Revr-653/2003-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revr 653/03-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Katarine Buljan, kao predsjednice vijeća, te Jakoba Miletića, Vjere Delić, dr. sc. Ivana Kaladića i Gordane Matasić-Špoljarić, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja-protutuženika E. T. iz Z., kojeg zastupaju A. R. i S. G. odvjetnici iz S., protiv tuženice-protutužiteljice D. b. d.d. Z., koju zastupa Zajednički odvjetnički ured B. M. i dr. iz P., radi poništenja izvanrednog otkaza ugovora o radu, isplate plaće i sudskog raskida ugovora o radu, rješavajući reviziju tužitelja protiv dijela pravomoćne presude Županijskog suda u Zadru br. Gž-720/02 od 21. svibnja 2003., kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Zadru br. P-153/01 od 13. prosinca 2001., u sjednici održanoj dana 26. svibnja 2004. godine,

p r e s u d i o j e :

Revizija tužitelja odbija se kao neosnovana.

Obrazloženje

Presudom suda prvog stupnja prihvaćen je zahtjev tužitelja da izvanredni otkaz ugovora o radu od 17. veljače 1999. nije dopušten te da tuženica isplati tužitelju plaću za vrijeme od 17. veljače 1999. do 09. kolovoza 2001. u iznosima naznačenima za svaki mjesec u izreci presude. Prihvaćen je i protutužbeni zahtjev protutužiteljice i sudski raskinut ugovor o radu sa danom 09. kolovoza 2001. godine. Odlučeno je da svaka stranka snosi svoje troškove postupka.

Presudom suda drugog stupnja po žalbama stranaka odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja i protutužbeni zahtjev protutužiteljice.

Protiv pravomoćne presude suda drugog stupnja reviziju je izjavio tužitelj- protutuženik bez da je naveo u kojem dijelu pobija presudu, pa treba uzeti da je pobija u dijelu kojim je odbijen njegov zahtjev, a ne zahtjev tuženice-protutužiteljice, a posebno zato jer to slijedi i iz navoda revizije.

Revident je reviziju izjavio zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 13. Zakona o parničnom postupku (NN br. 53/91, 91/92, 112/99 i 117/03 – dalje ZPP) i zbog pogrešne primjene materijalnog prava i predlaže da se pobijani dio presude preinači u smislu navoda revizije ili da se ukine.

U odgovoru na reviziju tuženica-protutužiteljica pobija navode revizije i predlaže da se revizija odbije kao neosnovana.

Nadležni državni odvjetnik nije se izjasnio o reviziji.

Revizija nije osnovana.

U revizijskoj fazi postupka sporna je zakonitost izvanrednog otkaza ugovora o radu kojeg je tuženica tužitelju otkazala 17. veljače 1999. i isplata plaće za naprijed navedeno vrijeme.

U postupku je utvrđeno da je tužitelj u 1998. godini kao službenik tuženice i to bančin referent-blagajnik za vrijeme radnog odnosa vršio konverzije domaće i konvertibilnih stranih valuta s tim da je izvršio oko 900 transakcija i na taj način zbog tečajnih razlika ostvario dobit od preko 100.000,00 kn. Taj posao nije radio tužitelj već drugi bančin referent-blagajnik. Kao zaposleniku tuženice tužitelju je bila dostupna tečajna lista, koja se dostavlja banci poslije podne za primjenu od slijedećeg dana, iako se iza 16,00 sati tečajna lista objavljuje na Internetu, pa tužitelj tvrdi da je koristio te podatke.

Na temelju odredbe čl. 66. Zakonom o osnovama deviznog sustava, deviznog poslovanja i prometa zlata (NN br. 91A/93, 36/98 i 32/01) banke mogu domaćim i stranim osobama konvertirati devize ali samo one koje drže na deviznim računima i radi plaćanja u inozemstvu, odnosno radi iznošenja u putničkom prometu s inozemstvom. Kako tužitelj navedene transakcije nije vršio radi plaćanja u inozemstvo, niti radi iznošenja iz zemlje u putničkom prometu, već radi ostvarivanja zarade, onda konverzije nije vršio samo sa svojih deviznih računa kojih je imao više već i sa svog kunskog računa i transakcije koje je vršio nisu bile učinjene u skladu sa odredbom čl. 66. navedenog Zakona. Činjenica da su iste transakcije vršili komitenti tuženice, jer nisu bile zabranjene od strane tuženice, a sve iz razloga jer tuženica nije naplaćivala proviziju za konverziju, pa se mogla ostvarivati na taj način zarada, ne znači da te transakcije nisu bile suprotne navedenoj zakonskoj odredbi, odnosno da bi one bile dozvoljene za tužitelja.

Revident neosnovano ističe da je žalbeni sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 13. ZPP-a jer presuda ne sadrži razloge o odlučnim činjenicama. To zato, jer presuda žalbenog suda sadrži razloge o odlučnim činjenicama i te činjenice niti nisu sporne među strankama, a sud treba da ocijeni da li utvrđene činjenice predstavljaju opravdan razlog za otkaz ugovora o radu, odnosno u konkretnom slučaju da li te činjenice predstavljaju osobito tešku povredu radne obveze, radi čega uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih stranaka nastavak radnog odnosa nije moguć.

Iz naprijed navedenih razloga slijedi, da je žalbeni sud i materijalno pravo pravilno primijenio.

Iz iznesenih razloga slijedi, da nisu ostvareni revizijski razlozi koje je revident istakao u svojoj reviziji. Ovaj sud ne nalazi da bi u postupku bila počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 10. ZPP-a na koju revizijski sud pazi po službenoj dužnosti.

Dakle, reviziju tužitelja valjalo je odbiti kao neosnovanu, a temeljem odredbe čl. 393. ZPP-a.

U Zagrebu, 26. svibnja 2004. godine

Predsjednica vijeća:

Katarina Buljan, v. r.