I Kž-754/1995-3 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kž-754/1995-3

P R E S U D A

U IME REPUBLIKE HRVATSKE!

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Vrbetić Vesne, kao predsjednice vijeća, te Petranović Milana, mr. Zmajević Branka, Potrebica Ante i Garačić Ane, kao članova vijeća i savjetnice Vinja Ileane, kao zapisničara, u krivičnom predmetu protiv opt. V.M. zbog krivičnog djela oružane pobune iz čl. 235. st. 1. KZRH, odlučujući o žalbi optuženika podnesenoj protiv presude Vojnog suda u Karlovcu od 3. listopada 1995. K-285/95-7, u sjednici održanoj 28. prosinca 1995., saslušavši zamjenika državnog odvjetnika Republike Hrvatske M.I.,

p r e s u d i o j e :

Odbija se žalba opt. V.M. kao neosnovana i potvrđuje presuda suda prvog stupnja.

O b r a z l o ž e n j e

Pobijanom presudom Vojni sud u Karlovcu od 3. listopada 1995. godine K-285/95-7 oglasio je krivim opt. V.M. zbog krivičnog djela oružane pobune iz čl. 235. st. 1. KZRH, pobliže opisanog u izreci te presude, te ga na temelju tog propisa osudio na kaznu zatvora u trajanju od tri godine i šest mjeseci.

Na temelju čl. 45. st. 1. OKZRH optuženiku je u izrečenu kaznu uračunato vrijeme provedeno u pritvoru od 12. kolovoza 1995. godine, pa dalje.

Na temelju čl. 90. st. 4. ZKP optuženik je oslobođen od nadoknade troškova krivičnog postupka. Protiv te presude podnio je žalbu optuženik zbog povrede krivičnog zakona i pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da se pobijana presuda ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

Državni odvjetnik Republike Hrvatske, vraćajući spise, prema čl. 360. st. 2. ZKP, stavio je prijedlog da se žalba optuženika odbije kao neosnovana.

Žalba nije osnovana.

Nije osnovana žalba zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i u svezi s tim zbog povrede krivičnog zakona.

Optuženik u svojoj žalbi tvrdi, da mu nije dokazano da je počinio krivično djelo oružane pobune iz čl. 235. st. 1. KZRH, koje mu se optužnicom stavlja na teret.

Suprotno iznesenoj žalbenoj tvrdnji, sud prvog stupnja je na temelju rezultata glavne rasprave izveo pravilan zaključak, da je optuženik počinio djelo i da je krivično odgovoran.

Za svoja činjenična utvrđenja, sud prvog stupnja naveo je valjane razloge, pri čemu je pravilno istakao, suprotno žalbenim navodima, da je sam optuženik iskazao, da je obnašao dužnost pri zapovjedništvu bataljuna zaduživši se automatskom puškom i pripadajućim streljivom (list 20/II). Već iz takvog okolnosnog priznanja optuženika, koje on ni žalbom ne dovodi u pitanje, proizlazi da je optuženik faktično sudjelovao u oružanoj pobuni, za koju je bilo već općepoznato da je bila upravljena na ugrožavanje Ustavom utvrđenog državnog i društvenog ustrojstva i sigurnosti Republike Hrvatske. Po ocjeni Vrhovnog suda Republike Hrvatske, kao suda drugog stupnja, u ovom slučaju je odlučno, da se optuženik, kao i ostali s područja V., P. i S. latio oružja. Optuženik je uz to obnašao i dužnost pisara pri zapovjedništvu bataljuna, čime je očito aktivno sudjelovao u oružanoj pobuni, koja je u većim razmjerima bila upravljena na ugrožavanje Ustavom utvrđenog državnog i društvenog ustrojstva Republike Hrvatske.

Prema tome, suprotno žalbenim navodima optuženika, Vrhovni sud Republike Hrvatske, kao sud drugog stupnja, prihvaća u svemu uvjerljive i logične razloge suda prvog stupnja na kojima se temelji pobijana presuda, odnosno nalazi da je sud prvog stupnja pravilno i potpuno utvrdio sve odlučne činjenice, koje predstavljaju subjektivna i objektivna obilježja krivičnog djela oružane pobune iz čl. 235. st. 1. KZRH, zbog kojeg je optuženik oglašen krivim.

Stoga je neosnovana žalba optuženika zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i u svezi s tim zbog povrede krivičnog zakona.

Vrhovni sud Republike Hrvatske, kao sud drugog stupnja, ispitao je izrečenu kaznu u smislu čl. 369. ZKP, jer žalba podnesena zbog povrede krivičnog zakona i pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja sadrži u sebi i žalbu zbog odluke o kazni.

Vrhovni sud Republike Hrvatske, kao sud drugog stupnja, nalazi da je sud prvog stupnja ispravno utvrdio sve okolnosti od kojih zavisi visina kazne (čl. 37. OKZRH), odnosno da će izrečena kazna zatvora u trajanju od tri godine i šest mjeseci postići svrhe kažnjavanja propisane u čl. 4. st. 2. i čl. 31. OKZRH. S obzirom na izloženo, ne stoje razlozi zbog kojih optuženik pobija presudu suda prvog stupnja. Kako nisu ostvarene ni povrede zakona iz čl. 366. st. 1. toč. 1. ZKP, koje sud drugog stupnja ispituje po službenoj dužnosti, na temelju čl. 374. ZKP, presuđeno je kao u izreci ove presude.

U Zagrebu, 28. prosinca 1995.

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Vinja Ileana v.r.

Vrbetić Vesna v.r.