II Kž-741/2009-3 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: II Kž 741/09-4

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Damira Kosa kao predsjednika vijeća te Ranka Marijana i Miroslava Šovnja kao članova vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Martine Slunjski kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog R. M. i drugih, zbog kaznenog djela iz članka 91. točka 4. i drugih Kaznenog zakona, odlučujući o žalbi okrivljenog S. Đ. podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Zagrebu od 27. listopada 2009. broj Kv-Us-334/09 (K-US-66/09) o produljenju pritvora nakon podignute optužnice, u sjednici održanoj 16. i 23. studenoga 2009.,

r i j e š i o j e:

Žalba okrivljenog S. Đ. odbija se kao neosnovana.

Obrazloženje

Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Zagrebu, nakon podignute optužnice protiv okrivljenih R. M., L. M., A. M., Ž. M., B. G. i S. Đ., zbog kaznenih djela protiv života i tijela, teškog ubojstva iz članka 91. točka 4. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 110/97., 27/98., 129/00., 51/01., 105/04., 84/05., 71/06. i 110/07. – dalje u tekstu: KZ), kaznenog djela protiv opće sigurnosti ljudi i imovine i sigurnosti prometa, teškog djela protiv opće sigurnosti iz članka 271. stavak 2. u svezi s člankom 263. stavak 1. KZ-a te kaznenog djela protiv javnog reda, udruživanja za počinjenje kaznenih djela iz članka 333. stavak 4. KZ-a, pod točkom I/ izreke rješenja, na temelju članka 107. stavak 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 110/97., 27/98., 58/99., 112/99., 58/02., 143/02. i 115/06. – dalje u tekstu: ZKP), produljen je pritvor protiv okrivljenih R. M., L. M. i S. Đ. iz osnova propisanih člankom 102. stavak 1. točke 1., 2., 3. i 4. ZKP-a te protiv okrivljenog A. M. iz

čkom II/ izreke

osnova propisanih člankom 102. stavak 1. točke 2., 3. i 4. ZKP-a. Pod to rješenja, na temelju članka 104. stavak 3. ZKP-a, određen je pritvor protiv okrivljenih Ž. M. i B. G. iz osnova propisanih člankom 102. stavak 1. točke 1., 2., 3. i 4. ZKP-a.

II Kž 741/09-4

Protiv navedenog rješenja u odnosu na točku I/ žalbu je podnio okrivljeni S. Đ. putem branitelja Ž. Ž., odvjetnika iz Z odvjetničkog ureda „Ž. & V.“ iz Z.. Žalbom se predlaže preinačiti pobijano rješenje na način da se protiv okrivljenog S. Đ. pritvor ukine ili podredno da se pobijano rješenje ukine i vrati sudu prvog stupnja na ponovno odlučivanje.

Žalba nije osnovana.

Protivno navodima u žalbi, i po ocjeni Vrhovnog suda Republike Hrvatske, kao suda drugog stupnja, pravilno je sud prvog stupnja utvrdio da protiv okrivljenog S. Đ. i nadalje postoje razlozi za primjenu mjere pritvora iz osnova propisanih člankom 102. stavak 1. točke 1., 2., 3. i 4. ZKP-a.

Okrivljenom S. Đ. se, nakon pravomoćnog rješenja o provođenju istrage, podignutom optužnicom stavlja na teret da je počinio dva kaznena djela iz članka 91. točka 4. KZ-a te po jedno kazneno djelo iz članka 271. stavak 2. u svezi s člankom 263. stavak 1. KZ-a i iz članka 333. stavak 4. KZ-a, relevantan stupanj osnovane sumnje da je okrivljenik i počinio kaznena djela koje mu se stavljaju na teret, čime je ispunjena opća zakonska pretpostavka za primjenu mjere pritvora iz članka 102. stavak 1. ZKP-a.

Nadalje, iz podataka u spisu predmeta proizlazi da je okrivljenik S. Đ. državljanin C. G., bez stalnog zaposlenja, imovine, prijavljenog prebivališta, odnosno boravišta na području Republike Hrvatske, stoga ni na koji način nije čvršće vezan za područje Republike Hrvatske. Naime, iz stanja spisa proizlazi da okrivljenik ima prijavljeno prebivalište u B. (R. S.), a na području C. G. ima stan. Imajući na umu ove okolnosti, zajedno s brojem i težinom kaznenih djela za koja se okrivljenik tereti u predmetnom postupku, ocjena je i ovog suda drugog stupnja da sve spomenute okolnosti i nadalje upućuju na opasnost od okrivljenikovog bijega, zbog čega je primjena mjere pritvora protiv njega iz osnove članka 102. stavak 1. točka 1. ZKP-a i nadalje nužna.

Osnovanost pritvorske mjere iz članka 102. stavak 1. točka 2. ZKP-a, i prema ocjeni ovog suda drugog stupnja, proizlazi iz činjenice da je okrivljeni B. G. i dalje nedostupan tijelima kaznenog progona, i to kako Republike Hrvatske, tako i zemalja u okruženju pa s obzirom na prirodu i okolnosti inkriminiranih djela postoji osnovana sumnja da će okrivljeni S. Đ. ometati kazneni postupak utjecajem na sudionike, odnosno da će puštanjem na slobodu stupiti u kontakt s okrivljenim B. G. te s njim dogovoriti obranu. Ovo osobito kada se ima na umu da se oba ova okrivljenika terete da su kao pripadnici zločinačke organizacije počinili više kaznenih djela te su usmrtili dvije osobe iz koristoljublju, a iz činjeničnog opisa djela proizlazi da je okrivljeni B. G. neposredno sudjelovao u usmrćenju I. P. i N. F., dok se okrivljeni S. Đ. tereti da je organizirao ubojstvo I. P., osiguravao novčana sredstva za nabavu cjelokupne opreme i oružja potrebnog za počinjenje predmetnih djela te nadzirao pripreme za ubojstvo I. P., pri čemu je i osobno sudjelovao na sastancima na kojima se dogovaralo kako će se, kada i gdje počiniti predmetno kazneno djelo. Osim toga, iz činjeničnog opisa terećenih kaznenih djela proizlazi visok stupanj organiziranosti, međusobne povezanosti između članova hijerarhijski strukturirane organizacije te izuzetne koordiniranosti u poduzimanju kriminalnih radnji, zbog čega, neovisno poznaju li se međusobno svi članovi zločinačke organizacije, s obzirom na prirodu kaznenih djela te ulogu okrivljenog S. Đ. u terećenim kaznenim djelima koja proizlazi iz činjeničnog opisa djela, prema ocjeni ovog suda drugog stupnja, postoji realno predvidiva opasnost da bi pri eventualnom boravku na slobodi

II Kž 741/09-4

okrivljeni S. Đ. pokušao utjecati na okrivljenog bojana G. i na taj način ometati kazneni postupak. Stoga je osnovano sud prvog stupnja zaključio da u konkretnom slučaju postoji koluzijska opasnost i pravilno produljio pritvor protiv okrivljenog S. Đ. i iz osnove u članku 102. stavak 1. točka. 2. ZKP-a, a s ciljem onemogućavanja međusobnog kontakta i dogovaranja obrana između okrivljenih S. Đ. i B. G..

Okolnosti koje upućuju na postojanje iteracijske opasnosti kod okrivljenog S. Đ., i ovaj sud drugog stupnja nalazi u činjenici da se ovaj okrivljenik u predmetnom kaznenom postupku tereti da je kao pripadnik zločinačke organizacije usmrtio dvije osobe iz koristoljublja te eksplozijom izazvao opasnost za život i tijelo ljudi i za imovinu većeg opsega, pri čemu je prouzročena imovinska šteta velikih razmjera. Pri tome se ovaj okrivljenik činjeničnim opisom tereti da je po nalogu S. J., da za novčanu naknadu 1,500.000,00 € organizira ubojstvo I. P., kao i još dviju nepoznatih osoba na području G. Z., u razdoblju od kraja svibnja do kraja listopada 2008. dogovorio s okrivljenim R. M. da okupi osobe od svog povjerenja koje će izraditi i realizirati plan ubojstva I. P., što je on i učinio, pri čemu je svaki od okrivljenika u tom planu imao određenu ulogu, a okrivljeni S. Đ. je donosio novac i vršio plaćanja svih troškova nabave oružja, uređaja za praćenje, automobila i motocikala, kao i troškova korištenja automobila u svrhu praćenja te, sudjelujući na zajedničkim sastancima, nadzirao pripreme za ubojstvo I. P..

Stoga, dugotrajnost terećene kriminalne djelatnosti kod ovog okrivljenika, ukazuje na upornost u njegovom kriminalnom ponašanju, organiziranost u inkriminiranom djelovanju s ostalim okrivljenicima te visok stupanj planiranosti djela, a iz čega proizlazi i visok stupanj kriminalne volje, što uz činjenicu da je prema činjeničnom opisu djela plan bio počinjenje i još dva ubojstva za sada nepoznatih osoba, i po ocjeni Vrhovnog suda Republike Hrvatske, kao suda drugog stupnja, predstavljaju one osobite okolnosti koje opravdavaju bojazan da bi okrivljeni S. Đ. boravkom na slobodi nastavio s činjenjem novih, istovrsnih ili sličnih kaznenih djela, zbog čega je osnovano protiv njega , a kako bi se otklonila iteracijska opasnost, produljen pritvor iz osnove u članku 102. stavak 1. točka 3. ZKP-a.

Opravdano je i zakonito produljen pritvor protiv okrivljenog S. Đ. i iz osnove iz članka 102. stavak 1. točka 4. ZKP-a. Naime, prema činjeničnom opisu djela, pripreme za likvidaciju I. P. započele su puno prije samog počinjenja, te su obuhvaćale i najsitnije detalje same realizacije djela. Pri tome su prikupljena financijska sredstva potrebna kako za samu realizaciju djela praćenje žrtve i međusobnu komunikaciju, a što je obuhvaćalo i prostor u kojem će se počinitelji dogovarati i boraviti , tako i za likvidaciju te nagradu neposrednim počiniteljima. Kao mjesto počinjenja djela izabran je najuži centar grada, odnosno mjesto gdje se svakodnevno kreće velik broj ljudi, pri čemu se u blizini mjesta počinjenja djela nalaze ustanove i stambene zgrade u kojima se u trenutku eksplozije nalazio velik broj ljudi, a djelo je počinjeno eksplozivnom napravom velike razorne moći. Također je razrađen i rezervni plan za slučaj da eksplozivna naprava zataji pa je tako jedan od okrivljenika s tavana zgrade u blizini s puškom s optičkim nišanom bio spreman usmrtiti I. P.. Unatoč tome što se radi o kaznenim djelima kojima su svojstvene teške okolnosti, opisani način postupanja okrivljenika, iskazana bezobzirnost u inkriminiranom ponašanju, uz činjenicu da je djelo počinjeno na frekventnom mjestu, pri čemu su dvije osobe lišene života, a dvije ozlijeđene, inkriminiranim postupanjem se pristalo ozlijediti i lišiti života i druge osobe te izazvati oštećenja na automobilima i objektima, u svojoj ukupnosti u znatnoj mjeri nadilaze uobičajene okolnosti kod ovakvih djela i predstavljaju posebno teške okolnosti te ukazuju na neophodnost primjene mjere pritvora protiv okrivljenog S. Đ. i iz osnove propisane člankom 102. stavak 1. točka 4.

II Kž 741/09-4

ZKP-a. (Osim toga, teške se okolnosti očituju i u činjenici da su dvije osobe lišene života, dok su dvije ozlijeđene te da je prouzročena imovinska šteta velikih razmjera).

Neosnovano pobija žalitelj pravilnost i zakonitost pritvorske osnove iz čl. 102. st. 1. toč. 2. ZKP, isticanjem činjenice da "u dokaznom gradivu koje prileži spisu kao i u obrazloženju optužnice, ne postoji niti jedan materijalni trag koji bi govorio u prilog tvrdnji da žalitelj uopće poznaje V-okr. G., da se neposredno sreo i kontaktirao ili da je, pak, s njim kontaktirao putem telefona". Naime, da bi okrivljeni S. Đ. ometao kazneni postupak utjecajem, konkretno na okrivljenog B. G. koji je u bijegu, nije bitan način komunikacije, kao niti njihovo međusobno poznanstvo s obzirom na prirodu kaznenih djela i već spomenutu okolnost da se svi članovi zločinačke organizacije ne moraju nužno međusobno poznavati. U konkretnoj situaciji za postojanje ove pritvorske osnove odlučno je da, s obzirom na visok stupanj povezanosti na različitim razinama unutar organizacije te izuzetnu međusobnu koordiniranost članova organizacije, prema ocjeni ovog suda drugog stupnja, postoji realna opasnost da bi, kada bi se okrivljeni S. Đ. našao na slobodi, na bilo koji način stupio u kontakt s okrivljenim B. G. (bilo neposredno, putem telefona ili putem trećih osoba) i ometao tijek kaznenog postupka, a u čemu je boravkom u pritvoru iz ove pritvorske osnove onemogućen. Žalbenim navodima kojima se osporava opasnost od ponavljanja djela isticanjem činjenice da je okrivljenik neosuđivana osoba te poslovni čovjek koji ostvaruje visoke prihode, nije s uspjehom dovedena u sumnju zakonitost i pravilnost pobijanog rješenja, a time niti postojanje razloga za pritvor iz osnove članka 102. stavak 1. točka 3. ZKP-a. Ovo osobito kada se ima na umu da se opasnost od ponavljanja djela prvenstveno temelji na izuzetno velikoj kriminalnoj količini kod ovog okrivljenika, te izraženoj upornosti i sustavnosti u djelovanju.

Okrivljenik u žalbi pobija i osnovanu sumnju da je počinio kaznena djela za koje ga se tereti predmetnom optužnicom, zbog čega smatra da nisu ostvarene niti pretpostavke da bi se protiv njega uopće mogao odrediti pritvor, a osobito ne pritvor iz članka 102. stavak 1. točka 4. ZKP-a. No, ovi navodi nisu odlučni u konkretnoj situaciji, jer je u ovom stadiju postupka kao pretpostavka za primjenu mjere pritvora dovoljan relevantan stupanj osnovane sumnje, koji je opravdan podignutom optužnicom i podacima u spisu predmeta, a prilikom odlučivanja o žalbi podnesenoj protiv rješenja o pritvoru, sud drugog stupnja nema ovlaštenja preispitivati činjenično stanje u spisu, kao ni razmatrati pitanje eventualne kaznene odgovornosti okrivljenika, dok je za pitanje postojanja posebno teških okolnosti djela, kao razloga za primjenu mjere pritvora iz osnove čl. 102. st. 1. toč. 3. ZKP, relevantan činjenični opis kaznenog djela iz kojeg za sada te okolnosti proizlaze.

Okrivljenik u žalbi navodi i da se u pritvoru nalazi već dulje vrijeme, upirući time na načelo razmjernosti, zbog čega također smatra bi mu trebalo ukinuti pritvor. S tim u vezi valja istaknuti da dosadašnjim boravkom u okrivljenika pritvoru, u trajanju od nepunih 11 mjeseci (u predmetnom postupku pritvor mu teče od 29. prosinca 2008. - list 3130 spisa), ovo načelo nije ugroženo. Budući pri ocjeni eventualne povrede tog načela, osim vremena provedenog u pritvoru, valja imati na umu i razmjer između konkretne težine i broja kaznenih djela za koje se okrivljenik u predmetnom postupku tereti, kazne koja se za terećena djela prema podacima u spisu može očekivati, te potrebe određivanja i trajanja mjere pritvora.

II Kž 741/09-4

Budući da niti ostalim navodima u žalbi okrivljenog S. Đ. nije dovedena u sumnju osnovanost pobijanog rješenja niti su pobijanim rješenjem ostvarene povrede na koje sud drugog stupnja, sukladno odredbi članka 398. stavak 4. ZKP-a, pazi po službenoj dužnosti, to je na temelju članka 398. stavak 3. ZKP-a odlučeno kao u izreci ovog rješenja.

U Zagrebu 16. studenoga 2009.

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Martina Slunjski, v. r.

Damir Kos, v. r.