Rev-2993/1995-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 2993/1995-2

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca dr. Ive Grbina kao predsjednika vijeća, te Miroslave Vekić, Miljenke Vraničar, Tome Gložinića i Ivana Mikšića kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice F.R. iz Z., M. …, koju zastupaju T.T. i I.U., odvjetnici iz Z., protiv tuženice C.-o. d.d. Z., koju zastupa punomoćnik A.M., radi naknade štete, rješavajući reviziju tužiteljice protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Gradu Zagrebu od 9. svibnja 1995. godine broj Gž- 10666/94-2 kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Zagrebu od 7. rujna 1994. godine broj Pn- 2256/94, u sjednici održanoj 10. prosinca 1998. godine,

r i j e š i o j e :

Prihvaća se revizija tužiteljice i ukida presuda Županijskog suda u Gradu Zagrebu od 9. svibnja 1995. godine broj Gž-10666/94-2 i presuda Općinskog suda u Zagrebu od 7. rujna 1994. godine broj Pn- 2256/94 u dijelu kojim je odbijen tužbeni zahtjev tužiteljice (toč. II izreke).

U nepobijanom dijelu presuda Županijskog suda u Gradu Zagrebu od 9. svibnja 1995. godine broj Gž-10666/94-2 ostaje neizmijenjena.

Obrazloženje

Presudom Općinskog suda u Zagrebu od 7. rujna 1994. godine broj Pn-2256/94 suđeno je:

"I. Tuženik C.-osiguranje d.d. Z., dužan je tužiteljici R.F. iz Z., na ime naknade štete s naslova tuđe pomoći i njege plaćati rentu u iznosu od 888,00 kn mjesečno počevši od dana podnošenja tužbe tj. od 25.3.1994. godine pa nadalje, time da je dospjele a neisplaćene iznose rente dužan plaćati odjedanput sa zateznom kamatom po stopi koju određuje čl. 277. st. 1. ZOO, a tekućom od dospjeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa pa do isplate, a ubuduće dospjevajuće iznose najkasnije do svakog 10-tog u mjesecu na ruke tužiteljice, te naknaditi tužiteljici parnični trošak u iznosu od 1.946,00 kn, sve to u roku od 15 dana.

II. Odbija se preostali dio tužbenog zahtjeva tužiteljice u iznosu od 888,00 kn kao i zahtjev kojim potražuje zakonom zateznu kamatu na dosuđeni parnični trošak."

Presudom Županijskog suda u Gradu Zagrebu od 9. svibnja 1995. godine broj Gž-10666/94-2 odbijena je žalba tužiteljice kao neosnovana i potvrđena presuda Općinskog suda u Zagrebu broj Pn-2256/94 od 7. rujna 1994. godine u dijelu kojim je odbijen tužbeni zahtjev tužiteljice (toč. II izreke).

Protiv drugostupanjske presude tužiteljica je izjavila reviziju zbog pogrešne primjene materijalnog prava i predložila da se pobijana presuda preinači u smislu revizijskih navoda te da joj se dosudi trošak revizije u iznosu od 1.450,00 kn.

Na reviziju nije odogovoreno, a Državni odvjetnik Republike Hrvatske se nije izjasnio. Revizija je osnovana.

U postupku je utvrđeno da je pravomoćnom presudom Općinskog suda u Zagrebu broj Pn-2095/93 od 18.10.1993. godine tuženik presuđen tužiteljici na ime naknade štete s naslova tuđe pomoći plaćati rentu u iznosu od 108.000 HRD (sada 108,00 kn) počevši od 9.4.1993. godine pa nadalje.

Tužiteljica sada u tužbi traži da joj tuženik plaća povišeni iznos rente u iznosu od 1.776,00 kn mjesečno.

Odlučujući o visini zahtjeva tužiteljice nižestupanjski sudovi su imali u vidu da je tužiteljici potrebno mjesečno 150 sati tuđe pomoći, pa su uzevši u obzir cijene pružanja takve pomoći obvezali tuženu da plaća rentu od 888,00 kn mjesečno od tužbe pa nadalje.

Navedeno pravno shvaćanje nižestupanjskih sudova je pogrešno. Naime, temeljem odredbe čl. 196. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 53/91, 73/91, 3/94, 7/96 - dalje ZOO) "sud može na zahtjev oštećenika za ubuduće povećati rentu, a može je na zahtjev štetnika smanjiti ili ukinuti ako se znatnije promijene okolnosti koje je sud imao na umu pri donošenju prijašnje odluke."

To znači da znatnije izmijenjene prilike mogu utjecati na to da se izmijeni visina rente dosuđena tužiteljici, ali se to mora utvrditi u odnosu na one okolnosti na temelju kojih je zasnovana ranija odluka suda o dosuđenju naknade štete tužiteljici u obliku rente, jer se samo tako može za ubuduće dosuđena renta mijenjati.

Nadalje, osnovano tužiteljica u reviziji ističe da se visina navedene rente utvrđuje prema netto zaradi osobe koja bi u mjestu u kojem je tuđa pomoć i njega pružana bila sposobna pružiti takvu uslugu. Ako, pak, takva osoba ne postoji visina naknade štete utvrđuje se prema slobodnoj ocjeni primjenom čl. 223. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92 - dalje ZPP).

Kako zbog pogrešnog pravnog shvaćanja nisu utvrđene odlučne činjenice u pogledu visine naknade štete s osnove tuđe pomoći i njege valjalo je nižestupanjske presude ukinuti u dijelu kojim je tužiteljica odbijena sa dijelom zahtjeva pa u tome dijelu predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje (čl. 395. st. 2. ZPP).

Iz navedenih razloga odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu, 10. prosinca 1998.

Predsjednik vijeća:

dr. Ivo Grbin, v.r.