Rev-1503/2010-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

Broj: Rev 1503/10-2

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu po sucu Branku Medančiću, u pravnoj stvari tužiteljice M. R. iz V. G., koju zastupa punomoćnik M. R., odvjetnik u Odvjetničkom društvu H., R. & p. iz Z., protiv I-tuženice B. B. iz Z., i II-tuženika M. F. iz Z., koje zastupa punomoćnik Z. R., odvjetnik iz Z., radi utvrđenja, odlučujući o reviziji tužiteljice protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-5032/08-2 od 26. siječnja 2010., kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-2165/02-

46 od 28. prosinca 2007., 29. svibnja 2012.,

r i j e š i o j e:

Revizija tužiteljice odbacuje se kao nedopuštena.

Obrazloženje

Presudom drugostupanjskog suda odbijena je žalba tužiteljice i potvrđena je prvostupanjska presuda kojom su odbijeni tužbeni zahtjevi tužiteljice usmjereni na utvrđenje ništavim ugovora o doživotnom uzdržavanju zaključenog 15. siječnja 1998., a ovjerenog 21. siječnja 1998. pod brojem R1-119/98 Općinskog suda u Zagrebu između prednika tužiteljice pok. I. B. kao primatelja uzdržavanja i tuženih kao davatelja uzdržavanja, te ugovora i zaključenog 25. listopada 1994., a ovjerenog 4. studenoga 1994. pod brojem R1-2775/94 Općinskog suda u Zagrebu između prednika tužiteljice pok. I. B. kao primatelja uzdržavanja i I-tuženice kao davatelja uzdržavanja. Također su odbijeni i eventualno postavljeni tužbeni zahtjevi tužiteljice usmjereni na raskid ugovora o doživotnom uzdržavanju zaključenog 15. siječnja 1998., a ovjerenog 21. siječnja 1998. pod brojem R1-119/98 Općinskog suda u Zagrebu između prednika tužiteljice pok. I. B. kao primatelja uzdržavanja i tuženih kao davatelja uzdržavanja, te ugovora zaključenog 25. listopada 1994., a ovjerenog 4. studenoga ćinskog suda u Zagrebu između prednika tužiteljice pok. I. 1994. pod brojem R1-2775/94 Op

B. kao primatelja uzdržavanja i I-tuženice kao davatelja uzdržavanja. Ujedno je naloženo tužiteljici da plati tuženima na ime naknade parničnih troškova 28.920,10 kn. Protiv drugostupanjske presude pravovremenu je reviziju podnijela tužiteljica zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da se pobijana presuda ukine i predmet vrati na ponovno suđenje.

Tuženici nisu podnijeli odgovor na reviziju.

Revizija nije dopuštena.

Odredbama čl. 382. st. 1. t. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07 84/08 i 123/08 - dalje: ZPP-a), koje se ovdje primjenjuju na temelju odredbe čl. 53. st. 4. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 57/11) propisano je da stranke mogu izjaviti reviziju protiv drugostupanjske presude ako vrijednost predmeta spora pobijanog dijela presude prelazi 100.000,00 kn.

U ovom predmetu tužbeni zahtjev se ne odnosi na novčanu svotu pa je u smislu odredbe čl. 40. st. 2. ZPP-a mjerodavna vrijednost predmeta spora koju je tužiteljica naznačila u tužbi. Tužiteljica je u tužbi kao vrijednost predmeta spora naznačila iznos od 101.000,00 kn. Odredbom čl. 37. st. 2. ZPP-a propisano je da ako zahtjevi u tužbi proizlaze iz raznih osnova ili ako pojedine zahtjeve ističu različiti tužitelji ili ako su pojedini zahtjevi istaknuti protiv različitih tuženika, vrijednost predmeta spora određuje se prema vrijednosti svakog pojedinog zahtjeva.

Tužiteljica je u tužbi postavila zahtjeve kojim traži da se utvrdi ništavim dva ugovora o doživotnom uzdržavanju, od kojih je jedan zaključen između prednika tužiteljice i oba tuženika 15. siječnja 1998., a ovjeren 21. siječnja 1998. pod brojem R1-119/98, a drugi koji je zaključen između prednika tužiteljice i I-tuženice 25. listopada 1994., a ovjeren 4. studenoga 1994. pod brojem R1-2775/94.

Tužiteljica je postavila i eventualne (supsidijarne) tužbene zahtjeve u smislu čl. 188. st. 2. ZPP-a, koje predlaže prihvatiti u slučaju odbijanja glavnih zahtjeva, kojim zahtjevima traži da se raskinu oba navedena ugovora o doživotnom uzdržavanju.

Pri ovakvoj kumulaciji tužbenih zahtjeva za dopuštenost revizije mjerodavna je vrijednost svakog pojedinog zahtjeva, a vrijednost predmeta spora tih zahtjeva se ne zbraja jer se ne traži prihvaćanje oba ta zahtjeva. Svaki od tih zahtjeva je zaseban pa se vrijednost predmeta spora određuje prema svakom od navedenih zahtjeva (tako i Ustavni sud Republike Hrvatske, Odluka broj U-III-58/2005 od 16. ožujka 2005.).

U konkretnom slučaju i za glavne tužbene zahtjeve (kojim se traži utvrđenje ništavima dva ugovora o doživotnom uzdržavanju, a svaki od tih ugovora predstavlja različit pravni osnov) i za supsidijarne tužbene zahtjeve (kojim se traži raskid dva ugovora o doživotnom uzdržavanju, a svaki od tih ugovora također predstavlja različit pravni osnov) označena vrijednost predmeta spora od 101.000,00 kn se ima podijeliti s dva, tako da za svaki od postavljenih zahtjeva vrijednost predmeta spora ne prelazi 100.000,00 kn. Budući da vrijednost predmeta spora svakog istaknutog zahtjeva (glavnih i supsidijarnih) ne prelazi 100.000,00 kuna, valjalo je reviziju tužiteljice odbaciti na temelju odredbe čl. 392. st. 1. ZPP-a.

U Zagrebu, 29. svibnja 2012.

S U D A C:

Branko Medančić, v.r.