Rev-874/2006-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske
Legislator summary
AI generatedVrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu, u vijeću sastavljenom od sudaca Katarine Buljan, kao predsjednice vijeća, te Jakoba Miletića, Ivana Kaladića, Gordane Matasić Špoljarić i mr. sc. Andrije Erakovića, kao članova vijeća u pravnoj stvari tužitelja Državnog pravobraniteljstva Županije primorsko-goranske iz R., sada Državno odvjetništvo, protiv tuženika 1. G. R., kojeg zastupa punomoćnica J. P., odvjetnica iz R., i 2. J. D. iz R., koju zastupaju punomoćnici iz O. d. P., K., K., P. iz R., radi utvrđenja ništavosti, rješavajući reviziju II-tuženice J. D. protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Rijeci od 17. studenog 1999. broj Gž-511/97, kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Rijeci od 06. ožujka 1997. broj P-3774/95, u sjednici održanoj dana 26. listopada 2006. godine
Legislator headnote
AI generatedRev-874/2006-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske: Radi se o tužbenom zahtjevu koji se ne odnosi na novčanu svotu, pa je prema odredbi čl. 40. st. 2. Zakona o parničnom postupku (“Narodne novine” br. 53/91, 91/92 i 112/99 – dalje ZPP) mjerodavna vrijednost predmeta spora koju je tužitelj u tužbi naznačio. Tužitelj nije označio vrijednost predmeta spora u tužbi, nego je to učinio na prvom ročištu za glavnu raspravu, prije upuštanja tuženika u raspravljanje, označivši vrijednost predmeta spora iznosom od 3.100,00 kn, a taj iznos je sud rješenjem prihvatio kao vrijednost predmeta spora.
Full text
REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev 874/06-2
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu, u vijeću sastavljenom od sudaca Katarine Buljan, kao predsjednice vijeća, te Jakoba Miletića, Ivana Kaladića, Gordane Matasić Špoljarić i mr. sc. Andrije Erakovića, kao članova vijeća u pravnoj stvari tužitelja Državnog pravobraniteljstva Županije primorsko-goranske iz R., sada Državno odvjetništvo, protiv tuženika 1. G. R., kojeg zastupa punomoćnica J. P., odvjetnica iz R., i 2. J. D. iz R., koju zastupaju punomoćnici iz O. d. P., K., K., P. iz R., radi utvrđenja ništavosti, rješavajući reviziju II-tuženice J. D. protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Rijeci od 17. studenog 1999. broj Gž-511/97, kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Rijeci od 06. ožujka 1997. broj P-3774/95, u sjednici održanoj dana 26. listopada 2006. godine
r i j e š i o j e :
Revizija tuženice J. D. se odbacuje kao nedopuštena.
Obrazloženje
Prvostupanjskom presudom odbijen je tužbeni zahtjev kojim je traženo utvrđenje da je ništav aneks ugovora broj 2596 od 03. ožujka 1995., sklopljen između I-tuženika kao prodavatelja i II-tuženice kao kupca. Istovremeno je utvrđeno povlačenje tužbe u dijelu koji se odnosi na isplatu iznosa od 7.919,78 kn, a tužitelj je obvezan naknaditi svakom od tuženika parnični trošak u iznosu od 960,00 kn.
Presudom suda drugog stupnja prihvaćena je žalba tužitelja i preinačena je prvostupanjska presuda, tako da je utvrđen ništavim aneks ugovora broj 2596 sklopljen 03. ožujka 1995. između I-tuženika kao prodavatelja i II-tuženice kao kupca, a odbijen je dio tužbenog zahtjeva tužitelja kojim traži naknadu troškova parničnog postupka, te odbačena žalba I-tuženika protiv odluke o trošku.
Protiv pravomoćne drugostupanjske presude tuženica J. D. je izjavila reviziju zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava, navodeći da je pobijana drugostupanjska presuda pravno neutemeljena.
Na izjavljenu reviziju nije odgovoreno, a nadležni državni odvjetnik se nije izjasnio o njenim navodima.
Revizija nije dopuštena.
Predmet spora u revizijskom stadiju postupka je zahtjev tužitelja da se utvrdi ništavim aneks ugovora broj 2596, sklopljen 03. ožujka 1995. između I-tuženika kao prodavatelja i II-tuženice kao kupca.
Radi se o tužbenom zahtjevu koji se ne odnosi na novčanu svotu, pa je prema odredbi čl. 40. st. 2. Zakona o parničnom postupku (“Narodne novine” br. 53/91, 91/92 i 112/99 – dalje ZPP) mjerodavna vrijednost predmeta spora koju je tužitelj u tužbi naznačio. Tužitelj nije označio vrijednost predmeta spora u tužbi, nego je to učinio na prvom ročištu za glavnu raspravu, prije upuštanja tuženika u raspravljanje, označivši vrijednost predmeta spora iznosom od 3.100,00 kn, a taj iznos je sud rješenjem prihvatio kao vrijednost predmeta spora.
Drugostupanjska presuda u ovom predmetu je donesena 17. studenog 1999., nakon stupanja na snagu Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 112/99 - na snazi od 06. studenog 1999.), iz čije odredbe čl. 10. st. 3. proizlazi da će se o reviziji izjavljenoj protiv pravomoćne odluke drugostupanjskog suda donesene nakon stupanja na snagu tog zakona rješavati po pravilima parničnog postupka koja važe od njegovog stupanja na snagu.
Prema izmijenjenoj odredbi čl. 382. st. 3. ZPP, revizija nije dopuštena u imovinskopravnim sporovima u kojima se tužbeni zahtjev ne odnosi na potraživanje u novcu, na predaju stvari ili izvršenje kakve druge činidbe, ako vrijednost predmeta spora koju je tužitelj u tužbi naveo ne prelazi 100.000,00 kn. Pri tomu valja navesti da u ovoj pravnoj stvari dopuštenost revizije zavisi o vrijednosti predmeta spora.
Kako je u konkretnom slučaju vrijednost predmeta spora manja od navedenog iznosa, to revizija tuženice J. D. nije dopuštena, te je temeljem čl. 392. ZPP-a odbačena kao nedopuštena.
U Zagrebu, 26. listopada 2006. godine
Predsjednica vijeća:
Katarina Buljan, v.r.