I Kž-1257/1992-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kž 1257/1992-2

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda dr. Novoselec Petra, kao predsjednika vijeća, te mr. Frančula Rudofla i Potrebica Ante, kao članova vijeća i stručnog suradnika Papeš Branke, kao zapisničara, u krivičnom predmetu protiv okr. Č.B. zbog krivičnog djela iz čl. 168. st. 2. KZH u svezi s čl. 163. st. 1. KZH, odlučujući o žalbi oštećenika kao tužitelja N.Ž. podnesenoj protiv rješenja Okružnog suda u Zagrebu od 23. prosinca 1991. K-270/91 (Kv-450/91), u sjednici održanoj 30. prosinca 1992.,

r i j e š i o j e :

Odbija se žalba oštećenika kao tužitelja N.Ž. kao neosnovana.

O b r a z l o ž e n j e

Pobijanim rješenjem, rješavajući o prigovoru okr. Č.B. protiv optužnice oštećenika kao tužitelja N.Ž., prvostepeni sud je na temelju čl. 270. st. 4. Zakona o krivičnom postupku koji je preuzet na temelju čl. 1. Zakona o preuzimanju Zakona o krivičnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91) kao zakon Republike Hrvatske (u daljnjem tekstu: ZKP) odlučio da nema mjesta optužbi i da se krivični postupak protiv okr. Č.B. obustavlja zbog krivičnog djela teškog djela protiv sigurnosti javnog prometa iz čl. 168. st. 2. KZH u svezi s čl. 163. st. 1. KZH.

Protiv tog rješenja oštećenik kao tužitelj podnio je žalbu i predložio da se pobijano rješenje ukine i predmet uputi prvostepenom sudu na ponovno odlučivanje.

Žalba nije osnovana.

Prvostepeni sud je ustanovio, da se optužnica oštećenika kao tužitelja ne temelji na takvim dokazima ili okolnostima iz kojih bi proizlazila osnovana sumnja da je okr. Č.B. počinio inkriminirano krivično djelo.

I Kž 1257/92

Okr. Č.B. upravljao je kritične večeri, doduše, pod utjecajem alkohola, ali to i po ocjeni Vrhovnog suda Republike Hrvatske, kao drugostepenog suda, s obzirom na sadržaj prikupljenih dokaza, osobito prema zapisniku o uvidjaju i mišljenju prometnog vještaka, nije u uzročnoj vezi s prometnom nezgodom.

Naime, prema zapisniku o uvidjaju (list 4/II i 5/II) kritične večeri promet je bio gust, a očevidaca prometne nezgode nije bilo. Optuženik je u svojoj obrani decidirano iskazao (list 17 do 19/II), da se kretao desnim trakom, brzinom oko 40 km/sat, a da se nešto ispred njega, u istom pravcu lijevom trakom, kretalo još jedno vozilo marke "Volga", te da je u takvoj vožnji, nakon što je prošao obilježeni pješački prijelaz, uočio u visini prednjeg desnog dijela automobila "Volga" pješaka koji se kretao od lijeve na desnu stranu kolnika, što sve ne isključuje ni prometni vještak ing. F.K., koji u svom nalazu i mišljenju medju ostalim ističe, da je u takvoj prometnoj situaciji, nalet na stradalog pješaka, koji je nenadano prelazio kolnik, bio izbježiv kod brzina manjih od 38 km/sat, s napomenom, da je brzina vozila kojim je upravljao okr. Č.B. u trenutku naleta bila 40 do 45 km/sat, što je i po ocjeni Vrhovnog suda Republike Hrvatske, kao drugostepenog suda, bila dopuštena i prilagodjena brzina (list 30 do 32 i 40).

Budući da oštećenik kao tužitelj u svojoj žalbi ponavlja tvrdnje iz optužnice, koje nemaju uporišta u spisu, tj. ne iznosi ništa novo i bitno što nije bilo poznato prvostepenom sudu, to on navodima svoje žalbe nije doveo u sumnju pravilnost zaključka, da kraj takvog stanja stvari, ne postoji osnovana sumnja da je okr. Č.B. počinio inkriminirano krivično djelo. S obzirom na izloženo, trebalo je na temelju čl. 397. st. 3. ZKP, odbiti žalbu oštećenika kao tužitelja kao neosnovanu.

U Zagrebu, 30. prosinca 1992.

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Papeš Branka v.r.

dr. Novoselec Petar v.r.

Suglasnost ovog prijepisa s izvornikom ovjerava

Viši

stručni referent:

(Vladimir

Vuletin)