Rev-1783/1996-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 1783/1996-2

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Miroslave Vekić kao predsjednika vijeća, te dr. Ive Grbina, Miljenke Vraničar, Ivana Mikšića i Tome Gložinića kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja F. V. iz O., koga zastupa punomoćnik J. B., odvjetnik iz O., protiv tuženika O. s. O. iz O., koga zastupa D. F., odvjetnik iz O., radi poništenja odluke o prestanku radnog odnosa, rješavajući reviziju tužitelja protiv presude Županijskog suda u Osijeku od 16. svibnja 1996. br. Gž-824/96, kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Osijeku od 26. ožujka 1996. br. Pr-353/95, u sjednici održanoj dana 20. studenog 1996.,

r i j e š i o j e :

Prihvaća se revizija tužitelja V.F. te se ukidaju presude Županijskog suda u Osijeku od 16. svibnja 1996. br. Gž-824/96 i Općinskog suda u Osijeku od 26. ožujka 1996. br. Pr-353/95 pa se predmet vraća Općinskom sudu u Osijeku na ponovno suđenje.

O b r a z l o ž e n j e

Presudom suda prvog stupnja odbijen je tužiteljev zahtjev koji glasi:

"Poništavaju se kao nezakonite Odluka tuženika Otvoreno sveučilište O. iz O., br. 15/95 od 6. srpnja 1995.g., kao i Odluka tuženika br. 18/95 od 14. srpnja 1995.g., a kojima je tužitelju V.F. iz O., izrečena mjera prestanka radnog odnosa.

Nalaže se tuženiku da tužitelja vrati na rad na njegovo radno mjesto koje je imao prije prestanka radnog odnosa i prizna mu sva prava iz radnog odnosa od nezakonitog prestanka radnog odnosa pa do ponovnog stupanja na rad, kao i da mu naknadi štetu zbog izgubljene plaće od nezakonitog prestanka radnog odnosa pa do ponovnog stupanja na rad i to:

za srpanj 1995.g. iznos od 2.344,11 kn sa zak. zatez. kamatom od 1. kolovoza 1995.g. pa do isplate, od mjeseca kolovoza 1995.g., pa do povratka na rad mjesečno iznos od 2.902,36 kn sa zak. zateznom kamatom koje teku od svakog 1-og u mjesecu za protekli mjesec pa do isplate, kao i da mu naknadi prouzročeni parnični trošak, sve to u roku od 8 dana pod prijetnjom izvršenja."

Presudom suda drugog stupnja potvrđena je navedena presuda suda prvog stupnja.

Protiv te presude suda drugog stupnja izjavio je tužitelj reviziju zbog pogrešne primjene materijalnog prava s prijedlogom da se nižestupanjske presude ukinu.

U odgovoru na reviziju tuženik predlaže da se ona kao neosnovana odbije, dok se nadležni državni odvjetnik nije o njoj izjasnio.

Revizija je osnovana.

Odluke o prestanku radnog odnosa poništenje kojih tužitelj zahtijeva u ovoj parnici, tuženik temelji na odredbi čl. 18. tada važećeg Zakona o osnovnim pravima iz radnog odnosa ("Narodne novine", br. 34/91

- citirano: ZOPRO), koja u svom st. 1. propisuje: "Radnik za kojega se u postupku propisanom općim aktom odnosno kolektivnim ugovorom utvrdi da nema potrebno znanje i sposobnosti za izvršavanje poslova radnog mjesta na koje je raspoređen i za kojega se utvrdi da ne ostvaruje predviđene rezultate rada, raspoređuje se na drugo radno mjesto koje odgovara njegovu znanju i sposobnosti. Ako takvog radnog mjesta nema, radniku prestaje radni odnos." Tuženik je, naime, ocijenio da tužitelj kroz određeno razdoblje nije ostvario predviđene rezultate rada.

Nižestupanjski su sudovi odbili tužbeni zahtjev uz konstataciju da je komisija što ju je osnovao tuženik utvrdila da tužitelj u razdoblju od 1. siječnja 1994. do 30. lipnja 1995. "nije ostvario pozitivne rezultate rada", a ne postoji odgovarajuće radno mjesto na koje bi se tužitelj mogao rasporediti.

Tijekom postupka tužitelj je ukazivao na to da je za ocjenu zakonitosti pobijanih tuženikovih odluka neophodno utvrditi koje je to konkretno rezultate rada tužitelj trebao ostvariti, a nije ih ostvario. Tu spornu okolnost nižestupanjski sudovi nisu, međutim, utvrđivali, već su se zadovoljili činjenicom da je tuženikova komisija našla da tužitelj nije ostvario pozitivne rezultate rada. Zato revident opravdano ističe da je takav postupak nižestupanjskih sudova rezultat pogrešne primjene materijalnog prava. Naime, po shvaćanju ovog Vrhovnog suda, da bi radniku mogao prestati radni odnos u smislu odredbi čl. 18. ZOPRO potrebno je da on zaista ne ostvaruje predviđene rezultate rada a nije dovoljno da to samo utvrdi poslodavčeva komisija. To utvrđenje komisije može biti i pogrešno te, ako je, kao što je to slučaj u ovoj pravnoj stvari, sporno, njegovu pravilnost treba provjeriti u parnici. Kako to nižestupanjski sudovi nisu učinili, to je temeljem odredbe čl. 395. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", br. 53/91 i 91/92) riješeno kao u izreci.

U nastavku suđenja potrebno je izvođenjem odgovarajućih dokaza utvrditi da li je točno tuženikovo utvrđenje da tužitelj ne ostvaruje predviđene rezultate rada te ponovno odlučiti o tužbenom zahtjevu.

U Zagrebu, 20. studenog 1996.

Predsjednik vijeća:

Miroslava Vekić v.r.