Legislator Case Law & Legislation
Rev-1095/1991-2 AI generated

Supreme Court dismisses appeal, upholding lower court's award for pain and suffering in a traffic accident case.

Case Number Rev-1095/1991-2
Court / Authority
Jurisdiction Croatia (HR)
Decision Date
Outcome Dismissed

Legislator summary

AI generated

The Supreme Court of Croatia dismissed the plaintiff's appeal against the Second Instance Court's decision to reduce compensation for a traffic accident injury. The plaintiff argued the lower court erred in applying the law by lowering damages, while the defendant did not respond to the appeal. The court found the Second Instance Court correctly applied the Obligations Act regarding the severity of physical injuries, mental anguish, and need for care, thereby upholding the reduced award.

Legislator headnote

AI generated

čl. 200. i 195. st. 1. Zakona o obveznim odnosima; The Supreme Court held that a trial court's reduction of compensation for pain and suffering in a traffic accident is valid if the assessment aligns with the severity of physical injuries, duration of pain, and psychological impact.

Keywords

AI generated
traffic accident compensation pain and suffering damages mental anguish assessment need for care damages Supreme Court appeal Obligations Act reduced compensation award

Cited Legislation

AI generated

Need to analyze how this precedent applies to your matter?

Cross-reference this judgment against statutes, commentaries, and subsequent citing case law inside Legislator AI.

Open in Legislator →

Full text

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-1095/1991-2.

P R E S U D A

U IME REPUBLIKE HRVATSKE!

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Đorđa Bjegovića, kao predsjednika vijeća, te Radomire Felicijan-Maoduš, Borisa Guttmanna, Stanka Jesenkovića i Stanka Hautza, kao članova vijeća, u gradjansko-pravnoj stvari tužitelja M. B. iz Z., zastupanog po F. K., odvjetniku iz Z., protiv tuženice Z. C. Z., radi naknade štete, rješavajući reviziju tužitelja, protiv pravomoćne presude Okružnog suda u Zagrebu, od 20. studenog 1990. br. Gž-8438/90. kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Zagrebu, od 27.rujna 1990. br. Pn-1633/90. u sjednici održanoj dana 26. rujna 1991,

p r e s u d i o je

Odbija se revizija kao neosnovana.

O b r a z l o ž e n j e

Presudom prvostepenog suda naloženo je tuženoj da na ime naknade štete isplati tužiteljici 135.000,00 dinara sa zakonskim zateznim kamatama od 27. IX 1990. do isplate, te naknadi parnični trošak u iznosu od 10.300,00 dinara. S preostalim je dijelom tužbenog zahtjeva tužiteljica odbijena.

Drugostepeni sud je djelomično kao osnovanu usvojio žalbu tužene te u pobijanom dosudjujućem dijelu preinačio presudu prvostepenog suda onamo da je tužiteljici na ime naknade štete dosudio ukupno 80.000,00 dinara, te na ime parničnog troška iznos od 6.310,00 dinara, dok je u ostalom pobijanom dosudjujućem dijelu žalbu tužene odbio.

Protiv pravomoćne presude drugostepenog suda izjavila je reviziju tužiteljica zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Cijeni da s obzirom na sve relevantne okolnosti drugostepeni sud nije imao osnova za sniženje naknade niti po jednom osnovu. Predlaže da se revizija prihvati.

Na reviziju nije odgovoreno niti se nadležni javni tužilac izjasnio o podnesenoj reviziji.

Revizija nije osnovana.

Prigovor revizije da je drugostepeni sud o visini naknade štete koju tužiteljica trpi iz prometne nezgode od 29.

IV 1989. g. sudio uz pogrešnu primjenu materijalnog prava - nije osnovan.

Utvrdjeno je u toku postupka, na temelju nalaza i mišljenja liječnika vještaka da je tužiteljica zadobila udarno krvne podljeve glave, potres mozga, trzajnu povredu vratne kralježnice, leziju stražnjeg kongitudionalnog ligamenta C-5 - C-7, te niz udarnih povreda po tijelu koje su povrede u svom ukupnom djelovanju predstavljale tešku tjelesnu povredu. Za vrijeme liječenja zbog imobilizacije i terapije imala je nelagodnosti, a uslijed povredjivanja trpila je i boli jakog intenziteta u trajanju od 2 tjedna, srednje jake boli trpjela je 3 tjedna a potom i manje oko 2 mjeseca. Zadobivene povrede rezultirale su trajnim posljedicama koje trajno smanjuju opću životnu i radnu sposobnost tužiteljice, rodjene 1958. godine za 2o% zbog čega oštećena trpi duševne boli, strah jakog intenziteta trajao je 2 do 3 dana da bi se kasnije razvio sekundarni strah radi brige za ishod liječenja što je sve dovelo do posljedica u vidu traumatske neuroze. Za vrijeme liječenja u kući kroz 2 mjeseca bila joj je potrebna pomoć i njega druge osobe u punom obimu.

Cijeneći navedene odlučne činjenice u skladu s odredbom čl. 200. i 195. st. 1. Zakona o obveznim odnosima i s time u vezi, težinu i karakter zadobivenih povreda te jačinu i trajanje boli te straha kao i karakter zaostalih trajnih posljedica i jačinu duševnih boli koje tužiteljica trpi zbog trajnog smanjenja životnih aktivnosti, te dužinu vremena kroz koje joj je u toku liječenja u kući bila potrebna tudja pomoć, ovaj sud nalazi da je pravilan pravni zaključak drugostepenog suda o primjerenosti naknade štete za pretrpljene fizičke boli u iznosu od 21.000,00 dinara, za strah u iznosu od 7.000,00 dinara, za duševne boli zbog smanjenja životnih aktivnosti u iznosu od 40.000,00 dinara, te za tudju pomoć i njegu u iznosu od 12.000,00 dinara.

Kako je dakle po nalaženju ovoga suda drugostepeni sud o visini sporne naknade štete sudio uz pravilnu primjenu materijalnog prava i kako nije počinjena niti bitna povreda odredaba parničnog postupka na koji ovaj sud pazi po službenoj dužnosti (čl. 354. st. 2. t. 10. ZPP) valjalo je odlučiti kao u izreci (čl. 393. ZPP).

U Zagrebu, 26. rujna 1991.

Predsjednik vijeća:

Đorđe Bjegović, v.r.