I Kr-595/2011-4 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kr 595/11-4

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Senke Klarić-Baranović kao predsjednice vijeća, mr. sc. Branka Brkića, mr. sc. Marijana Svedrovića, Hajrije Novoselec i Lidije Grubić Radaković kao članova vijeća te više sudske savjetnice Vlaste Patrčević kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv osuđenika M. K., zbog kaznenog djela iz čl. 173. st. 2. Kaznenog zakona i dr., odlučujući o zahtjevima osuđenika M. K. i njegove izvanbračne supruge M. S. za izvanredno ublažavanje kazne, podnesenim s prijedlogom Županijskog suda u Rijeci od 7. rujna 2011. broj Kv-472/10 (Kv- 437/06), u sjednici održanoj 19. listopada 2011.,

r i j e š i o j e:

Odbijaju se zahtjevi osuđenika M. K. i njegove izvanbračne supruge M. S. za izvanredno ublažavanje kazne.

Obrazloženje

Pravomoćnom presudom Županijskog suda u Rijeci od 23. kolovoza 2006. broj Kv- 437/06 preuzeto je izvršenje kazne zatvora osuđeniku M. K., koji je presudom Prvostupanjskog suda u Malmöu od 19. listopada 2005. broj B 2882-05, potvrđenom presudom Drugostupanjskog suda za Skäne i Blekinge od 21. prosinca 2005. broj B 2608-05 proglašen krivim zbog kaznenog djela grubog šverca narkotika iz 3. paragrafa 1. članka i 6 paragrafa 3. članka Zakona o švercu, te grubog šverca iz 3. paragrafa 1. članka i 5. paragrafa Zakona o švercu te je osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 12 godina. Presudom Županijskog suda u Rijeci utvrđeno je da su navedena kaznena djela kažnjiva i po Kaznenom zakonu Republike Hrvatske i to kao kazneno djelo zlouporabe opojnih droga iz čl. 173. st. 2. Kaznenog zakona u vezi s čl. 25. Zakona o izmjenama i dopunama Kaznenog zakona, za koje je osuđeniku utvrđena kazna zatvora u trajanju od sedam godina i šest mjeseci te kao kazneno djelo nedozvoljenog posjedovanja oružja i eksplozivnih tvari iz čl. 335. st. 2. Kaznenog zakona, za koje je osuđeniku utvrđena kazna zatvora u trajanju od pet godina, da bi potom M. K., na temelju tih zakonskih propisa, uz primjenu čl. 60. st. 1. i 2. toč. c) Kaznenog zakona, bio osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 12 godina. U tu kaznu je osuđeniku, na temelju čl. 63. st. 1. Kaznenog zakona, uračunato vrijeme provedeno u pritvoru od 19. travnja 2005. do 24. prosinca 2005., kao i vrijeme provedeno na izdržavanju kazne od 24. prosinca 2005. pa nadalje.

I Kr 595/11-4

M. K. kaznu zatvora izdržava u Zatvoru u L..

Zahtjev za izvanredno ublažavanje kazne podnosi osuđenik osobno te uz njegovu privolu i njegova izvanbračna supruga M. S..

U osobno podnesenom zahtjevu osuđenik kao novu okolnost ističe da je odlaskom na izdržavanje kazne nezbrinutima ostavio trudnu izvanbračnu suprugu, starog i bolesnog oca te sestru koja je samohrana majka četvero djece. Navodi da je … 2005. njegova izvanbračna supruga rodila kćer, da se zdravstveno stanje njegovog oca pogoršalo do te mjere da je djelomično nepokretan i ostavljen na brigu svojoj kćeri, sestri osuđenika. Ističe i da je do sada neosuđivana osoba, da je dragovoljac Domovinskog rata, da je obolio od PTSP-a te da pati od nesanice i psihičkih problema.

Sve navode zahtjeva osuđenik je dokumentirao.

Izvanbračna supruga osuđenika u zahtjevu navodi da je osuđenikovim odlaskom na izdržavanje kazne u situaciji da sama brine o njihovoj malodobnoj kćeri, o ocu i sestri osuđenika te njezino četvero djece, a da trenutno živi s roditeljima koji su bolesni, majka boluje od dijabetesa, a otac od PTSP-a. Navodi da od skromnih prihoda u iznosu od 2.500,00 kn, odnosno sada 1.000,00 kn, uzdržava kćer K. S., kojoj je zbog nedostatnog viđanja s ocem narušen psihički razvoj pa dijete posjećuje psihologa.

Navodi iz ovog zahtjeva za izvanredno ublažavanje kazne potkrijepljeni su odgovarajućom dokumentacijom.

Smatraju da su navedene okolnosti takve da opravdavaju izvanredno ublažavanje kazne.

Sud prvoga stupnja, dostavljajući spis sa zahtjevima osuđenika i osuđenikove izvanbračne supruge, predložio je da se zahtjevi za izvanredno ublažavanje kazne odbiju, a negativno se o zahtjevima izjašnjavaju Županijsko državno odvjetništvo u Rijeci i Državno odvjetništvo Republike Hrvatske u pisanim očitovanjima.

Zahtjevi nisu osnovani.

Odredbom čl. 414. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“, broj: 110/97, 27/98, 58/99, 112/99, 58/02, 149/02 i 115/06 – u nastavku teksta: ZKP/97) propisano je da je ublažavanje pravomoćno izrečene kazne dopušteno kada se nakon pravomoćnosti presude pojave okolnosti kojih nije bilo kada se izricala presuda ili sud za njih nije znao iako su postojale, a one bi očito dovele do blaže osude.

Okolnost da osuđenik ima starog i bolesnog oca i sestru koja je samohrana majka (u vrijeme suđenja dvoje djece, a sada četvero), nije nova okolnost i bila je sudu poznata u vrijeme suđenja, a provedenim izvidima prvostupanjski je sud utvrdio da su otac i sestra, kao i njezino sada četvero djece pod stalnom skrbi Centra za socijalnu skrb. Sudjelovanje osuđenika u Domovinskom ratu, zbog čega je obolio od PTSP-a, također nije nova okolnost i bila je poznata sudu u vrijeme donošenja odluke o kazni, kao uostalom i činjenica da je

I Kr 595/11-4

osuđenik otac jedne malodobne kćeri o kojoj brine isključivo njegova izvanbračna supruga. Točno je da je malodobno dijete osuđenika K. S. uključena u rad s psihologom, što je nova okolnost, međutim, njeno zdravstveno stanje nije narušeno, a nedostatno viđanje oca uobičajena je posljedica odlaska oca djeteta na izdržavanje kazne, kao uostalom i pogoršane materijalne prilike osuđenikove obitelji.

Za zaključiti je da niti jedna od okolnosti istaknutih u zahtjevima za izvanredno ublažavanje kazne osuđenika i njegove izvanbračne supruge ne udovoljavaju uvjetima iz čl. 414. ZKP/97, jer ili nisu nove ili nisu takvog značaja da bi očito utjecale na visinu kazne na koju je M. K. osuđen.

Iz iznesenih razloga zahtjeve za izvanredno ublažavanje kazne trebalo je odbiti i odlučiti kao u izreci, na temelju čl. 416. st. 6. ZKP/97.

U Zagrebu 19. listopada 2011.

Zapisničar:

Predsjednica vijeća:

Vlasta Patrčević, v.r.

Senka Klarić-Baranović, v.r.