II Kž-614/2009-3 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: II Kž 614/09-3

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću za mladež sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda mr. sc. Marijana Svedrovića kao predsjednika vijeća te mr. sc. Branka Brkića i mr. sc. Marina Mrčele kao članova vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Martine Slunjski kao zapisničara, u kaznenom predmetu prema maloljetnom A. D., zbog kaznenog djela iz članka 218. stavak 2. Kaznenog zakona, odlučujući o žalbi maloljetnika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Osijeku od 4. rujna 2009. broj Kv-202/09 (Km-6/09) o produljenju pritvora nakon stavljenog prijedloga za izricanje maloljetničke sankcije, u sjednici održanoj 21. rujna 2009.,

r i j e š i o j e:

Žalba maloljetnog A. D. odbija se kao neosnovana.

Obrazloženje

Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Osijeku, nakon stavljenog prijedloga za izricanje maloljetničke sankcije prema maloljetnom A. D., zbog kaznenog djela protiv imovine, razbojništva iz članka 218. stavak 2. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 110/97., 27/98., 129/00., 51/01., 105/04., 84/05., 71/06., 110/07. i 152/08. – dalje u tekstu: KZ), produljen je pritvor prema maloljetniku iz osnove propisane u članku 102. stavak 1. točka 3. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 110/97., 27/98., 58/99., 112/99., 58/02., 143/02. i 115/06. – dalje u tekstu: ZKP).

Protiv tog rješenja žalbu je podnio maloljetni A. D. putem branitelja M. V., odvjetnika iz O. te predlaže da se pobijano rješenje ukine i maloljetnog A. D. pusti na slobodu, odnosno da se pobijano rješenje preinači te prema maloljetnom A. D. primjeni mjera privremenog smještaja u smislu odredbe članka 72. Zakona o sudovima za mladež („Narodne novine“ broj 110/97., 27/98. i 12/02. – dalje u tekstu: ZSM).

Žalba nije osnovana.

Protivno žalbenim navodima, prema ocjeni Vrhovnog suda Republike Hrvatske, kao suda drugog stupnja, ispravno je sud prvog stupnja utvrdio da prema maloljetnom A. D.

II Kž 614/09-3

postoje razlozi za daljnju primjenu mjere pritvora iz osnove članka 102. stavak 1. točka 3. ZKP-a.

Maloljetnik se nakon pravomoćnog rješenja o pokretanju pripremnog postupka te prikupljenih podataka u tijeku pripremnog postupka, stavljenim prijedlogom za izricanje maloljetničke sankcije tereti da je počinio kazneno djelo razbojništva iz članka 218. stavak 2. KZ-a. Iz navedenog proizlazi relevantan stupanj osnovane sumnje da je maloljetnik počinio kazneno djelo koje mu se stavlja na teret, čime je ispunjena opća zakonska pretpostavka za primjenu mjere pritvora iz članka 102. stavak 1. ZKP-a.

Nadalje, iz podataka u spisu predmeta, osobito iz priloženog izvješća Centra za socijalnu skrb O. (listovi 68-7 spisa), vidljivo je da je maloljetnik već i ranije svojim ponašanjem kršio zakonske norme, s obzirom na to da je maloljetniku, u kaznenom postupku koji se prema njemu vodio pred Općinskim sudom u Osijeku, pravomoćnim rješenjem broj Km-70/06 izrečena odgojna mjera upućivanja u odgojni zavod u trajanju od šest mjeseci do tri godine. Postupak je vođen zbog kaznenih djela protiv imovine (krađa i teških krađa), dakle, zbog istovrsnih kaznenih djela protiv imovine, zbog kojeg se tereti i u predmetnom postupku. Prema navedenom izvješću, maloljetnik se nalazio u Odgojnom zavodu u T. od 31. listopada 2006. do 13. veljače 2009., kada mu je rješenjem Općinskog suda u Osijeku ova odgojna mjere zamijenjena odgojnom mjerom pojačane brige i nadzora, koja se mjera provodila putem Centra za socijalnu skrb O.. Osim toga, iz navedenog izvješća proizlazi da je maloljetnik s ponašanjem koje nije usklađeno sa zakonima započeo još u vrijeme kada nije bio kazneno odgovoran (prije navršenih 14 godina) te je bio privremeno smješten u Dom za odgoj djece i mladeži u O.. Navedeno upućuje na zaključak da se u konkretnoj situaciji radi o specijalnom povratniku kojeg ranije primijenjena odgojna mjera nije poučila da je činjenje kaznenih djela pogibeljno, s obzirom na činjenicu da se nepunih šest mjeseci po zamijenjenoj zavodskoj mjeri za blažu mjeru pojavljuje kao osnovano sumnjiv da je počinio kazneno djelo protiv imovine, no, u težem obliku od djela koja je ranije činio.

Sve izložene okolnosti, uz činjenicu da opisani način počinjenja predmetnog kaznenog djela ukazuju na određeni stupanj upornosti prilikom počinjenja (najprije udaranje šakom u glavu, potom u trbuh te zatim prijetnje nožem), a time i na viši stupanj kriminalne volje, u svojoj ukupnosti predstavljaju one osobite okolnosti koje opravdavaju bojazan da bi maloljetnik boravkom na slobodi mogao nastaviti s kriminalnom aktivnošću, činjenjem novih, istovrsnih ili sličnih kaznenih djela. Zbog toga i ovaj sud drugog stupnja ocjenjuje da i nadalje postoje razlozi za primjenu mjere pritvora prema njemu iz osnove članka 102. stavak 1. točka 3. ZKP-a, kako je to osnovano zaključio i sud prvog stupnja, a sa svrhom preveniranja iteracijske opasnosti. Navedena svrha, s obzirom na utvrđene okolnosti iz kojih proizlazi ova opasnost, ne bi se mogla ostvariti privremenim smještajem maloljetnika u smislu odredbi članka 72. ZSM-a, kako se to predlaže žalbom.

Stoga navodima u žalbi kojima se osporava opasnost od ponavljanja djela kod maloljetnika tvrdnjom da upravo činjenica da je maloljetniku ranije određena odgojna mjera upućivanja u odgojni zavod zamijenjena blažom odgojnom mjerom pojačane brige i nadzora, ukazuje na postignuti napredak u preodgoju maloljetnika, nije s uspjehom dovedena u pitanje osnovanost i zakonitost pobijanog rješenja. Naime, u konkretnoj situaciju postoji visok stupanj osnovane sumnje da je maloljetnik i po izlasku iz Odgojnog zavoda u Turopolju nastavio s kriminalnim ponašanjem, a što je rezultiralo vođenjem predmetnog postupka. Osim toga, sam maloljetnik prilikom ispitivanja kod istražnog suca (list 29 spisa) navodi da se

II Kž 614/09-3

protiv njega vodi još jedan postupak „zbog provale“, a na što upućuje i izvješće o provođenju odgojne mjere pojačane brige i nadzora (listovi 72-73 spisa). Stoga navedeno, po ocjeni ovog suda drugog stupnja, ne upućuje na napredak u preodgoju maloljetnika, već upravo suprotno, da ga boravak u odgojnom zavodu nije poučio da je kriminalno ponašanje neprihvatljivo. Niti navodi u žalbi da je u konkretnoj situaciji ugroženo načelo razmjernosti, ne dovode s uspjehom u pitanje pravilnost pobijanog rješenja. Naime, maloljetnik se u pritvoru nalazi tek nešto više od dva mjeseca (uhićen 14. srpnja 2009. – list 19 spisa), a prilikom ocjene eventualne ugroženosti ovog načela, osim vremena provedenog u pritvoru, valja imati na umu i težinu konkretnog djela za koje se maloljetnik tereti kao i očekivanu sankciju.

Budući da maloljetnikovom žalbom nije dovedena u sumnju osnovanost pobijanog rješenja niti su pobijanim rješenjem ostvarene povrede na koje sud drugog stupnja, sukladno odredbi članka 398. stavak 4. ZKP-a, pazi po službenoj dužnosti, to je na temelju članka 398. stavak 3. ZKP-a odlučeno kao u izreci ovog rješenja.

U Zagrebu 21. rujna 2009.

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Martina Slunjski, v. r.

mr. sc. Marijan Svedrović, v. r.