Rev-x-403/2009-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

Broj: Rev-x 403/09-2

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu po sucu dr. sc. Ivanu Kaladiću, u pravnoj stvari tužiteljice – protutuženice Republike Hrvatske, koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Splitu protiv tuženika – protutužitelja A. H. d.d. iz S., koga zastupa punomoćnik Z. P., odvjetnik u S., radi predaje u posjed stana i isplate, odlučujući o reviziji tuženika – protutužitelja protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Splitu br. Gž- 3778/08 od 28. studenoga 2008., kojom je djelomično potvrđena presuda Općinskog suda u Splitu br. P-1995/95 od 4. veljače 2008., dana 28. siječnja 2010.,

r i j e š i o j e:

Revizija tuženika – protutužitelja odbacuje se kao nedopuštena.

Obrazloženje

Prvostupanjskom presudom odbijen je tužbeni zahtjev za isplatu 558.227,00 kn sa zateznim kamatama, te protutužbeni zahtjev za isplatu 12.474,09 EUR u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju važeće na dan isplate, te je tuženik – protutužitelj (dalje u tekstu: tuženik) dužan tužiteljici – protutuženici (dalje u tekstu: tužiteljica) naknaditi parnične troškove u iznosu od 27.373,09 kn.

Drugostupanjskom presudom i rješenjem potvrđena je prvostupanjska presuda u dijelu u kojem je odbijen tužbeni zahtjev, a ukinuta je u preostalom dijelu i u tom dijelu je predmet vraćen prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Protiv pravomoćne drugostupanjske presude pravovremeno i potpuno reviziju izjavio je tuženik pozivom na čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03 i 84/08 – dalje: ZPP) s prijedlogom da se ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na raspravljanje i osudi tužiteljicu na snošenje cjelokupnog parničnog troška.

Tužiteljica na reviziju nije odgovorila.

Revizija nije dopuštena.

U smislu odredbe čl. 382. st. 2. ZPP – u slučajevima u kojima je ne mogu podnijeti prema odredbi st. 1. tog članka, stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekoga materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana, primjerice: 1) ako o tom pitanju revizijski sud još uvijek nije zauzeo shvaćanje odlučujući u pojedinim predmetima ili općoj sjednici, a riječ je o pitanju o kojemu postoji različita praksa drugostupanjskih sudova, 2) ako o tom pitanju revizijski sud još uvijek nije zauzeo shvaćanje, a moglo bi se očekivati da bi u praksi drugostupanjski sudovi mogli o njemu imati različita shvaćanja, npr. zbog mogućnosti različitog tumačenja određenih zakonskih odredaba, 3) ako je o tom pitanju revizijski sud već zauzeo shvaćanje, ali je odluka drugostupanjskog suda utemeljena na shvaćanju koje nije podudarno s tim shvaćanjem, 4) ako je o tom pitanju revizijski sud zauzeo shvaćanje i presuda se drugostupanjskog suda temelji na tom shvaćanju, ali bi – osobito uvažavajući razloge iznijete tijekom prethodnoga prvostupanjskog i žalbenog postupka, zbog promjene u pravnom sustavu, uvjetovane novim zakonodavstvom ili međunarodnim sporazumima te odlukom Ustavnog suda Republike Hrvatske ili Europskog suda za ljudska prava – trebalo preispitati sudsku praksu.

U smislu odredbe st. 3. istog zakonskog članka – u reviziji iz st. 2. toga članka stranka treba određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg ju je podnijela i izložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana.

U reviziji je između ostalog istaknuto: „Sukladno čl. 382. st. 2. ZPP tuženik smatra da postoji pravno pitanje koje je bitno radi osiguranja jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana, i to: trenutak nastupanja i prekida zastare protutužbenog zahtjeva u smislu čl. 361. st. 1. i čl. 387. ZOO kod zadružnog odnosa i pitanja trenutka kolaudacije konačne cijene kao trenutka od počinjenja zastare, budući se radi o ugovorima o udruživanju sredstava za financiranje izgradnje stambeno-poslovnog objekta F.-A. koji je tužitelj sklopio s tadašnjom stambenom zadrugom A. D. S..“

Takvim navodom tuženik je istaknuo da postoji pravno pitanje u vezi sa pravnom problematikom predmetnog spora, no time nije ujedno i postavljeno određeno pravno pitanje u smislu čl. 382. st. 2. ZPP.

Stoga u ovom slučaju nisu ostvarene pretpostavke za podnošenje revizije u smislu čl. 382. st. 2. ZPP.

Prema odredbi čl. 382. st. 1. toč. 1. ZPP stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako vrijednost predmeta spora pobijanog dijela presude prelazi 100.000,00 kn.

U ovom slučaju vrijednost predmeta spora u odnosu na protutužbeni zahtjev očito ne prelazi 100.000,00 kn, pa revizija tuženika nije dopuštena niti u smislu odredbe čl. 382. st. 1. toč. 1. ZPP.

Stoga je valjalo reviziju odbaciti kao nedopuštenu (čl. 392. st. 1. ZPP).

U Zagrebu, 28. siječnja 2010.

S U D A C

dr. sc. Ivan Kaladić, v.r.