Rev-1810/2010-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

Broj: Rev 1810/10-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Katarine Buljan predsjednice vijeća, Gordane Matasić-Špoljarić, članice vijeća, Aleksandra Peruzovića, člana vijeća, Viktorije Lovrić, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Branka Medančića, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja M. T. (M.) iz Ž., zastupanog po punomoćniku M. T., odvjetniku u Z., protiv prvotuženika M. O. iz Z., zastupanog po punomoćniku D. P., odvjetniku u Z. i drugotuženiku A. d.o.o., Z., zastupanog po punomoćnici Ž. T., odvjetnici u Odvjetničkom društvu M.-L.-B.-T., Z., radi utvrđenja i u pravnoj stvari protutužitelja A. d.o.o., Z., zastupanog po punomoćnici Ž. T., odvjetnici u Odvjetničkom društvu M.-L.-B.-T., Z., protiv protutuženika M. T. (M.) iz Ž., zastupanog po punomoćniku M. T., odvjetniku u Z., radi utvrđenja i izdavanja tabularne isprave, odlučujući o reviziji tužitelja-protutuženika protiv presude Županijskog suda u Dubrovniku posl. br. Gž-1541/09 od 4. lipnja 2010. kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Korčuli posl. br. P-781/06- 65 od 29. lipnja 2009., u sjednici vijeća održanoj 13. studenoga 2012.,

p r e s u d i o i r i j e š i o j e :

Revizija tužitelja-protutuženika protiv presude Županijskog suda u Dubrovniku posl. br. Gž-1541/09 od 4. lipnja 2010. dijelu u kojem je potvrđena presuda Općinskog suda u uli posl. br. P-781/06-65 od 29. lipnja 2009. kojom je odbijen tužbeni zahtjev radi Korč

utvrđenja ništavim Preliminarnog ugovora o kupoprodaji od 25. srpnja 2002. i radi predaje u posjed odbija se kao neosnovana, a u dijelu u kojem je potvrđena presuda Općinskog suda u Korčuli posl. br. P-781/06-65 od 29. lipnja 2009. kojom je prihvaćen protutužbeni zahtjev radi izdavanja tabularne isprave odbacuje se kao nedopuštena.

Drugotuženiku-protutužitelju se ne dosuđuje trošak odgovora na reviziju.

Obrazloženje

Prvostupanjskom presudom odbijen je tužbeni zahtjev radi utvrđenja da je krivotvoren i ništav Preliminarni kupoprodajni ugovor od 25. srpnja 2002. sklopljen između tužitelja i drugotuženika A. d.o.o iz Z., te se tuženima nalaže predati u posjed tužitelju čest. zem. 1013/1, 1013/2, 1003 i 1016, sve k.o. V. (toč. I), a prihvaćen je protutužbeni zahtjev kojim je naloženo M. T. da protutužitelju A. d.o.o. izda tabularnu ispravu za upis prava vlasništva u zemljišnim knjigama na čest. zem. 1013/1, 1013/2, 1003 i 1016, sve k.o. V. (toč. II). Tužitelju-protutuženiku je naloženo naknaditi prvotuženiku parnične troškove u iznosu 26.800,00 kn, a drugotuženiku-protutužitelju iznos 15.420,00 kn (toč. III).

Drugostupanjskom presudom potvrđena je prvostupanjska presuda.

Protiv drugostupanjske presude tužitelj-protutuženik je podnio reviziju zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže preinačiti nižestupanjske presude i tužbeni zahtjev usvojiti ili ukinuti nižestupanjske presude i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje pred drugim sucem.

Drugotuženik-protutužitelj je podnio odgovor na reviziju u kojem osporava revizijske razloge i predlaže odbiti reviziju kao neosnovanu uz naknadu troškova odgovora na reviziju.

Revizija je djelomično neosnovana i djelomično nedopuštena.

Prema odredbi čl. 382. st. 1. t. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08 i 123/08 - dalje: ZPP) koje odredbe se u ovom postupku primjenjuju na temelju odredbe čl. 53. st. 4. u vezi sa čl. 39. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 57/11) stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako vrijednost predmeta spora pobijanog dijela presude prelazi 100.000,00 kn.

Tužitelj je u tužbi naznačio vrijednost predmeta spora u iznosu 460.000,00 kn, pa je dopuštena revizija na temelju odredbe čl. 382. st. 1. t. 1. ZPP.

Drugotuženik je podneskom od 19. ožujka 2004. podnio protutužbu radi utvrđenja prava vlasništva i izdavanja tabularne isprave. U protutužbi, kao niti u daljnjem tijeku postupka nije naznačio vrijednost predmeta spora, niti je prvostupanjski sud utvrdio vrijednost predmeta spora protutužbenog zahtjeva.

Presudom donesenom u ovom postupku presuđeno je o dijelu protutužbenog zahtjeva radi utvrđenja prava vlasništva tako da je pravomoćnom presudom posl. br. P-514/03 od 13. prosinca 2004. taj zahtjev odbijen.

Prema odredbi čl. 40. st. 4. ZPP ako se nakon upuštanja tuženika u raspravljanje o glavnoj stvari utvrdilo je tužitelj propustio odrediti vrijednost predmeta spora, sud prvog stupnja će brzo i na prikladan način, nakon što strankama omogući da je o tome izjasne, odrediti vrijednost predmeta spora rješenjem protiv kojega nije dopuštena posebna žalba, a prema st. 5. čl. 40. ZPP ako prvostupanjski sud u slučaju iz stavka 4. ovoga članka ne utvrdi vrijednost predmeta spora na način određen u tom stavku najkasnije do zaključenja glavne rasprave, smatrat će se da je vrijednost predmeta spora 50.000,00 kn.

Kako je prema odredbi čl. 382. st. 1. t. 1. ZPP revizija dopuštena protiv drugostupanjske presude ako vrijednost predmeta spora pobijanog dijela prelazi iznos 100.000,00 kn, a drugotuženik-protutužitelj nije naznačio vrijednost predmeta spora protutužbenog zahtjeva, niti je prvostupanjski sud utvrdio vrijednost predmeta spora protutužbenog zahtjeva u smislu odredbe čl. 40. st. 4. i 5. ZPP smatra se da je vrijednost predmeta spora 50.000,00 kn, pa nije dopuštena revizija tužitelja–protutuženika protiv dijela drugostupanjske presude kojom je odlučeno o protutužbenom zahtjevu.

Slijedom navedenog valjalo je u tom dijelu odbaciti reviziju tužitelja-protutuženika na temelju odredbe čl. 392. st. 1. ZPP.

Prema odredbi čl. 392. a st. 1. ZPP u povodu revizije iz članka 382. stavka 1. ovoga Zakona revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i u granicama razloga određeno navedenih u reviziji, pazeći po službenoj dužnosti na pogrešnu primjenu materijalnog prava i na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 8. ovoga Zakona.

Nižestupanjski sudovi nisu počinili bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 8. ZPP.

Iz navoda revizije može se zaključiti da tužitelj-protutuženik podnosi reviziju zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP jer tvrdi da revizija nema razloge o odlučnim činjenicama, a razlozi presude se međusobno proturječni.

Ispitujući nižestupanjske presude u odnosu na navedenu bitnu povredu odredaba parničnog postupka, ocjena je ovog suda da nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP, jer je time što je u razlozima svoje odluke u odnosu na dio presude kojim je odbijen tužbeni zahtjev uputio tužitelja-protutuženika na razloge prvostupanjske presude radi nepotrebnog ponavljanja, drugostupanjski sud dao razloge o injenicama na način da je prihvatio činjenična utvrđenja prvostupanjskog suda i odlučnim č

upravo na tako utvrđeno činjenično stanje uputio je tužitelja-protutuženika očitujući se na njegovu žalbu. U ostalom dijelu drugostupanjski sud ocijenio je žalbene razloge od odlučnog značaja, osobito je ocijenio prvostupanjsku presudu u odnosu na žalbeni razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. t. 6. ZPP i zaključio da nije osnovan, a u odnosu na protutužbeni zahtjev odluke nižestupanjskih sudova sadrže razloge o odlučnim činjenicama zbog kojih je protutužbeni zahtjev prihvaćen. Zbog toga, ovaj revizijski sud nije našao osnovanim revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP.

Predmet spora po tužbenom zahtjevu je utvrđenje ništavim Preliminarnog ugovora o kupoprodaji od 25. srpnja 2002. sklopljenog između tužitelja-protutuženika M. T. i drugotuženika-protutužitelja A. d.o.o, te tužbenog zahtjeva prema kojem su prvotuženik i drugotuženik-protutužitelj dužni predati tužitelju-protutuženiku u posjed nekretnine označene kao čest. zem. 1013/1, 1013/2, 1003 i 1016, sve k.o. V., te protutužbeni zahtjev radi izdavanja tabularne isprave drugotuženiku-protutužitelju za upis njegovog prava vlasništva na tim nekretninama u zemljišnim knjigama.

U postupku je utvrđeno:

- da je tužitelj-protutužitelj u zemljišnim knjigama upisan kao vlasnik u 1/2 dijela nekretnina upisanih u zk. ul. br. 151 k.o. V. i to čest. zem. 1013/1, 1013/2, 1003 i 1016, a u naravi je to ledina s poljskom kučicom i cisternom,

- da su na tim nekretninama u ostalom dijelu upisani sada pok. N. M. i pok. J. M., a njihovi nasljednici žive u inozemstvu, pa nekretnine je držao u posjedu tužitelj-protutuženik, na temelju ugovora o doživotnom uzdržavanju kojega je kao davatelj uzdržavanja sklopio s primateljima uzdržavanja I. M. i F. M. 19. svibnja 1989.,

- da su tužitelj-protutuženik i drugotuženik-protutužitelj zastupan po direktoru M. O. (prvotuženiku) sklopili Preliminarni ugovor o kupoprodaji 25. srpnja 2002. predmetom kojega su nekretnine upisane u zk. ul. br. 151 k.o. V. i to čest. zem. 1013/1, 1013/2, 1003 i 1016, a u naravi je to ledina s poljskom kučicom i cisternom za cijenu 61.355 EUR (120.000 DEM) u protuvrijednosti u kunama i s ugovorenom dinamikom plaćanja, a tužitelj-protutuženik jamči da su nekretnine njegovo vlasništvo i dozvoljava kupcu upis u zemljišne knjige, a da će naknadno sastaviti konačni ugovor koji će ovjeriti,

- da Preliminarni ugovor o kupoprodaji od 25. srpnja 2002. nije krivotvoren kao niti potpis tužitelja-protutuženika na tom ugovoru.

Polazeći od naprijed navedenih utvrđenja nižestupanjski sudovi su ocijenili da su tužitelj-protutuženik i drugotuženik-protutužitelj sklopili ugovor o kupoprodaji jer isprava koju su nazvali Preliminarni kupoprodajni ugovor od 25. srpnja 2002. ima sve bitne sastojke ugovora o kupoprodaji, predmet i cijenu, te pismenu formu, da ugovor nije ništav jer nije krivotvoren kao niti potpis tužitelja-protutuženika, pa je slijedom toga odbijen tužbeni zahtjev za utvrđenje ništavosti kao i zahtjev za predaju u posjed. Nižestupanjski sudovi prihvatili su zahtjev drugotuženika-protutužitelja kojim je tužitelju-protutuženiku naloženo izdavanje tabularne isprave za upis prava vlasništva predmetnih nekretnina u zemljišnim knjigama za korist drugotuženika-protutužitelja.

U ovom stadiju postupka sporno je jeli ništav Preliminarni ugovor o kupoprodaji i jesu li slijedom toga tuženici dužni predati u posjed tužitelju-protutuženiku predmetne nekretnine. Prema odredbi čl. 103. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj: 53/91, 73/91, 111/93, 3/94, 7/96, 91/96, 112/99 i 88/01 – dalje: ZOO) koje odredbe se u ovom postupku primjenjuju na temelju odredbe čl. 1163. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj: 35/05 i 41/08) ugovor, koji je protivan Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima te moralu društva ništav je ako cilj povrijeđenog pravila ne upućuje na neku drugu sankciju ili ako zakon o određenom slučaju ne propisuje što drugo. Polazeći od navedene odredbe čl. 103. st. 1. ZOO pravilno su nižestupanjski sudovi odbili tužbeni zahtjev radi utvrđenja ništavosti Preliminarnog kupoprodajnog ugovora od 25. srpnja 2002., jer su utvrdili da ugovor nije ništav s obzirom da nije krivotvoren, niti je krivotvoren potpis tužitelja-protutuženika na tom ugovoru, a da ugovor sadrži sve bitne sastojke ugovora o kupoprodaji jer su se stranke sporazumjele o predmetu i cijeni, a sastavile su ga u pismenoj formi u smislu odredbe čl. 455. ZOO.

S obzirom da je utvrđeno da je tužitelj-protutuženik prodao predmetne nekretnine drugotuženiku-protutužitelju, nije osnovan niti njegov zahtjev za predaju u posjed tih nekretnina.

Slijedom navedenog valjalo je odbiti reviziju tužitelja-protutuženika u dijelu u kojem pobija drugostupanjsku presudu kojom je potvrđena prvostupanjska presuda u odbijajućem dijelu koji se odnosi na tužbeni zahtjev tužitelja-protutuženika na temelju odredbe čl. 393. ZPP.

Drugotuženiku-protutužitelju nije dosuđen trošak odgovora na reviziju na temelju odredbe čl. 166. st. 1. u vezi sa čl. 155. st. 1. ZPP, jer ti troškovi nisu bili potrebni za vođenje parnice.

U Zagrebu, 13. studenoga 2012.

Predsjednica vijeća:

Katarina Buljan, v.r.