sjednici održanoj dana 17. veljače 1999. godine,

p r e s u d i o j e :

Revizija tuženika odbija se kao neosnovana.

Obrazloženje

Prvostupanjskom presudom obvezan je tuženik platiti tužitelju na ime naknade nematerijalne štete 53.600,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom sukladno Uredbi o visini stope zatezne kamate računajući od 16. lipnja 1994. godine do isplate.

Presudom suda drugog stupnja potvrđena je u tom dijelu prvostupanjska presuda.

Protiv pravomoćne drugostupanjske presude tuženik je izjavio reviziju iz svih razloga označenih u čl. 385. st. 1. toč. 1.-3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91 i 91/92 - dalje ZPP). Predložio je da se ukinu nižestupanjske presude i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

Tužitelj je u odgovoru osporio navode revizije i predložio da se revizija odbije kao neosnovana.

Nadležni državni odvjetnik se nije izjasnio o izjavljenoj reviziji.

Revizija nije osnovana.

U provedenom postupku nije učinjena bitna povreda iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 10. ZPP, na koju revizijski sud pazi po službenoj dužnosti na temelju čl. 386. ZPP. Ne postoji ni bitna povreda na koju upućuju navodi revizije (iz čl. 354. st. 2. toč. 13. ZPP), jer po ocjeni ovog suda presuda nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati.

Neosnovan je prigovor tuženika da je tužitelj doprinio nastanku štetnog događaja, odnosno nastanku štete.

Naime, nižestupanjski sudovi su utvrdili da je tuženik pravomoćno proglašen krivim za krivično djelo teške tjelesne povrede koje je učinio tako što je nakon kraće prepirke snažno udario tužitelja u glavu neutvrđenim predmetom, oborivši ga na zemlju, uslijed čega je tužitelj zadobio prijelom lubanje i izljev krvi u mozak. Utvrđeno je i to da je tužitelj zbog ozljeda trpio fizičke boli, strah, duševne boli zbog smanjenja životne aktivnosti od 35-40%, te zbog naruženosti.

Pravilan je zaključak nižestupanjskih sudova da kraća prepirka koja je prethodila povređivanju tužitelja ne predstavlja tužiteljev doprinos u smislu čl. 192. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 53/91, 73/91, 3/94, 7/96, 91/96 - dalje ZOO).

Sudovi su ocijenili sve relevantne okolnosti koje propisuje čl. 200. ZOO i pravilno su primijenili materijalno pravo kada su dosudili tužitelju pravičnu novčanu naknadu za pretrpljene fizičke boli 7.600,00 kn, za strah 5.000,00 kn, za duševne boli zbog smanjenja životne aktivnosti 38.000,00 kn i zbog naruženosti 3.000,00 kn.

Odredba čl. 191. ZOO propisuje mogućnost dosuđenja manje naknade od iznosa štete samo onda kada šteta nije uzrokovana ni namjerno ni krajnjom nepažnjom. U konkretnom slučaju se već zbog toga, a ne ulazeći u ocjenu imovnog stanja tuženika, ne može primijeniti odredba o sniženju naknade, tako da je neosnovan prigovor revidenta da je sud morao imati u vidu njegove imovinske prilike.

Kako ne postoje razlozi zbog kojih je revizija izjavljena, a ni razlozi na koje revizijski sud pazi po službenoj dužnosti, o reviziji tuženika odlučeno je na temelju čl. 393. ZPP.

U Zagrebu, 17. veljače 1999. godine.

Predsjednik vijeća:

Veseljko Šeparović, v.r.