P-3573/2020-38 · Općinski sud u Splitu

Republika Hrvatska

Općinski sud u Splitu

Gundulićeva 27

21 000 Split

Poslovni broj: P-3573/2020-38

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, sutkinja Antonia Škaričić Majić, u pravnoj stvari prvotužitelja ĐŠ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] i drugotužitelja VŠ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], koje zastupaju punomoćnici – odvjetnici iz Odvjetničkog društva Ljubičić – Vrdoljak & partneri iz Splita, protiv tuženika IŠ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Karlo Siminiati Čupić, odvjetnik u Splitu, radi isplate, nakon održane glavne rasprave, zaključene dana 14. svibnja 2025., u nazočnosti punomoćnice tužitelja Ane Marije Ljubičić Kuzmanić, odvjetnice u Splitu i punomoćnika tuženika Karla Siminiatia Čupića, odvjetnika u Splitu, na ročištu za objavu presude, dana 3. srpnja 2025.,

p r e s u d i o j e

I Nalaže se tuženiku IŠ, OIB: [osobni identifikacijski broj], u roku od petnaest (15) dana isplatiti prvotužitelju ĐŠ, OIB: [osobni identifikacijski broj] iznos od 7.500,00 eura zajedno sa zateznim kamatama koje teku na taj iznos od 16. listopada 2020. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine

II Nalaže se tuženiku IŠ, OIB: [osobni identifikacijski broj], u roku od petnaest (15) dana isplatiti drugotužitelju VŠ, OIB: [osobni identifikacijski broj] iznos od 3.750,00 eura zajedno sa zateznim kamatama koje teku na taj iznos od 16. listopada 2020. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine

III Nalaže se tuženik IŠ OIB: [osobni identifikacijski broj], u roku od 15 dana, naknaditi tužiteljima ĐŠ, OIB: [osobni identifikacijski broj] i VŠ, OIB: [osobni identifikacijski broj] troškove parničnog postupka u iznosu od 2.443,75 eura, dok se u preostalom dijelu zahtjev tužitelja za naknadom troškova postupka odbija kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužitelji su ovom sudu podnijeli tužbu 16. listopada 2020. protiv tuženika radi isplate u kojoj sadržajno navode da je pokojna AŠ, majka prvotužitelja i baka drugotužitelja, pozajmila tuženiku iznos od 15.000,00 eura dana 8. veljače 2019., nakon njezine smrti da je u tijeku ostavinski postupak, a da su stranke ovog postupka ujedno i zakonski nasljednici umrle i to prvotužitelj-sin umrle AŠ za ½ dijela, drugotužitelj-unuk umrle AŠ za ¼ dijela kao i tuženik-unuk umrle AŠ za ¼ dijela. Tužitelji navode da stranke ovog postupka nisu sporili pozajmljivanje novca, međutim kako tuženik odbija podmiriti svoju obvezu prema tužiteljima pa su ustali ovom tužbom kojom prvotužitelja od tuženika potražuje isplatu iznosa od 7.500,00 eura, a drugotužitelja isplatu iznosa od 3.750,00 eura.

2. U odgovoru na tužbu, tuženik je osporio osnovu i visinu tužbenog zahtjeva, istaknuo je prigovor aktivne legitimacije navodeći kako ostavinski postupak iza pokojne AŠ nije okončan pa da nisu stranke utvrđene nasljednicima, konačno da mu pokojna AŠ nije pozajmila iznos od 15.000,00 eura već mu je novac kao svom unuku bezuvjetno darovala, a kakva je darovanje vršila i prema drugim unucima.

3. Tijekom postupka sud je izveo dokaze pregledom i čitanjem isprava i dokumentacije sadržane u spisu i to: potvrdnicu Imex banke od 8. veljače 2019., rješenja ovog suda poslovni broj O-5369/2019, spisa općinskog suda u Splitu poslovni broj P-4325/21. U postupku je izveden dokaz saslušanjem parničnih stranaka kao i svjedoka KŠ, ŠŠ, ŽŠ, DŠ, ČŠ, EŠ, JŠ, RŠ, ZŠ i UŠ.

3.1. Sud je odbio izvesti dokaz čitanjem spisa Općinskog suda u Splitu K-738/2020 budući su u spisu sve činjenice u dovoljnoj mjeri raspravljene te nije bilo svrsishodno za razrješenje ovog spora.

4. Predmet ovog postupka je zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 11.000,00 eura koje da im duguje tuženik kojem je njihova zajednička pravna prednica za vrijeme života pozajmila novac.

5. Među strankama tijekom postupka nije bilo sporno da je pokojna AŠ bila majka prvotužitelja i baka drugotužitelja i tuženika, kao ni to da je ista umrla, nije bilo sporno da je tuženik od pokojne AŠ primio 15.000,00 eura.

6. Kao sporno u postupku je utvrditi jesu li tužitelji ovlašteni potraživati isplatu utuženog iznosa od tuženika, kao i to jeli pokojna AŠ iznos od 15.000,00 eura pozajmila ili darovala tuženiku, svome unuku.

7. Odredbom članka 4. stavka 1. Zakona o nasljeđivanju ("Narodne novine" broj: 48/03, 163/03, 35/05, 127/13, 33/15 i 14/19; dalje: ZN) propisano je da umrlu fizičku osobu (ostavitelja) nasljeđuje onaj koji je njezinom smrću stekao nasljedno pravo (nasljednik). Nasljednik je, dakle, onaj tko je stekao nasljedno pravo, a nasljedno se pravo stječe u trenutku ostaviteljeve smrti. Stjecanjem nasljednog prava osoba koja stječe to pravo postaje ostaviteljevim sveopćim pravnim sljednikom (univerzalnim sukcesorom) zbog njegove smrti (mortis causa). Nadalje je odredbom članka 8. ZN propisano da na temelju zakona ostavitelja nasljeđuju svi njegovi potomci, njegova posvojčad i njihovi potomci, njegov bračni drug, njegovi roditelji, njegovi posvojitelji, njegova braća i sestre i njihovi potomci, njegovi djedovi i bake i njihovi potomci, i njegovi ostali predci.

8. Univerzalni pravni sljednik ne može se protiviti procesnoj sukcesiji i postaje nasljednik časom otvaranja nasljedstva (smrću ostavitelja), a na Zajedničkom sastanku predsjednika građanskih odjela županijskih sudova i Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanom 27. studenog 2019. zauzeto pravno shvaćanje da za pozivanje nasljednika da preuzmu parnični postupak ne mora postojati pravomoćno rješenje o nasljeđivanju iza prednika nasljednika.

9. Nije sporno da su prvotužitelj sin umrle AŠ, a drugotužitelj i tuženik njezini unuci, odnosno sinovi njezinog pokojnog sina, pa samim time imajući na umu gore navedenu zakonsku odredbu ne bi bilo sporno i to da su oni ujedno njezini potomci i njezini zakonski nasljednici.

10. Čitanjem pisane oporuke pred svjedocima, koja prileži spisu ovog suda poslovni broj P-4325/2020 (sada P- 3109/2021) utvrđeno je da je pokojna AŠ u toj oporuci kao oporučne nasljednike navela prvotužitelja, drugotužitelja, tuženika i treću osobu-nevjestu KŠ, taj postupak se vodi radi utvrđenja ništetnosti predmetne oporuke i još uvijek nije pravomoćno okončan.

11. Dakle kako nije sporno da su stranke ovog postupka zakonski nasljednici pokojne AŠ te da su postali njezini nasljednici već časom njezine smrti, neovisno o tome što iza njene smrti nije još uvijek doneseno rješenje o nasljeđivanju oni su njezini zakonski nasljednici, pa nema spora o tome da nisu aktivno legitimirani za vođenje predmetnog postupka, tim više, isti su i navedeni u oporuci kao oporučni nasljednici, neovisno o tome što se vodi postupak radi utvrđenja kako ista nije pravno valjana.

12. Odredbom članka 129. stavka 1. ZN propisano je da u času ostaviteljeve smrti nasljednik stječe nasljedno pravo i na njega po sili zakona prelazi ostavina umrle osobe, čime postaje njegovo nasljedstvo, a nasljednici svoja prava mogu ostvarivati odmah poslije smrti ostavitelja, te nisu dužni čekati donošenje rješenja o nasljeđivanju.

13. U svom iskazu prvotužitelj ĐŠ u bitnome je iskazao da je njegova pokojna majka AŠ za života uvijek za rođendane i blagdane darivala svoje nećake i svojih pet unuka na način da bi gledala da svakome daruje isto, a uglavnom da bi se radilo o iznosu od 100, 00 eura. U konkretnom slučaju da se ne radi o nikakvom daru već da je do pozajmice došlo početkom 2019. kada je tuženik tražio od pok. AŠ da mu pozajmi iznos od 15.000,00 eura, a kako bi mogao kupiti automobil ženi za rođendan, čija je cijena bila 24.000,00 ili 25.000,00 eura, pritom da joj se obvezao taj iznos vratiti u roku tri godine te da će prodati stari automobil i novac ostvaren prodajom, vratiti njegovoj majci.

Istaknuo je da je prije smrti njegova majka dugo bolovala, da je imala velike troškove liječenja, da je on imao punomoć za preuzimanje novaca koje je imala oročene u Imex banci, da je pitao tuženika ako je skupio nešto novca da da njegovoj majci jer postoji potreba da se podmire troškovi njezinog liječenja, a on da je rekao da će to riješiti sam sa njom. Kada mu je majka rekla da će pozajmiti novac tuženiku, on da ju je uputio da se javi njegovom sinu EŠ koji je radio u Imex banci da naruči novac i pripremi isti za isplatu. Nadalje da je pok.

AŠ svakom unuku koji se ženio davala 1.500,00 eura kao poklon i da su pričali što sa ostalim unucima koji se još nisu oženili, a ona da je tada rekla da ima u IŠ 15.000,00 eura i da će joj ih valjda vratiti i rekla mu je da to ne zaboravi, da je prema ponašanju tuženika i njegove supruge gdje to vodi i tada da mu je rekla da od tog iznosa da svome sinu ŠŠ 1.500,00 eura kao poklon za buduću ženidbu, a praunuku Đ, sinu od tuženika 1.000,00 eura za sobu, nevjestama UŠ i KŠ po 1.000,00 eura za neko putovanje jer su zaslužile kako su se brinule o njoj za vrijeme njezine bolesti i ranije, a ako što preostane nakon troškova liječenja i svih njezinih darova je odredila da podijele na dva djela njemu jedna polovica, a VŠ i IŠ druga polovica.

Kada je pok. AŠ umirala da je tuženik sa obitelji posjećivao jednom tjedno na pet minuta, a ona da je jako patila za malim praunukom. Majka da mu je kazala da je napisala oporuku te mu je rekla gdje je oporuka, da skupi cijelu obitelj, da ih upozna sa sadržajem oporuke i to da je napravio sedam dana nakon sprovoda. Skupili su se u majčinom stanu, nevjesta KŠ, njegova supruga UŠ, njegova tri sina, drugotužitelji i tuženik, tada da ih je sve upoznao sa sadržajem oporuke. Rekao im je da je iza smrti pok. AŠ ostalo nešto novca i to 15.000,00 eura kod njega i 15.000,00 eura duga tuženik prema pok.

AŠ, upoznao ih je kako je pok. AŠ zaželjela da se podjeli novac i na što da se utroši, to da je sve slušao tuženik i pisao, on da ga je pitao kada misli vratit taj novac koji je dužan na što mu je on odgovorio, odnosno svima, da ne može sada, ali da će ga nastojati vratiti do kraja godine. Prije ostavinske rasprave da ga je nazvao i rekao da ako je odlučio da neće poštivati bakinu volju da mu njegov dio novca koji je kod njega vrati, on da je rekao da će taj iznos novca donijeti kod bilježnika, međutim da je u bilježnika poslao odvjetnicu i nije vratio novac.

Nakon toga on da je otišao kod tuženika u stan, pitao ga gdje je novac, na što je on njemu rekao: "koji novac, gdje piše da sam ja dužan", naknadno da ga je nazvao bilježnik te mu kazao da će tuženik ići u parnicu radi osporavanja oporuke, što je njega iznenadilo i otišao je kod tuženika pitao ga zašto ne prihvaća oporuku i gdje su njegovi novci na što mu se tuženik počeo cinično smijati što je u njemu izazvalo bijes. Upitan jeli pok. AŠ za svog života napravila neko znatnije darovanje nekome od unuka rekla je da je već prije od novaca što je ostalo na računu iza pok. dida darovala 30.000,00 eura drugotužitelju i tuženiku, i njegovoj djeci 20.000,00 eura 2016. ili 2017., osim toga da nije darovala nikome ništa.

Jednako tako je iskazao da kada je čitao oporuku pred obitelji i ostalim članovima obitelji nije istu fotokopirao i dao ostalima.

14. U svom iskazu drugotužitelj VŠ se djelomično pridružio iskazu prvotužitelja, a dodatno je iskazao da je u siječnju 2019. došao kod tuženika i igrao sa s njegovim djetetom gdje mu je tuženik kazao da je kupio novi automobil, na što je on ostao iznenađen upravo iz razloga što je znao materijalnu situaciju tuženika koji nije imao novca i imao je minuse po tekućem računu. Upitao ga je kako je kupio automobil on mu je predočio račun od 25.000,00 eura koji je platio za osobno vozilo, a on pretpostavlja da mu je novac za taj automobil dala upravo pok. baka AŠ. Nakon smrti pok. bake AŠ njegov stric-prvotužitelj da je okupio svu rodbinu, i to 5 bakinih unuka, JŠ, EŠ, VŠ, IŠ i ŠŠ te bakine nevjeste UŠ i KŠ, pročitao oporuku pok.AŠ te je tada kazao da je tuženik u obvezi vratiti novac pozajmljen od pok. bake AŠ i da će se taj novac rasporediti na način koji je odredila pok. AŠ, a kako je govorio prvotužitelj u svom iskazu. Tuženik da je to zapisao u mobitel i rekao da će novac vratiti do kraja godine ako uspije. On da je u prosincu 2019. zajedno s majkom tuženiku i supruzi ponudili da vrate novce prvotužitelju da riješi njegov dug, a već da su o tome i pričali sa tetkom FŠ koja bi im pozajmila novac da stricu vrate dug, na to je sve supruga tuženika rekla da ona novce ima na računu i da će ona svoj dug vratiti i da joj ne treba nitko ništa davati. Iskazao je da baka između unuka nije radila razliku, da nije koliko on zna darovala unucima neke znatnije iznose, ali da je pozajmila prvotužitelju 25.000,00 eura kad je kupovao stan, a on da joj je to vratio, da mu je baka kazala da je pomogla tuženiku da kupi automobil i da će joj on vratiti. Upitan je li baka nakon smrti djeda sinovima prvotužitelja darovala iznos svakome od 5.000,00 eura, naveo je da je po nalogu pokojnog djeda, koji je imao štednju u svrhu školovanja njega i tuženika, nakon njegove smrti dala taj novac njemu i bratu, a on je baki ostavio zadatak da poslije njegove smrti kompenzira sinove prvotužitelja koji su dobili znatno manje novaca od njega i tuženika.

15. U svom iskazu tuženik navodi da je pok. baka AŠ imala jedinog praunuka- njegovog sina, da ga je jako voljela, dolazila često u stan gdje žive, da kada se njegova supruga trebala vratiti na posao da im je trebao drugi automobil kojeg su odlučili kupiti, rezervirali su vozilo koje je trebalo biti plaćeno dio gotovinom dio kreditom, da je auto stiglo na rođendan njegove supruge i da je tada baka došla kog njih i tada da su oni otišli do Imex banke gdje je ona podignula 15.000,00 eura i dala mu ih kao dar a ne pozajmila, a budući je to bila volja njegovog pok. djeda da mu kupi automobil kada se zaposli Baka da mu je kazala kada mu je darovala novac da o tome nikome ne govori i neka mu bude s blagoslovom. Iskazao je da mu prvotužitelj sve ovo radi jer nije ispoštovao oporuku. Krajem ljeta 2019. bakino zdravstveno stanje da se pogoršalo jer je bolovala od karcinoma na gušterači, kako je ĐŠ želio imati punomoć na bakine račune tada mu je baka rekla da mu je dala 15.000,00 eura, jer je znala da će on to sve iskontrolirati i provjeriti. Tjedan dana iza bakine smrti da ih je ĐŠ pozvao u bakin stan te je rekao da će pročitati bakinu oporuku, da im nije dao na uvid oporuku pa ga je on telefonski kontaktirao i zamolio da mu istu pošalje. Iza toga da mu je majka poslala oporuku i da je vidio da baka u oporuci nije nigdje navela novce koje mu je darovala. ĐŠ da ga je zvao kad je bila ostavina da donese novce iza čitanja oporuke da vrati svima dug, poslije da ga je u više navrata napadao da zašto nije vratio. Istaknuo je da baka nije darivala unuke jednako, a da tužitelji ovo sve rade na razne načine zbog toga što nije priznao oporuku. Istaknuo je da je pred svjedocima u stanu kada su čitali oporuku zapisivao kome će predmetni novac vratiti jer je bio u zabludi misleći da je to bakina želja u oporuci. Konačno da mu je poznato da je baka pozajmila stricu prvotužitelju iznos od 25.000,00 eura za kupnju stana za koji mu nije poznatro jeli vratio i da m uje tada darovala iznos od 20.000,00 eura koji da je i vratio, a njemu i bratu da je pripalo po 15.000,00 eura sa djedove štedne knjižice nakon smrti. Jednako tako da baka nije jednako darivala unuke. On da je zaposlen kao policijski službenik 7 ipo godina a da supruga radi u prodavaonici odjeć.,

16. U svom iskazu svjedok JŠ navodi da je sin prvotužitelja i rođak drugotužitelja i tuženika, njegovo prvo saznanje o pozajmici kreće od 2019. kada je saznao da je baka pozajmila tuženiku iznos od 15.000,00 eura, za kupnju automobila T-Roc. Bilo je uobičajeno da baka za vrijeme svog života pozajmi novac nama unutar obitelji kome bi zatrebalo, a kasnije da joj se taj novac pozajmljeni vrati, pomagali su si unutar obitelji i nikada se nije radila razlika. Konkretno baka da je pozajmila i njegovom ocu kada su kupovali njegov stan iznos od 20.000,00 eura, koji joj je otac poslije vratio.

Dodatnu potvrdu o predmetnoj pozajmici da je dobio kada se baka razboljela i posjetio je u kolovozu 2019., da su gledali zajedno tv u dnevnom boravku, kada mu se žalila da je nikako ne posjećuju tuženik i obitelj, a da im je pozajmila 15.000,00 eura. Tjedan dana nakon pogreba okupili su se svi za stolom u bakinom stanu, tu da su bile stranke ovog postupka, KŠ, UŠ, ŠŠ, EŠ i on, da su čitali oporuku, a prije toga su se pomolili, otac da je pročitao oporuku i stavio je na stol, bila je dostupna svima da je pročitaju, predmetni novac da nije stavljen u oporuku iz razloga što baka nije znala koliko će novaca ostati obzirom na liječenje i njene potrebe, IŠ da je zapisivao koliko kome od 15.000,00 eura otpada, a otac je odmah dao EŠ i VŠ 1.500,00 eura, jer je baka htjela da svaki unuk dobije od nje toliko.

Postojali su izvan oporuke iznosi koji bi trebali pripadati svakom od unuka koji su bili jasno navedeni od strane prvotužitelja, on da nije dobio novac te prigode jer je već dobio za vjenčanje. IŠ da je rekao odmah da nema novaca za vratiti da će to učiniti do kraja godine. Baka da je za vrijeme života davala darove unucima, njemu je 2019. kada se ženio dala 10.000,00 kuna ili 1.500,00 eura, baka je svima davala darove za Uskrs ili Božić, nekada nenovčane a nekada novčane koji su bili u iznosu od maksimum 100,00 eura, nakon smrti djeda koliko se sjeća možda je dala njemu i braći po 5.000,00 eura, a za rođake se ne sjeća.

Istaknuo je da je njih 5 rođaka živjelo zajedno u obiteljskoj kući i baka nikada nije radila razliku gledala je da svima da jednako. Posebno je istaknuo da je jasno naglašeno prilikom čitanja oporuke da iznos od 15.000,00 eura nije stavljen u oporuku koja je bila dostupna na stolu svakome za pročitati, otac-prvotužitelj da je rekao cjelokupan iznos koliko je ostao iza bake i koliko ide svakome, odnosno rekao je onoliko koliko je ostalo nakon troškova liječenja i sprovoda, a ostatak da je kod IŠ i on to treba vratiti pa da će se i od toga rasporediti.

17. Iz iskaza svjedoka EŠ proizlazi da je on sin prvotužitelja i rođak drugotužitelja i tuženika, da je radio u Imex banci kada ga je baka pitala može li doći uzeti veći dio novaca, on da je nazvao kolegicu s obzirom da se isplata većeg iznosa mora najaviti. Pitao je baku je li to misli srediti wc na selu, a ona da mu je odgovorila ĐŠ sve zna. Kada je došla u banku kolegica koja ju je uzela u obradu ga je zvala, on je pitao kako je došla do banke a ona mu je rekla da ju je tuženik dovezao. Naknadno da je pitao oca je li se počeo raditi wc na selu, a otac da je rekao da nije to za wc nego je baka IŠ posudila novca za kupnju auta. Prvotužitelj da je nakon smrti bake pročitao oporuku, svi su bili prisutni, kako njegova obitelj tako i obitelj tuženika, majka i brat . Predmetni iznos kako nije bio naveden u oporuci jer se nije znalo koliko će otpasti na liječenje i troškove pogreba. IŠ da je zapisao na papir iznos koji duguje od 15.000,00 eura te je zapisao kome sve i koliko treba vratiti od tog iznosa, a on je rekao da će vratiti do kraja godine, da mu treba vremena za prikupiti novac ili da će podignuti kredit. Oporuka da je bila svima dostupna da je pročitaju, a on da je nije čitao. Baka da je uvijek gledala za vrijeme života da svi budu jednaki i da majci tuženika pripadne stan s obzirom da je ostala bez muža. Baka bi ih darivala za Božić, Uskrs rođendane krizme, to bi bio uvijek iznos oko 50-100 eura ovisno o dobi. Osobno ne zna je li darivala većim iznosima, ali zna da je ocu posudila za kupnju bratovog stana a oni da su joj to vratili. Nakon smrti djeda, baka da je dala njegovim roditeljima iznos koji je trebao pripasti svakog od njih troje braće i to je bilo po 5.000,00 eura, a sigurno da je dala i rođacima jer nikada nije radila razliku, dala je svakom unuku i 1.500,00 za ženidbu. Posebno je istaknuo da je prilikom čitanja oporuke posebno naglašeno da novac nije unesen u oporuku jer se nije znalo koliko će biti potrebno za troškove liječenja i pogreba.

18. U svom iskazu svjedokinja UŠ navodi da je supruga prvotužitelja i strina drugotužitelja i tuženika, pok. AŠ da je bila njezina svekrva, da je bila krasna žena, pametna, zdrava, moderna, na čelu obitelji, poštivala se uvijek hijerarhija, nijednu stvar nije u životu napravila bez prvotužitelja. Kada su jedne prigode tijekom 2019. pili kavu baka je rekla oni dole, misleći pritom na IŠ i ŽŠ, samo me čančare za novce, rekla je da su je pitali da im posudi 15.000,00 eura za kupnju auta, ĐŠ da je rekao majko to su tvoji novci, kako god ti želiš, a ona da je rekla da će im dat pa da je IŠ rekao da će joj vratit u roku od tri godine, a ĐŠ da je na to rekao ma ne vjerujem u tri možda u 5.

Od saznanja teške dijagnoze doktori su 16. rujna poslali baku kući i ona je znala da više nema pomoći, za dijagnozu je saznala početkom kolovoza. ĐŠ je nabavljao lijekove, stupio u kontakt s dr. V vezano za operaciju koju na kraju nije bilo moguće napraviti, baka je vidjela da on troši svoje novce na njezinu brigu i rekla mu je imaš u IŠ 15.000,00 eura reci mu da ti vrati, ĐŠ joj je rekao da mu kaže to ona. Ona da je bila na bolovanju 6 tjedana, skrbila o baki po danu, a ĐŠ i KŠ po noći, baka da je rekla doći će ŽŠ i IŠ i čut ćeš što ću im reći, ona da joj je rekla da se ne brine oko novaca da brine o sebi i svojoj bolesti.

Kada je IŠ s ŽŠ došao kod bake u jednom trenutku čula je da je baka podigla glas i upitala ga " IŠ jesi li skupio", a on je nešto promrmljao, a onda ga je upitala "Koliko si skupio", on je rekao negdje oko 1.000,00 eura a ona mu je rekla nemoj zaboraviti stricu vratiti, a ŽŠ je rekla "Pa za koga vi nas smatrate". Kada se čitala oporuka njezin suprug je objašnjavao o novcima zašto nisu ušli u oporuku, govorio je o novcima za lijekove i pogreb, fasadu, za uređenje kuće na selu, svakom unuku 1.500 eura za vjenčanje onih koji se nisu oženili, njoj i KŠ za putovanje, Nikolinom sinu za sobu, a ĐŠ je govorio IŠ koliko kome od 15.000,00 eura mora vratiti, IŠ je to pisao na mobitel, ona da mu je nudila papir, ali nastavio je pisati na mobitel, oporuka da je bila na stolu i da je svatko mogao pročitati, IŠ da je rekao da će skupiti novce do kraja 2020.

IŠ i supruga da su zahladili odnose s Nikolinom majkom KŠ onog trena kada je oporuka pročitana, jer IŠ nije mogao promisliti da će stan pripasti njegovoj majci. Nakon što je djed umro, ostali su novčani iznosi na knjižici, te je taj iznos zajedno s kamatama (30.000,00 eura) pripao tuženiku i njegovu bratu, svakome po 15.000,00 eura, a baka je refundirala njezinoj djeci i suprugu svakome po 5.000,00 eura. Baka nikada nije radila razliku između unučadi a uvijek je govorila ĐŠ da mu nitko ne može platiti koliko je napravio za obitelj pok. brata.

Pok. AŠ da je često govorila udarajući se po glavi, luda AŠ kome si ti novce posudila. A to zato što su se oni počeli udaljavati od obitelji. Iskazala je da je baka pozajmila iznos od 25.000,00 eura njezinom suprugu kada su kupovali stan i to su joj vratili tako što su podignuli kredit.

19. Iz iskaza svjedokinje HŠ proizlazi da je ona tetka od tuženikove supruge, kada su u kolovozu 2019. došli iz Njemačke otišli su u posjet kod IŠ i ŽŠ, baka da se spustila i pitala ih "Jeste li vidjeli novo auto, kako vam se sviđa", mi smo rekli pa u redu je, a ona je rekla to sam im ja dala da kupe jer je to bila želja njezinog pok. muža, djeda tuženika. Nije joj poznato jeli i druge unuke tolikim iznosima darivala, baka da je uvijek govorila za IŠ i ŽŠ kako su ljubazni i kako se prema njoj pristojno ponašaju, da ih je poslije odvela u svoj stan da vide, nije joj poznato od čega je bolovala niti kada je umrla, od kolovoza 2019. do njezine smrti vidjela 10-20 puta odnosno svake godine kada bi dolazila, a dolazili bi samo jednom godišnje i to u kolovozu.

20. Iz iskaza svjedoka BŠ proizlazi da je supruga tuženika njegova nećakinja, on i supruga da su bili par puta kod ŽŠ i IŠ, a konkretno da su bili u kolovozu 2019., kada su došli u posjetu kod ŽŠ i IŠ baka da je sišla pitala ih jesu li vidjeli automobil koji im je pomogla kupiti, i kako nam se sviđa, on da je rekao da mu se sviđa i da blago njima kad imaju dobru baku, a ona da je rekla da je to bila želja pok. djeda da IŠ kupi automobil, nakon toga su otišli kod bake u stan, popili kavu i išli kući. Dolazili su u Hrvatsku jednom godišnje uvijek u kolovozu, a baku je vidio puno puta u tih par godina što se poznaju, a nakon tog puta u kolovozu 2019. misli da više nije baku vidio do. Istaknuo je da se u kolovozu 2019. baka nije žalila na zdravlje, da je bila dobrog zdravlja i dobro izgledala, a do tada da nikada prije nije vidio bakin stan, baka da mu se nije požalila da ima dijagnozu karcinoma gušterače.

21. U svom iskazu svjedokinja ŽŠ, supruga tuženika, u bitnome iskazuje kako se u jesen 2018. vratila na posao s rodiljnog dopusta, zatrebalo im je još jedno vozilo te su odlučili kupiti automobil, odlučili su ga isfinancirati u 3 jednake rate, prethodno da su dali kaparu 5.000,00kn a plan je bio po 55.000,00 kn otplatiti na tri jednake rate, imali su na računu ušteđevine oko 120.000,00 kuna, nisu nikome od ukućana pričali o kupnji automobila prije same realizacije, a kada su dobili ugovor rekli su ukućanima. Baka je rekla da želi i ona sudjelovati u kupnji automobila u iznosu od 15.000,00 eura, a ako želimo nešto više od toga da sami nadoplatimo, mi smo rekli da ćemo automobil sami financirati, ali je ona inzistirala na tome da želi sudjelovati u kupnji, a razlog je bio taj što je pok. djed želio kupiti automobil tuženiku, a ta je želja bila iskazana prije nego je on umro.

Kada su ih zvali da je automobil stigao, sutradan je bio njezin rođendan i tog dana je baka došla do njih čestitati rođendan, rekli su joj da su ih zvali da dođu po automobil, a ona je rekla "ako hoćeš otići ćemo u banku podignuti novce" a zatim su ona i tuženik otišli u banku i podigli 15.000,00 eura te se suprug vratio s potvrdom i novcima, nakon toga su otišli u Agram banku uplatili novce i predigli auto. Baka je te novce darovala tuženiku, ali je njezin uvjet bio da o tome ne smije nikome reći, razlog tome je bilo što su ukućani, a osobito tužitelj pod 1. kontrolirali na što ona troši novce jer mu ne bi odgovaralo da te novce daje njima, a ne njegovoj djeci.

Baka da ih je i prethodno pomagala na način da je platila krštenje 2017. u restoranu Rus oko 1.300,00 eura, dala je praunuku za rođenje 1.000,00 eura na način da kada su tu bili ukućani stavila mu je 100,00 eura ispod jastuka sutradan je njoj dodala još 900,00 eura i rekla da ne govori o tome nikome, dala im je također 10.000,00 eura za uređenje zatvora u stanu i za sat i struju. Baka da je darivala za Božić i Uskrs i rođendane unuke, mislim od po 100,00 eura svakome, davala bi novce u zatvorenom omotu. Prvotužitelju da je dala 20.000,00 eura za stan te je kupila njezinoj svekrvi automobil.

Baka da ih nikada nije tražila povrat tog iznosa, a kada se razboljela da je prvotužitelj vidio da nedostaje taj iznos na njezinom računu te je otišao kod majke tuženika koja ih je odmah zvala na razgovor i rekla da to vratimo da će se zadužiti na što su joj oni rekli da im je baka to darovala. Prvotužitelj da je tuženiku rekao da se zadužuje za liječenje baka, da vrati novac, njima da je to bilo čudno budući se baka nije liječila već je bio je neizlječiv stadij bolesti, pitali su baku ako je istina što tužitelj pod 1 govori da oni ne žele da zbog onoga što im je darovala ne može platiti sebi liječenje i rekli su ako treba da će novce vratiti na što je ona rekla da ima dovoljno na računu za svoje potrebe.

Poznato joj je da je baka za vrijeme života darovala po 5.000,00 eura sinovima tužitelja pod 1 nakon djedove smrti, a nije joj poznato da bi pok. AŠ tijekom života pozajmljivala novce.

22. U svom iskazu KŠ, majka drugotužitelja i tuženika iskazala je u bitnom da je pozvala sina-tuženika i nevjestu prije bakine smrti, a kad je zatrebao novac za bakino liječenje, oni da su joj rekli tada da im je baka pozajmila iznos od 15.000,00 eura i da su joj rekli vratiti novce u roku od 3-5 godina, ona im je rekla da mora tuženik vratiti novac stricu, a bratu će lako nadoknaditi kasnije, zvala je svoju sestru da joj pozajmi 7.500,00 eura koje je sin tuženik dugovao stricu tužitelju pod 1., a tuženik joj je tada rekao da ne treba nikoga zvati, da će on svoje dugove vratiti da on nije nepošten. Baka da je za života darivala unuke s iznosima do 100 i 200 eura ali s ovolikim iznosom nikada, pri tom kad bi ih darivala bi znala reći nemojte nikome reći. Nije joj poznato da je pokojni djed za života govorio da će kupiti automobil tuženiku, poznato joj je da je prvotužitelju pokojna AŠ pozajmila novac za kupnju stana a on je to vraćao nekoliko mjeseci i poslije digao kredit i vrati u cijelosti. Baka da joj je rekla vezano za sporni novac da je smatrala da njima u tom trenutku treba pomoći, ali da se dogovorila s IŠ da taj iznos treba vratiti u konkretnom slučaju 7.500,00 eura tužitelju pod1 a njemu i bratu po 3.750,00 eura. Jednako tako njoj da je baka darovala 2.000,00 eura kada je kupovala automobil. Istaknula je da je prvotužitelj tijekom cijelog života kao stric njezine djece pomagao da nadomjeste gubitak njezinog supruga. Nadalje da je tuženik prilikom čitanja oporuke, ispred svih ukućana pisao da će vratiti pozajmljeni iznos, rekao je da će vratiti pozajmljeni iznos u tekućoj godini, da je vidjela oporuku na dan kad je čitala a tuženik da je tražio da je slika i pošalje mu, da u navedenoj oporuci dug od 15.000,00 eura nije naveden,

Na upit pun tuženika jeste li vidjeli tekst oporuke, vidjela sam oporuku na dan kada se čitala a moj sin tuženik je tražio da je slikam i pošaljem. Tuženik da joj je rekao za pozajmicu malo prije nego je baka umrla, da im je ona dala polog za kredit, da nikada nije povezivala pozajmicu od 15.000,00 eura s kupnjom automobila. Baka da joj je rekla u listopadu 2019. da su obećali vratiti u roku od 3 godine, a da nije željela s time nju opterećivati jer će oni to vratiti a trebalo im je pomoći. Baka mi je to pričala kada se saznalo za sve u listopadu 2019. Istaknula je da je baka bolovala od karcinoma gušterače, ugrađena joj je trajna analgezija koja je baki olakšavala bol donekle i ugradnja toga je poprilično financijski bila velika.

23. U svom iskazu svjedok ŠŠ navodi da je on sin prvotužitelja i rođak drugpotužitelja i tuženika, znao je za pozajmljeni iznos od 15.000,00 eura, kada su čitali oporuku otac ih je okupio i razjasnio kako se raspolaže s ostavinom, pritom se u oporuci nije spominjao dug od 15.000,00 eura. Poznato mu je da je tuženiku baka dala novac, a na čitanju oporuke tuženik je rekao da će vrati novce za godinu dana. Svi da su bili prisutni za obiteljskim stolom, kada su se čitali dugovi (fasada, pogreb i dr.) tuženik je zapisivao na papir to što bi otac pročitao, tuženik je pri tom na papir pisao koliko kome od 15.000,00 eura mora vratiti, da je bilo jasno da to otac ne čita nego usmeno iznosi. Nije mu poznato da je pokojni djed govorio da će kupiti tuženiku auto.

24. Iz iskaza DŠ proizlazi da je ona punica tuženika, da je pok. AŠ jako dobro poznavala, kada su njezina kćerka i zet rekli da da će kupiti automobil baka im je rekla da im želi pomoći i da će im dati 15.000,00 eura da je svima pomogla pa da će i njima, da je sinu ĐŠ pomogla u kupnji stana za sina, a snahi KŠ da je pomogla kupiti automobil. Pok. djed od tuženika za života da je dao svakome od unuka 15.000,00 eura, da je baka dala je novce prvotužitelju kako bi kupio stan svome sinu. Baka da joj je rekla da im je darovala novce dva tri dana nakon kada su oni njoj rekli da su naručili auto, ona da joj je rekla da se ne treba s tim opterećivati da oni imaju novaca za kupnju automobila od vjenčanja i stipendije a baka da joj je rekla da nikome o tome ne govorim, uvijek da vi skrivala radi problema koji bi mogli nastati.

25. Iz iskaza svjedoka ČŠ proizlazi da je tuženik njegov zet, pok. AŠ da je darovala tuženiku i kćeri 15.000,00 eura smatrajući da je tuženik oštećen budući da je morao od novaca koje je djeda ostavio utrošiti na stan, odnosno sređivanje stambenog prostora, a jednako tako da bi bio oštečen jer je rečeno da bi bio prvi koji se od unuka oženi useliti u stan bake i djeda, ali nije uselio zbog toga što je tužitelj bio protiv toga. Baka da je pričala da je djeda ostavio i IŠ i VŠ po 15.000,00 eura a jednako da je ĐŠ dala 20.000,00 eura za kupnju stana i da je nevjesti KŠ kupila auto, a da je auto pok. djeda naslijedio prvotužitelj. Istaknuo je da je slabo kod njih obitelji dolazio jedino kad bi baki što trebalo napravit, nije mu poznato kakvi su bili obiteljski odnosi.

26. Iz iskaza svjedokinje FŠ proizlazi da je ona tetka tuženika i drugotužitelja odnosno sestra njihove majke, prvi put da je čula za predmetno dugovanje kada se ženio prvotužiteljev sin u listopadu 2019., baka AŠ je ostala sam u kući pa je njezina majka otišla na taj dan kod nje da bude s njom u kući, a u nekom trenutku im je i ona svratila da ih obiđe. Baka je bila nezadovoljna i pričala je o tome kako nije zadovoljna s odnosom IŠ i njegove supruge prema njoj odnosno da joj premalo dovode praunuče, svi su disali za to dijete i njezinoj sestri KŠ da je Martina supruga tuženika rekla da dijete više neće ući u njenu kuću zbog nekih drugih imovinskih problema. Jednako tako te prigode da je baka pričala kako im je posudila novce za auto, a oni su opet prema njoj nezahvalni. Njoj da je unutar obitelji bilo uobičajeno ukoliko je nekome potrebno da mu se pozajmi, a kasnije se znalo da se treba vratiti, a unutar njihove obitelji uvijek se računalo dva sina dva i dva dijela i tako je bilo i kod dobivanja i kod vraćanja. Kasnije je čula od svoje sestre KŠ da je bilo osporavanja oporuke od strane IŠ. KŠ da ju je jednom pitala ima li novaca da joj pozajmi da će ona predložit IŠ da vrati stricu ĐŠ dug, a ona da joj je rekla da može to predložiti, međutim on da je to odbio govoreći kako novaca ima i da će vratiti dug što kasnije nije ispoštovao. Mogu kazati da je baka za vrijeme svog života darivala nevjeste i sina i unuke, uvijek je darivanje bilo da ne bi radila razliku među djecom i gledala je da svima da jednako. Istaknula je da joj je pok. AŠ izričito kazala da je tuženiku pozajmila novac a ne darovala.

27. Iz iskaza svjedoka SŠ proizlazi da je on prvi rođak sa strankama, poznajem cijelu obitelj od rođenja i s njima je odgajan. Jednom da mu je pok. AŠ pričala da joj je došao unuk IŠ da bi kupio novo auto, ona da ga je pitala zašto novo da imaju Renault Clia, a on joj je rekao da radi sjedalice trebaju veće auto, da će dignuti kredit i prodati Clia. Baka da mu je rekla da ne treba dizati kredit da ima malu plaću, žena mu je na porodiljnom, već da će im ona pozajmiti, a da će on vratiti kao i što bi vratio i banci unutar 3-4 godine. Kada je pokojna AŠ otkrila dijagnozu napravili su unutar obitelji diobu, te kada je došao kod nje pitala ga je da potpiše jer da mu vjeruje, napravili su diobu na način da su se dogovorili oko podjele stanova i kuća, a iznos od 15.000,00 eura koji je bio kod IŠ dogovorili su se da polovica tog iznosa ide stricu ĐŠ, a druga polovica jedan dio njemu, drugi dio bratu VŠ. Pokojna AŠ da je za svaki rođendan, imendan, Božić unucima davala novčane iznose, uvijek svima jednako od 50,00-100,00 eura ovisno o njihovoj dobi. Kada se IŠ ženio rekao je da će ići u podstanare, a baka mu je ponudila da ne ide u podstanare, već da će od prostora koji je bio poslovne namjene u kući urediti za stambeni prostor i da može tu useliti, baka da mu je financirala kupnju zatvora, struje, novo mjerilo, a ostalo pretpostavljam da je IŠ isto uređivao. Isto tako da je baka uvijek pošteno gledala dati svima jednako i ulagala cijeli život u svoju obitelj, nikada nije radila razlike između djece svojih sinova, ali čak da je možda tijekom života više favorizirala sinove pokojnog sina jer su ostali bez oca. Poznato mu je da je pok. AŠ rekla prvotužitelju da ne diže kredit da će mu pozajmiti potrebiti iznos za kupnju stana sinu, a da će joj on vratiti i taj dug da je ĐŠ vratio krajem 2018.

28. Iskaze tužitelja i svjedoka SŠ, FŠ, KŠ, ŠŠ, EŠ, UŠ i JŠ sud ocjenjuje kao životne, logične, uvjerljive, isti nisu u suprotnosti jedni s drugima, nisu kontradiktorni, dok iskaze tuženika i svjedoka BŠ, HŠ, ŽŠ, DŠ i ČŠ ovaj sud ocjenjuje kao nevjerodostojne, proturječne i neživotne, iskonstruirane za potrebe postupka.

29. Naime, gore navedeni svjedoci kojima je sud u cijelosti poklonio vjeru su jednako iskazivali da imaju pojedini neposredna saznanja, a pojedini posredna saznanja o tome da bi predmetni iznos bio pozajmljen a nikako darovan, osobito je sud cijenio iskaze svjedoka koji nisu uža obitelj stranaka, i to u dijelu da im se pokojna AŠ žalila na nezahvalnost tuženika kako mu je pozajmila novac, a on da je nezahvalan, kao i u dijelu u kojem su svi jednako iskazivali da je baka pozajmila i sinu novac za kupnju stana koji joj je on uz pomoć kredita u cijelosti isplatio. Dok pak s druge strane svi redom svjedoci predloženi od strane tuženika iskazuju da je to bio dar od bake, a da pritom pojedini iskazuju da je tuženiku darovala taj iznos jer je to bila želja djeda da mu kupi automobil, a drugi da je to bila želja bake jer je tuženik navodno oštećen prilikom sređivanja stana kada je uložio novce koje mu je djeda ostavio. Jednako tako pojedini svjedoci iskazuju da su dobro poznavali pokojnu AŠ i s njom o svemu pričali, a posebno o tome da je predmetni iznos dar, dok s druge strane ne znaju za njenu tešku dijagnozu prije smrti, ne znaju kada je umrla i iskazuju da je bila dobrog zdravlja nekoliko mjeseci prije smrti, kada joj je bolest bila već dijagnosticirana i u naprednoj fazi. Sud je posebno cijenio iskaz svjedokinje KŠ, majke drugotužitelja i tuženika i njezino držanje prilikom samog iskazivanja, prilikom kojeg je bila posebno emotivna i doimala se da joj ova situacija nije lagodna već upravo suprotno. Naime, ista je u svom iskazu koji se podudara s iskazom svjedokinje FŠ jasno iskazala da je rekla tuženiku-sinu da mora vratiti novac stricu i bila se spremna zadužiti kako bi se riješio dug, jednako tako da joj je sam tuženik rekao za pozajmnicu.

30. U konkretnom slučaju je jasno da su stranke u obiteljskim nesuglasicama i da jedne spram drugih imaju jasno iskazana nezadovoljstva, ali je sud shvaćanja kojeg je zauzeo i konkretizirao brojnim iskazima svih svjedoka u ukupnosti taj da je želja pokojne AŠ doista bila isključivo pomoći tuženiku prilikom kupnje vozila, ali s jasnom namjerom pozajmljivanja novca i s jasnim očekivanjem vraćanja istog. Osim toga svi svjedoci koji su bili prisutni prilikom čitanja oporuke jasno navode kako je tuženik zapisivao koliko i kome treba vratiti duga i kako je rekao da će ga vratiti u sljedećoj godini. Iz svega rečenog od strane saslušanih stranaka i svjedoka zauzima se i dojam toga da tuženik i njegov brat drugotužitelj nikada nisu bili "zakinuti" po pitanju materijalnog davanja od strane svog pokojnog djeda i bake, tim više da su oni svojom brigom oko njih pokušali nadomjestiti im rani gubitak oca, što naravno se ničime ne može nadomjestiti unatoč brizi i skrbi. Jednako tako se stječe dojam da je pokojna AŠ bila pravedna žena koja je na sve unuke pojedino gledala pa je doista sudu neshvatljivo da bi darovala veliku količinu novca jednome od unuka, a da bi to pokušala prikriti ili ne imati valjano opravdanje zašto je to učinila.

31. Nakon ocjene svakog dokaza zasebno i u njihovoj ukupnosti te na temelju rezultata cjelokupno provedenog postupka, u skladu s člankom 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23; dalje: ZPP) sud je utvrdio da tužbeni zahtjev osnovan.

32. Sukladno odredbi članka 499. stavka 1.Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj dalje: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23; ZOO) propisano je da ugovorom o zajmu obvezuje se zajmodavac predati zajmoprimcu određeni iznos novca ili određenu količinu drugih zamjenljivih stvari, a zajmoprimac se obvezuje vratiti mu poslije stanovitog vremena isti iznos novca, odnosno istu količinu stvari iste vrste i kakvoće.

33. Zajam je konsenzualni ugovor koji nastaje samim sporazumom stranaka, dvostranoobezni je ugovor jer je svaka od strana istodobno i vjerovnik i dužnik, zajam je u načelu neformalan pravni posao za kojeg se ne traži pisani oblik.

34. Kod činjenice da u postupku nije dokazano da bi volja pokojne AŠ bila upravo darovanje predmetnog iznosa tuženiku, ovaj sud je shvaćanja da je ugovor o zajmu između pok. AŠ i tuženika doista i sklopljen pa da tuženik, prvotužitelju i drugotužitelju kao zakonskim nasljednicima, koji su sukladno odredbi članka 129. ostavinu svoje prednice ovlašteni zahtijevati i prije donošenja rješenja o nasljeđivanju, duguju utužene iznose upravo po osnovi obveze povrata zajma. S druge strane tuženik nije u postupku dokazao da bi se radilo o nekom drugom eventualnom poslu među strankama, a na što tuženik želi ukazati.

35. Slijedom navedenog, ovaj sud je shvaćanja da su tužitelji s uspjehom dokazali da bi se radilo o ugovorenom zajmu između njihove prednice i tuženika, te da je tuženik u obvezi povratiti utuženi iznos zajma, kojeg tuženik u utuženom iznosu ne spori. Tužiteljima jednako tako pripadaju i zatezne kamate koje tuženik kao vjerovnik duguje budući nije ispunio novčanu obvezu u roku dospijeća, pa su im u konkretnom slučaju i dosuđene od podnošenja tužbe, a kako je i zatraženo.

36. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u točkama I i II ove izreke.

37. Odluka o troškovima parničnog postupka temelji se na članku 154. stavku 1., članku 155. i članku 164. ZPP, pa je s obzirom na uspjeh tužitelja u postupku sud utvrdio da im je tuženik dužan naknaditi i troškove postupka.

38. Prilikom određivanja visine troškova uzeta je u obzir vrijednost predmeta spora u iznosu od 11.250,00 eura te Tarifa o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/23; dalje: Tarifa).

39. Kako su oba tužitelja u ovom postupku zastupali isti odvjetnici, to su tužitelji postavili zajednički zahtjev za naknadu troškova parničnog postupka, a kako se radi o djeljivoj obvezi u kojoj ima više vjerovnika, to se predmetna tražbina naknade troškova parničnog postupka među njima dijeli na jednake dijelove (članak 41. stavak 1. i 3. ZOO).

40. S obzirom na odredbe Tarife kao i postavljeni zahtjev za naknadu troškova, tužiteljima su, kao potrebni za svrhovito vođenje parnice, priznati troškovi po osnovi odvjetničkog zastupanja uvećani za 10% (Tbr. 40 Tarife) i to za:

- sastav tužbe od 19. listopada 2020. (Tbr. 8/1 Tarife) u iznosu od 210,00 eura

- sastav obrazloženog podneska od 26. kolovoza 2021. (Tbr. 8/1 Tarife) u iznosu od 210,00 eura,

- zastupanje na ročištu od 6. rujna 2021., na kojem se raspravljalo o procesnim pitanjima (Tbr. 9/2 Tarife) u iznosu od 110,00 eura,

- zastupanje na ročištu od 22. studenoga 2021., na kojem se raspravljalo o procesnim pitanjima (Tbr. 9/2 Tarife) u iznosu od 110,00 eura,

- zastupanje na ročištu od 24. veljače 2022. (Tbr. 9/1 Tarife) u iznosu od 210,00 eura,

- pristup na ročište od 20. svibnja 2022., koje je bilo odgođeno prije početka raspravljanja u iznosu od 55,00 eura (Tbr. 9/5 Tarife),

- zastupanje na ročištu od 4. studenoga 2022. (Tbr. 9/1 Tarife) u iznosu od 210,00 eura,

- zastupanje na ročištu od 8. srpnja 2024. (Tbr. 9/1 Tarife) u iznosu od 210,00 eura,

- zastupanje na ročištu od 12. studenoga 2024. (Tbr. 9/1 Tarife) u iznosu od 210,00 eura,

- zastupanje na ročištu od 5. veljače 2025. (Tbr. 9/1 Tarife) u iznosu od 210,00 eura,

- zastupanje na ročištu od 14. svibnja 2025. (Tbr. 9/1 Tarife) u iznosu od 210,00 eura

41. Tako je tužiteljima valjalo priznati troškove postupka po odvjetničkom zastupanju u iznosu od 1.955,00 eura, te je sukladno odredbi članka 46. Tarife valjalo na taj iznos obračunati pripadajući porez na dodanu vrijednost u iznosu od 25% (488,75 eura), dakle ukupno 2.443,75 eura.

42. Tužiteljima nije priznat zatraženi trošak sastava žalbe od 6. travnja 2021. budući ista ne prileži ovom spisu i ne odnosi se na predmetni postupak, osim toga valjalo im je priznati uvećanje svake radnje za 10 %, a ne za 20% kako to zahtjevom potražuju budući da je odredbom Tbr. 40 Tarife propisano da kada odvjetnik u istom postupku zastupa više osoba, pripada mu pravo na povišenje tarifnih stavaka za drugu i svaku sljedeću osobu za 10%. Osim toga tužiteljima nije priznat zatraženi trošak naslovljen kao "trošak pristojbe po nalogu suda" budući da sukladno odredbi članka 164. ZPP sud o zahtjevu stranke za naknadom troškova postupka odlučuje na određeni zahtjev stranke, budući da u pogledu potraživanja troškova sudskih pristojbi nije bilo određenog zahtjeva to im taj trošak nije ni dosuđen.

43. Zatezne kamate na zatraženi parnični trošak tužiteljima nisu dosuđene budući ih nisu zatražili sukladno odredbi članka 151. stavka 3. ZPP.

44. Slijedom navedenog, odlučeno je kao pod točkom izreke III.

U Splitu 3. srpnja 2025.

SUTKINJA

Antonia Škaričić Majić

Uputa o pravu na žalbu:

Protiv ove presude stranke mogu podnijeti žalbu u roku od 15 (petnaest) dana od dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje (za stranku koja je bila uredno obaviještena o tom ročištu) odnosno od dana dostave prijepisa presude (za stranku koja nije bila uredno obaviještena o tom ročištu). Žalba se podnosi Općinskom sudu u Splitu, a o žalbi odlučuje nadležni Županijski sud Republike Hrvatske.

DNA:

- tužiteljima po punomoćniku,

- tuženiku po punomoćniku,

- u spis.