Rev-2555/2000-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 2555/00-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S UDA

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Borisa Guttmanna kao predsjednika vijeća, te Stanka Hautza, Vlatke Potočnjak-Radej, Ivana Mikšića i Petra Milasa kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice N. B. iz P., koju zastupa punomoćnica D. M.-P. iz Z., protiv tužene DRUGE OSNOVNE ŠKOLE PETRINJA, koju zastupa punomoćnik M. B., odvjetnica u P., radi poništenja odluke o prestanku radnog odnosa, rješavajući reviziju tužiteljice izjavljenu protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Sisku od 25. velječe 1999. godine, br. Gž 602/98-3, kojom je potvrđena prvostupanjska presuda Općinskog suda u Petrinji od 4. ožujka 1998. godine, br. P 112/97-12, u sjednici održanoj 31. siječnja 2001. godine,

p r e s u d i o j e :

Odbija se revizija kao neosnovana.

Obrazloženje

Drugostupanjski je sud odbio žalbu tužiteljice i potvrdio prvostupanjsku presudu kojom je odbijen njen tužbeni zahtjev da se poništi odluka o prestanku radnog odnosa i da se tužena obveže da tužiteljicu vrati u radni odnos i rasporedi na poslove nastavnika hrvatskog jezika i razredne nastave i da zaključi s njom ugovor o radu na neodređeno vrijeme, te da joj naknadi štetu u visini izgubljene plaće za razdoblje od 1. siječnja 1995. do 30. studenog 1997. godine u iznosu od 58.471,36 kn. Tužiteljica je obvezana da tuženoj naknadi parnični trošak u iznosu od 1.952,00 kn.

Protiv drugostupanjske presude je tužiteljica pravovremeno izjavila reviziju zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava, te predlaže da se obje presude preinače i prihvati njen tužbeni zahtjev ili da se ukinu i vrati predmet na ponovno odlučivanje prvostupanjskom sudu - te podredno da se tuženoj prizna i dosudi manji parnični trošak (prema tarifi za radne sporove).

Odgovor na reviziju nije podnesen, a Državno odvjetništvo Republike Hrvatske nije se izjasnilo o reviziji.

Revizija nije osnovana.

Nije sporno i u postupku pred nižestupanjskim sudovima je utvrđeno da je tužiteljici prestao radni odnos zbog neopravdanog izostanka s posla pet radnih dana uzastopce, odlukom tužene od 30. rujna 1991. godine, koja tada nije uručena tužiteljici osobno, već joj je dostavljena putem oglasne ploče. Tužiteljica je odluku primila tijekom 1997. godine, putem nadležnog ministarstva, te je izjavila prigovor koji joj je odbijen.

Odluka o prestanku radnog odnosa donijeta je po odredbi čl. 75. st. 2. toč. 3. Zakona o osnovnim pravima iz radnog odnosa ("Službeni list", broj 60/89 i 42/90 - dalje: ZOPRO), jer se u vremenu od 23. do 28. rujna 1991. godine nije javila na posao niti je opravdala svoj izostanak.

Tužena je škola u kritično vrijeme imala sjedište u P., ali je sjedište izmješteno u S. radi ratnih opasnosti i napada na P., gdje je djelovala od 20. rujna 1991. godine prema odluci povjerenika za Općinu P., koja je usmeno naređena upravitelju škole o čemu su svi nastavnici, koji su htjeli i željeli raditi i dalje u školi bili obaviješteni (usmeno ili preko javnih obavijesti). Tužiteljica se nije javila na posao kroz navedeno razdoblje u S., već je ostala u okupiranoj P. (gdje je - prema podacima u spisu - radila za vrijeme okupacije u mjesnoj školi, do oslobođenja P.).

Utvrdivši da je tužiteljica mogla saznati za izmještaj škole (isti je određen 20. rujna 1991. godine kada je P. bila još neokupirana i moglo se je iz nje izaći, te doći raditi u izmještajno sjedište škole), a da to nije učinila niti da je dolazila na posao kroz pet navedenih dana i šest godina nije reagirala na otkaz, te se u međuvremenu i zaposlila u školi u okupiranoj P., sudovi su pravilno ocijenili da je tužiteljica neopravdano izostala s posla pet radnih dana uzastopce, pa je bilo zakonskih razloga za donošenje odluke o prestanku radnog odnosa zbog čega su nižestupanjske presude zakonite i donijete pravilnom primjenom materijalnog prava, a u postupanju sudova nije ostvarena bitna povreda odredaba parničnog postupka na koju ukazuje revizija, jer su presude obrazložene valjano, bez kontradikcije i u skladu s utvrđenim činjenicama u postupku.

Revizija je stoga odbijena po odredbi čl. 393. Zakona o parničnom postupku.

Pravilno su obračunati (i tuženoj priznati) parnični troškovi, jer se vrijednost predmeta spora, kad se traži isplata novčane svote potražuje prema visini te svote koja je označena kao glavni zahtjev (čl. 35. Zakona o parničnom postupku).

U Zagrebu, 31. siječnja 2001. godine

Predsjednik vijeća:

Boris Guttmann, v.r.