Rev-697/2015-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 697/15-2

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Glušića predsjednika vijeća, Renate Šantek članice vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća i suca izvjestitelja, u pravnoj stvari tužiteljice L. J. iz S., koju zastupa punomoćnica B. M., odvjetnica u Z., protiv tuženika: 1. „C.“ d.d. Z., kojeg zastupa punomoćnica B. I. odvjetnica u Z. i 2. M. J. iz S., radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, odlučujući o reviziji tužiteljice protiv presude Županijskog suda u Velikoj Gorici broj Gž - 1730/11-2 od 26. studenog 2014., kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Samoboru broj P - 1081/2010 od 28. veljače 2011., u sjednici održanoj 14. prosinca 2016.,

r i j e š i o j e:

Ukida se presuda Županijskog suda u Velikoj Gorici broj Gž - 1730/11-2 od 26. studenog 2014. i predmet vraća drugostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

O troškovima parničnog postupka koji su nastali u povodu izjavljene revizije, odlučit će se u konačnoj odluci.

Obrazloženje

Drugostupanjskom presudom primjenom odredbe čl. 373.a Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 28/13 – dalje: ZPP) preinačena je prvostupanjska presuda na način da je odbijen zahtjev tužiteljice na proglašenje da je nedopuštena ovrha na nekretnini označenoj kao čest. zem. 993/79 z.u. 2845 k.o. K. (u naravi kuća s dvorištem) određena rješenjem Općinskog suda u Samoboru br. Ovr-25/04 od 6. srpnja 2004. Odlukom o troškovima postupka obvezana je tužiteljica naknaditi tuženiku pod 1. iznos od 41.328,00 kuna.

Protiv drugostupanjske presude reviziju je podnijela tužiteljica zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava s prijedlogom da revizijski sud preinači drugostupanjsku presudu shodno navodima iznesenim u reviziji.

Na reviziju nije odgovoreno.

Revizija je osnovana.

Prema odredbi čl. 392.a ZPP-a, u povodu revizije iz čl. 382. st. 1. ovog Zakona revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

Predmet spora je zahtjev tužiteljice radi proglašenja da je nedopuštena ovrha na nekretnini označenoj kao čest. zem. 993/79 z.u. 2845 k.o. K. određena rješenjem Općinskog suda u Samoboru br. Ovr - 25/04 od 6. srpnja 2004. Pri tom tužiteljica proglašenje predmetne ovrhe nedopuštenom zahtjeva na iznesenom činjeničnom osnovu stečenog prava vlasništva, podredno suvlasništva na nekretnini koja je predmet ovrhe.

Drugostupanjski sud je preinačio prvostupanjsku presudu na način da je odbio zahtjev tužiteljice cijeneći:

- da je tužiteljica rješenjem Općinskog suda u Samoboru broj Ovr - 190/09-70 od 21. listopada 2010. upućena na pokretanje parnice protiv tuženika radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, jer je u navedenom ovršnom postupku tužiteljica kao treća osoba podnijela prigovor protiv rješenja o ovrsi ističući kako je ona vlasnica nekretnine na kojoj je određena ovrha,

- da je tuženik pod 2. bio jamac ugovora o kreditu sklopljenog 19. travnja 1997. između tuženika pod 1. kao davatelja kredita i J. M. kao korisnika kredita, koji kredit nije vraćen, slijedom čega je tuženik pod 1. pred Općinskim sudom u Zagrebu ishodio pravomoćnu presudu (P – 14713/99 od 22. listopada 2001.) radi naplate osigurane tražbine protiv tuženika pod 2., temeljem koje je protiv ovog tuženika pokrenut ovršni postupak (tuženik pod 2. je zemljišnoknjižni vlasnik nekretnine označene kao čest. zem. 993/79 z.u. 2845 k.o. K. koja je predmet ovrhe),

- da je 10. kolovoza 2004. temeljem rješenja o ovrsi Općinskog suda u Samoboru broj Ovr - 25/04 od 6. srpnja 2004. u zemljišnim knjigama provedena zabilježba navedene ovrhe nad predmetnom nekretninom,

- da je tužiteljica pred Općinskim sudom u Samoboru u odnosu prema tuženiku pod 2. ishodila pravomoćnu presudu (P – 1004/2001 od 4. prosinca 2001.) na priznanje prava vlasništva i izdavanje tabularne isprave pogodne za upis stečenog prava nad predmetnom nekretninom u zemljišne knjige, na činjeničnom osnovu da je nekretnina stečena za vrijeme trajanja braka između nje i tuženika pod 2., s tim da je stečena novcem iz njene posebne imovine, a temeljem koje presude je 2007. u zemljišnim knjigama upisana kao vlasnica ove nekretnine.

U naprijed navedenom stanju stvari, drugostupanjski sud je odbio zahtjev tužiteljice cijeneći da je tužiteljica kao treća osoba pravo vlasništva predmetne nekretnine stekla temeljem pravomoćne presude Općinskog suda u Samoboru br. P – 1004/2001 od 4. prosinca 2001. upisom u zemljišne knjige 2007., dakle nakon što je 10. kolovoza 2004. u zemljišnim knjigama zabilježena predmetna ovrha. Tako je prema shvaćanju drugostupanjskog suda tuženik pod 1. temeljem odredbe čl. 79. st. 2. i 4. Ovršnog zakona ("Narodne novine" broj 57/96, 29/99, 42/00, 173/03, 194/03, 151/04, 88/05, 121/05 i 67/08 – dalje: OZ) zabilježbom ovrhe stekao pravo svoju tražbinu namiriti iz predmetne nekretnine i u okolnostima kada je tužiteljica nakon zabilježbe stekla vlasništvo te nekretnine. S druge strane, prema razlozima drugostupanjske presude, tužiteljica se u činjeničnom osnovu tužbe, kao niti u činjeničnom osnovu iznesenom tijekom postupka do zaključenja glavne rasprave, ne poziva da bi predmetna nekretnina predstavljala njenu bračnu stečevinu s tuženikom pod 2.

Osnovano tužiteljica ističe u reviziji da svoj zahtjev, suprotno razlozima drugostupanjske presude, podredno temelji na činjeničnom osnovu bračne stečevine s tuženikom pod 2. za 1/2 dijela (zapisnik glavne rasprave s ročišta održanog 14. veljače 2011.) prija 1997. Navedenim je drugostupanjska presuda opterećena bitnom povredom odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a.

S druge strane, pravne posljedice zabilježbe predmetne ovrhe, a kako to pravilno cijeni drugostupanjski sud, ovlašćuju ovrhovoditelja (konkretno tuženika pod 1.) da svoju tražbinu namiri iz nekretnine i u slučaju da treća osoba kasnije stekne vlasništvo te nekretnine (čl. 79. st. 2. OZ-a). Promjena vlasnika nekretnine tijekom ovršnog postupka ne sprječava da se taj postupak nastavi protiv novog vlasnika kao ovršenika. Sve radnje poduzete prije toga ostaju na snazi i novi vlasnik ne može u postupku poduzimati one radnje koje ne bi mogao poduzeti prijašnji vlasnik da do promjene vlasništva nije došlo (čl. 79. st. 4. OZ-a). Međutim, navedene pravne posljedice zabilježbe ovrhe treba sagledavati u skladu s općim pravnim načelima stvarnog i zemljišnoknjižnog prava. Tako se one odnose na stjecanje vlasnika nekretnine, koji to vlasništvo stekne nakon što ovršni sud donese rješenje o ovrsi, a koje rješenje se zabilježi u zemljišnim knjigama. Naime, predmnjeve o istinitosti zemljišnoknjižnog stanja (čl. 122. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima /"Narodne novine" broj 91/96, 68/98, 137/99, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09 i 143/12/, čl. 8. st. 2. Zakona o zemljišnim knjigama /"Narodne novine" br. 91/96, 68/98, 137/99, 114/01, 100/04, 107/07, 152/08, 126/10 i 55/13/) su oborive, pa je u konkretnom slučaju tužiteljica ovlaštena dokazivati svoje izvanknjižno vlasništvo nad predmetnom nekretninom prije nego što su nastupili pravni učinci publicitetne funkcije upisa.

U konkretnom slučaju tužiteljica se poziva da je vlasništvo predmetne nekretnine stekla u braku s tuženikom pod 2. prije 1997. Odredbom čl. 361. st. 2. Obiteljskog zakona ("Narodne novine" broj 116/03, 17/04, 136/04, 107/07, 57/11 i 61/11), istovjetno odredbi čl. 363. st. 2. Obiteljskog zakona ("Narodne novine" broj 162/98), koji je bio u primjeni od 1. srpnja 1999. do 22. srpnja 2003. propisano je da se danom primjene ovog Zakona ne mijenjaju prava i dužnosti stečeni po prijašnjim propisima. Navedenim se pravni režim imovine bračnih drugova prosuđuje prema zakonu koji je bio na snazi u vrijeme stjecanja te imovine. Stoga se u konkretnom slučaju na imovinu stečenu za vrijeme trajanja bračne zajednice kada je na snazi bio Zakon o braku i porodičnim odnosima ("Narodne novine" broj 11/78, 27/78, 45/89, 59/90 i 25/94 – dalje: ZBPO) primjenjuju odredbe ovog Zakona. U skladu s odredbom čl. 277. ZBPO-a, imovina koju su bračni drugovi stekli radom za vrijeme trajanja bračne zajednice, ili potječe iz te imovine, je njihova zajednička imovina. Prema odredbi čl. 278. st. 2. i 3. ZBPO-a, imovina koju u toku bračne zajednice jedan bračni drug stekne po drugoj zakonom dozvoljenoj osnovi (nasljeđivanjem, darovanjem i sl.) različitoj od osnove navedene u čl. 277. ovog Zakona, je njegova posebna imovina. Posebnom imovinom postaje i imovina koja pripada bračnom drugu nakon izvršene diobe zajedničke imovine.

Predmetna nekretnina u naravi predstavlja zemljište sa zgradom. Tužiteljica se u činjeničnim navodima tužbe poziva da je predmetnu nekretninu stekla u braku s tuženikom pod 2. kao svoju posebnu imovinu, podredno da predstavlja bračnu stečevinu s tuženikom pod 2. za 1/2 dijela. Tako je u ovoj pravnoj stvari, obzirom na primjenu odredbe čl. 79. st. 2. i 4. OZ-a, od odlučnog značaja utvrditi je li, a ako je kada, tužiteljica stekla pravo su/vlasništva nad predmetnom nekretninom. U tom smislu, je li predmetna nekretnina predstavljala zajedničku imovinu tužiteljice i tuženika pod 2. shodno odredbi čl. 277. ZBPO -a ili je ista, a ako je kada (ovisno o pravnom temelju stjecanja), stečena kao posebna imovina tužiteljice u smislu odredbe čl. 278. st. 2. ZBPO-a. Ako je predstavljala zajedničku imovinu, je li, ako je kada, izvršena dioba zajedničke imovine određivanjem suvlasničkih dijelova bračnih drugova u zajedničkoj imovini (shodno odredbama čl. 284., 285. i 287. ZBPO-a), odnosno stjecanjem vlasništva na pojedinim stvarima (shodno odredbama čl. 284., 286. do 292. ZBPO-a), pa tako postala posebna imovina tužiteljice nakon izvršene diobe s tuženikom pod 2. prema pravilima koji se odnose na pravne učinke provedene diobe. Upravo u ovom kontekstu valja sagledati i značenje koje u pravnom odnosu između tužiteljice i tuženika ima pravomoćna presuda Općinskog suda u Samoboru br. P – 1004/2001 od 4. prosinca 2001.

Zbog pogrešnog pravnog pristupa u primjeni naprijed navedenih zakonskih odredaba drugostupanjski sud je ove odlučne činjenice propustio utvrditi.

Slijedom iznijetog valjalo je temeljem odredbi čl. 394. st. 1. i čl. 395. st. 2. ZPP-a odlučiti kao u izreci.

Odluka o troškovima postupka donesena je temeljem odredbe čl. 166. st. 3. ZPP-a.

Zagreb, 14. prosinca 2016.

Predsjednik vijeća

Željko Glušić, v.r.