II Kž-664/1992-3 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: II Kž 664/1992-3

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Horvatinović mr Ružice kao predsjednika vijeća, te Primorac Vladimira i Svedrović Marijana kao članova vijeća i stručnog suradnika Lipnjak-Bosanac Zlate kao zapisničara, u krivičnom predmetu protiv opt. S.N. zbog krivičnog djela iz čl. 131. st. 1. toč. 4. KZH i dr. odlučujući o žalbi optuženika podnesenoj protiv rješenja Vojnog suda u Splitu od 31. kolovoza 1992. K 278/92, u sjednici održanoj 5. siječnja 1993.,

r i j e š i o j e:

Odbija se kao neosnovana žalba opt. S.N..

O b r a z l o ž e n j e:

Pobijanim rješenjem, temeljem čl. 353. st. 2. Zakona o krivičnom postupku, koji je na temelju čl. 1. Zakona o preuzimanju Zakona o krivičnom postupku ("NN" br. 53/91) preuzet kao zakon Republike Hrvatske (u daljnjem tekstu: ZKP) određen je pritvor opt. S.N., koji je nepravomoćnom presudom zbog kriv. djela iz čl. 236.m. KZH, čl. 131. st. 1. toč. 4. KZH i dr. osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od četiri godine.

Napominje se da je pravomoćnim rješenjem obustavljen krivični postupak za krivično djelo iz čl. 236.m. KZH. Pritvorska osnova sadržana je u čl. 191. st. 2. toč. 1. ZKP-a.

Protiv tog rješenja žalbu je podnio branitelj optuženika, J.S., odvjetnik iz D., s prijedlogom da se pobijano rješenje preinači i pritvor protiv njega ukine.

Žalba nije osnovana.

U pravu je branitelj optuženika kada tvrdi da prvostepeni sud prije donošenja rješenja o pritvoru na temelju čl. 353. st. 2. ZKP, nije saslušao javnog tužitelja u smislu stava 5. istog članka i da je time povrijedio odredbu čl. 364. st. 2. ZKP.

Međutim, po stajalištu ovog Vrhovnog suda, kao drugostepenog suda, ta povreda u

II Kž 664/92

ovoj procesnoj situaciji - određivanju pritvora nakon nepravomoćne presude, kojom je optuženiku izrečena kazna zatvora u trajanju manjem od pet godina, nije bila od utjecaja na donošenje zakonite i pravilne odluke o određivanju pritvora.

Prvostepeni sud, naime, sam donosi odluku o postojanju osnova za pritvor, a prethodno saslušanje vojnog tužitelja nema značenje prijedloga, bez kojeg sud ne bi mogao donijeti odluku.

Takav propust ima relativno značenje, pa bi se o toj relativnoj postupovnoj povredi radilo samo onda, kad bi bilo utvrđeno da je propuštanje saslušanja nadležnog vojnog tužitelja dovelo do nezakonite odluke.

Ovo, prije svega stoga što razlozi za pritvor iz toč. 1. cit. zakonskog članka, doista, nisu prestali, a pritvor je ranije bio ukinut samo radi razmjene (čl. 11. Uredbe o izmjenama i dopunama Uredbe o primjeni Zakona o krivičnom postupku u slučaju ratnog stanja, ili neposredne ugroženosti neovisnosti i jedinstvenosti Republike Hrvatske - "NN" br. 25/92). Uz navedeno optuženik je doista razmjenjen u Nemetinu 14. kolovoza 1992., prema izvješću Komisije za postupanje s osobama zarobljenim u oružanim sukobima.

Kako, dakle, stoji pritvorska osnova iz toč. 1. cit. zakonskog članka, trebalo je žalbu branitelja optuženika odbiti kao neosnovanu, te odlučiti temeljem čl. 397. st. 3. ZKP kao u izreci.

U Zagrebu, 5. siječnja 1993.

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Lipnjak-Bosanac Zlata, v.r.

Horvatinović mr Ružica, v.r.

Suglasnost ovog prijepisa s izvornikom ovjerava

Viši stručni referent:

/Vladimir Vuletin/