Gž-535/2012-3 · Županijski sud u Zadru

14 Gž-535/12-2

REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U ZADRU

Ulica Borelli 9, Zadar

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Županijski sud u Zadru, u vijeću sastavljenom od sudaca i to Franke Zenić, kao predsjednice vijeća, Ante Milovca, kao suca izvjestitelja i člana vijeća, te Eugena Škunce, kao članae vijeća, u pravnoj stvari tužitelja – protutuženika: 1/ D. L., iz D., …, 2/ Ž. M. iz D., …, i 3/ S. M., iz D., …, zastupanih po punomoćniku K. V., odvjetniku iz O., …, protiv tuženika-protutužitelja: 1/ V. K. iz Z., …, 2/ G. K., iz Z., …, i 3/ M. Š. iz Z., …, zastupanih po punomoćnici I. B., odvjetnici iz Z., radi utvrđenja i raskida, odlučujući o žalbama tužitelja-protutuženika i tuženika-protutužitelja protiv presude Općinskog suda u Zadru, broj P-925/07 od 6. listopada 2011. godine, u sjednici vijeća održanoj dana 13. veljače 2015. godine,

p r e s u d i o j e

1. Odbija se žalba tužitelja-protutuženika pod 1/ D. L., 2/ Ž. M. i 3/ S. M., kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Zadru, broj P-925/07 od 6. listopada 2011. godine, pod toč. I. izreke.

2. Odbija se žalba tuženika-protutužitelja pod 1/ V. K., 2/ G. K. i 3/ M. Š. kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Zadru, broj P-925/07 od 6. listopada 2011. godine, pod toč. II. i III. izreke.

r i j e š i o j e

1. Odbija se žalba tužitelja-protutuženika pod 1/ D. L., 2/ Ž. M. i 3/ S. M. kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Zadru, broj P-925/07 od 6. listopada 2077. godine, pod toč. I. i II. izreke.

2. Odbija se žalba tuženika-protutužitelja pod 1/ V. K., 2/ G. K. i 3/ M. Š. kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Zadru, broj P-925/07 od 6. listopada 2077. godine, pod toč. II. izreke.

Obrazloženje

Uvodno označenom presudom suda prvog stupnja suđeno je:

"I.Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja - protuženika koji glasi:

1. Utvrđuje se da ugovor o darovanju zaključen dana 15. ožujka 2007. godine u Zadru i ovjeren kod javnog bilježnika pod brojem ovjere Ov-1787/07, ugovori o darovanju zaključeni dana 28. ožujka 2007. godine u Zadru i ovjereni kod javnog bilježnika pod brojem ovjere Ov-2226/07, ugovor o darovanju zaključen dana 30. svibnja 2007. godine u Zadru i ovjeren kod javnog bilježnika pod brojem ovjere Ov-4119/07 između tuženika ad 1 V. K. iz Z., B. K. 1 i tuženice ad 2 G. K. iz Z., …, te ugovor o darovanju zaključen dana 30. svibnja 2007. godine u Zadru i ovjeren kod javnog bilježnika pod brojem ovjere Ov-4118/07 između tuženice ad 2 G. K. iz Z., … 1 i tuženice ad 3 M. Š. iz Z., …, ne proizvode pravni učinak prema tužiteljima D. L. iz D., …, Ž. M. iz D., … i S. M. iz D., ….

2. Tuženice ad 2 G. K. i ad 3 M. Š., obje iz Z., …, dužne su temeljem ove presude dopustiti uspostavu ranijeg zemljišnoknjižnog stanja prije provedbe ovih ugovora ponovnim upisom vlasništva tuženika ad 1 V. K.na nekretnini upisanoj u zk. ul … k.o. P...

3. Utvrđuje se da su tužitelji ad 1 D. L. iz D., …, ad 2 Ž. M. iz D., … i ad 3 S. M. iz D., …, suvlasnici nekretnine označene kao čest. zem. …, u naravi kuća i dvor ukupne površine 1330 m², upisane u zk. ul. … k.o. P., i to svatko od njih u 5/18 dijela, što je tuženik ad 1 V. K. iz Z., …, dužan priznati i izdati tužiteljima valjanu tabularnu ispravu podobnu za upis njihova prava na navedenim nekretninama u označenim dijelovima, a koju će ispravu u protivnom zamijeniti ova sudska presuda.

II.Odbija se kao neosnovan protutužbeni zahtjev tuženika ad 1 - protutužitelja koji glasi:

Utvrđuje se da su ugovor o zajedničkom ulaganju više obiteljske kuće od 18. travnja 2005. godine zaključen između tuženika ad 1 V. K. s jedne strane i tužitelja ad 1 D. L., ad 2 Ž. M. i ad 3 S. M. ovjeren kod javnog bilježnika N. M. dana 18. travnja 2005. godine pod brojem Ov-1322/05 i ugovor o zajedničkom ulaganju više obiteljske kuće od 18. travnja 2005. godine zaključen između tuženika ad 1

V. K. s jedne strane i tužitelja ad 1 D. L., ad 2 Ž. M. i ad 3 S. M.ovjeren kod javnog bilježnika N. M. dana 26. travnja 2005. godine pod brojem Ov-1445/05, ništavi i ne proizvode pravnu učinak.

III.Odbija se kao neosnovan eventualno postavljeni protutužbeni zahtjevi tuženika ad 1 - protutužitelja koji glasi:

Raskidaju se ugovor o zajedničkom ulaganju više obiteljske kuće od 18. travnja 2005. godine zaključen između tuženika ad 1 V. K. s jedne strane i tužitelja ad 1 D. L., ad 2 Ž. M. i ad 3 S.M. ovjeren kod javnog bilježnika N. M. dana 18. travnja 2005. godine pod brojem Ov-1322/05 i ugovor o zajedničkom ulaganju više obiteljske kuće od 18. travnja 2005. godine zaključen između tuženika ad 1

V. K. s jedne strane i tužitelja ad 1 D. L., ad 2 Ž. M. i ad 3 S. M. ovjeren kod javnog bilježnika N. M. dana 26. travnja 2005. godine pod brojem Ov-1445/05."

Uvodno označenim rješenjem suda prvog stupnja riješeno je:

"I.Odbija se kao neosnovan prijedlog tužitelja - protutuženika za određivanje privremene mjere koja glasi:

Određuje se privremena mjera zabranom otuđenja i opterećenja nekretnine koja je predmet ovog spora.

Određuje se zabilježba ove zabrane u zk. ul. … k.o. P. na čest. zem. ...

Zabilježbu će provesti Zemljišnoknjižni odjel Općinskog suda u Zadru.

Ova privremena mjera trajati će do pravomoćnosti odluke u parnici radi utvrđenja prava vlasništva i predaje u posjed navedene nekretnine.

II.Svaka stranka snosi vlastiti parnični trošak".

Tužitelji-protutuženici (dalje: tužitelji) su protiv presude i rješenja podnijeli žalbu zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava navodeći, u bitnom, kako nije sporno da su, sukladno Ugovoru o zajedničkom ulaganju sa tuženikom–protužiteljem pod 1/ izvršili svoju obavezu, te da je taj Ugovor valjan i podoban za upis njihovih prava. Nije sporno da je tuženik-protutužitelj pod 1/ raspolagao sa nekretninom u korist tuženice-protutužiteljice pod 2/, a ona u korist tuženice-protutužiteljice pod 3/, pa da je pogrešan zaključak prvostupanjskog suda da je tuženik-protutužitelj pod 1/ prije raspolaganja bio vlasnik sporne nekretnine jer su tužitelji stekli suvlasništvo na temelju Ugovora sa tuženikom- protutužiteljem pod 1/ u tamo navedenim omjerima, pa da je tuženik-protutužitelj pod 1/ darovao tuženici-protutužiteljici pod 2/ nešto čega nije bio vlasnik, što je protivno čl. 115. st.

2. ZVDSP, zbog čega su ti Ugovori, temeljem čl. 322. ZOO, ništavi jer su zaključeni protivno prisilnim propisima. Ističu da je tuženik-protutužitelj pod 1/ postupao prijevarno jer je od ukupno 12 apartmana prodao 10 apartmana, zbog čega da je prvostupanjski sud trebao poništiti Darovne ugovore jer su po zakonu ništavi, tuženice-protutužiteljice pod 2/ i 3/ su nesavjesne stjecateljice na temelju Darovnih ugovora, te da, temeljem čl.

66. ZOO iz 2005. godine, za pobijanjem Ugovora nije preduvjet da tražbina mora biti u novčanom obliku. Prvostupanjski sud je morao poništiti Darovne ugovore kao pobojne temeljem čl.

67. ZOO jer valjanost ugovora o zajedničkom ulaganju, i po stavu prvostupanjskog suda, nije sporna. Na koncu navode da prvostupanjski sud prigovor poštenja i savjesnosti nije raspravio, te da je počinjena bitna povreda iz čl. 354. st.

2. toč.

13. ZPP, jer presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, izreka je nerazumljiva i proturječi razlozima presude, odnosno nema razloga o odlučnim činjenicama, u presudi nisu navedeni razlozi o odlučnim činjenicama i o njima postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presuda navodi o sadržaju isprava, zapisnika i iskaza danim u postupku, i samih tih isprava i zapisnika. Nadalje, prvostupanjski sud da je neosnovano odbio prijedlog za određivanje privremene mjere uz obrazloženje da nisu dokazali postojanje tražbine jer nije sporno da su uložili svaki po 100.000,00 EUR-a. Na ročištu od 22. rujna 2011. godine, prvostupanjski sud je neosnovano odbio prijedlog za provođenje daljnjih dokaza, čime im je uskraćeno pravo na utvrđenje činjenica na kojima temelje tužbeni zahtjev. Predlažu da ovaj sud uvaži žalbu, preinači pobijanu presudu i usvoji tužbeni zahtjev, a podredno ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovan postupak.

Tuženici-protutužitelji (dalje: tuženici) su protiv presude pod toč. II. i III. izreke i rješenja pod toč. II. izreke podnijeli žalbu zbog bitne povrede iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava, navodeći da pobijana presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, izreka presude je nerazumljiva, proturječi sama sebi i razlozima presude, odnosno uopće nema razloga, ili u njoj nisu navedeni razlozi o odlučnim činjenicama, odnosno razlozi su nejasni ili proturječni, ili ako o odlučnim činjenicama postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika, čime je počinjena ranije navedena bitna povreda, tuženik pod 1/ da je uložio svoje zemljište dok su tužitelji morali uložili svoj radi materijal u vrijednosti od 100.000,00 EUR-a svaki, tužitelji da nisu ispunili svoju ugovornu obavezu i predočili račune tuženiku pod 1/, zbog čega je Ugovor suprotan pozitivnim zakonskim propisima i zbog toga ništav. Prvostupanjski sud se neosnovano poziva na nalaz i mišljenje vještaka M. Č., koji je procijenio tržišnu vrijednost nekretnine, iako zna da nema građevinske i uporabne dozvole, te da je naloženo rušenje objekta. Između tužitelja i tuženika pod 1/ da je zaključen ortački Ugovor, te da je pogrešan stav prvostupanjskog suda da nedostatak forme nema za posljedicu ništavost Ugovora, pa kada prvostupanjski sud nije usvojio protutužbeni zahtjev na ništavost Ugovora, da je bilo osnova za usvajanje protutužbenog zahtjeva za raskid Ugovora. Na koncu navode da je i rješenje o troškovima postupka nezakonito, pa predlažu da ovaj sud uvaži žalbu, preinači prvostupanjski presudu pod toč. II. i III. izreke i rješenje pod toč. II. izreke, odnosno ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovan postupak. Na žalbe nije odgovoreno.

Žalbe nisu osnovane.

U odnosu na žalbu tužitelja:

Neosnovan je žalbeni razlog bitne povrede iz čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05,02/07, 84/08,123/08, 57/11 i 148/11 – pročišćeni tekst i 25/13 - dalje ZPP) koji žalbeni razlog sadržajno ističu tužitelji jer se presuda može ispitati i izreka je razumljiva i ne proturječi razlozima presude, u obrazloženju su navedeni razlozi o odlučnim činjenicama, a nema ni proturječnosti između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava, zapisnika i iskazima danim u postupku i samih tih isprava. Nije počinjena ni bitna povreda iz čl. 354. st.2. toč. 7. ZPP , niti tužitelji navode u čemu bi se sastojala povreda prava služenja svojim jezikom i pismom i praćenja postupka na svom jeziku, a nije počinjena ni bitna povreda iz čl. 354. st. 2. toč. 6. ZPP, koji žalbeni razlog sadržajno ističu tužitelji navodeći da im nije omogućeno da se očituju o sadržaju dokumentacije koju su dostavili tuženici na ročištu od 22. rujna 2011. godine, jer ta dokumentacija nije pravno relevantna imajući u vidu postavljene tužbene zahtjeve. Kako nisu počinjene ni bitne povrede iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP na koje povrede ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem čl. 365. st. 2. ZPP, žalbeni razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka nije osnovan.

Nije sporno da su tužitelji sa tuženikom pod 1/ zaključili Ugovore o zajedničkom ulaganju 18. travnja 2005. godine (l.s. 7 i 349) temeljem kojih je tuženik pod 1/ kao ulog unio kčbr. …, a tužitelji novčane iznose navedene u toč. 1. Ugovora, te da su toč. 2. Ugovora određeni suvlasnički omjeri koji Ugovori po svom sadržaju predstavljaju pravni posao iz čl. 467. a st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 53/91, 73/91, 3/94, 7/96 i 112/99 – dalje ZOO) koji se primjenjuje u ovom sporu temeljem čl. 1163. st. 1 Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05 i 41/08 – dalje ZOO/05), a taj pravni posao je na identičan način reguliran i čl. 637. st. 1. ZOO/05. Nije sporno da je tuženik pod 1/, nakon zaključenja tih Ugovora, zaključio Darovni ugovor sa tuženicom pod 2/, a ona sa tuženicom pod 3/ koje su se, kako proizlazi iz zk. izvatka (l.s. 34-35), uknjižile na temelju tih Ugovora u tamo navedenim suvlasničkim omjerima, slijedom čega je neosnovan i žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

U odnosu na navode u žalbi, koji se odnose na toč. I.1. izreke presude da bi ranije navedeni Ugovori o darovanju bili ništavi zbog toga što je tuženik pod 1/, kao darodavatelj, raspolagao sa nekretninom koja nije bila njegovo vlasništvo, u korist tuženice pod 2/, protivno odredbi čl. 115. st. 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine", broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08 i 38/09 - dalje ZVDSP), prvostupanjski sud je dao valjano obrazloženje zbog čega ocjenjuje da ti Ugovori o darovanju, temeljem čl. 322. st. 1. ZOO/05, nisu ništetni, a osnovanost tog tužbenog zahtjeva ne proizlazi ni na temelju čl. 66. st. 1. ZOO/05, temeljem koje odredbe vjerovnik čija je tražbina dospjela za isplatu može pobijati pravnu radnju svog dužnika pod tamo navedenim pretpostavkama, i novčana isplata (tražbina), protivno navodima tužitelja u žalbi, je jedna od pretpostavki za osnovanost tužbenog zahtjeva na temelju te odredbe, kako je to obrazložio i prvostupanjski sud.

U odnosu na toč. I.2. izreke presude nije sporno da tužitelji nisu ugovorna strana u navedenim Ugovorima o darovanju i da nisu bili uknjiženi kao zk.vlasnici zbog čega, pored razloga navedenih u obrazloženju prvostupanjske presude, taj tužbeni zahtjev nije osnovan i zbog toga što je jedna od pretpostavki, temeljem čl. 129. st. 1. Zakona o zemljišnim knjigama ("Narodne novine", broj 91/96, 68/98, 137/99, 114/01, 100/04, 107/07 i 152/08), za uspostavu ranijeg zemljišnoknjižnog stanja da je uknjižbom, u ovom slučaju tuženica pod 2/ i 3/, povrijeđeno pravo nositelja zemljišnoknjižnog prava, u ovom slučaju tužitelja, koje pravo nije povrijeđeno navedenom uknjižbom, jer tužitelji nisu bili zemljišnoknjižni suvlasnici.

U odnosu na toč. I.3. izreke presude imajući u vidu da tužitelj temelje ovaj tužbeni zahtjev na ranije navedenim Ugovorima o ortakluku, koji su pravni osnov za stjecanje prava suvlasništva, a takav tužbeni zahtjev nije postavljen, prvostupanjski sud je pravilno, iz razloga navedenih u obrazloženju prvostupanjska presude, odbio tužbeni zahtjev jer se zaključenjem pravnog posla, ne stječe pravo (su)vlasništva nego upisom u zemljišnu knjigu sukladno čl. 119. st. 1. i čl. 120. st. 1. ZVDSP. I na koncu, u odnosu na rješenje pod toč. I. izreke prvostupanjski sud je pravilno odbio prijedlog za određivanje privremene mjere jer tužitelji nisu dokazali jednu od pretpostavki iz čl. 298. st. 1. Ovršnog zakona ("Narodne novine", broj 57/96, 29/99, 42/00, 173/03, 194/03, 151/04, 88/05, 67/08, 139/10, 125/11, 150/11, 154/11, 12/12, 70/12 i 112/12 - dalje OZ), i to vjerojatnost tražbine temeljem koje odredbe se podrazumijeva ona tražbina koja je predmet spora, a ne bilo koja tražbina.

U odnosu na žalbu tuženika:

Neosnovan je žalbeni razlog bitne povrede iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, jer prvostupanjska presuda nema nedostatke navedene u žalbi, niti tuženici obrazlažu u čemu bi se sastojala bitna povreda osim što citiraju navedenu zakonsku odredbu. Kako nisu počinjene ni bitne povrede iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP na koje povrede ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem čl. 365. st. 2. ZPP žalbeni razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka nije osnovan. Nije sporno, kako je ranije navedeno, da je tuženik pod 1/ sa tužiteljima zaključio Ugovore o ortakluku, slijedom čega je neosnovan i žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Iz navoda tuženika pod 1/ tijekom postupka proizlazi da tužitelji nisu postupili sukladno obavezama preuzetih tim Ugovorima, da su nekvalitetno izveli radove, da nisu predočili račune – privremene situacije itd., pa je prvostupanjski sud pravilno odbio tužbeni zahtjev utvrdivši da nisu ispunjene pretpostavke iz čl. 103. st.1. ZOO, dok navodi tuženika tijekom postupka i u žalbi koji se odnose na zabludu, odnosno mane volje kod zaključivanja tih Ugovora nisu pravno relevantni, jer nije riječ o pobijanju Ugovora temeljem čl. 111. ZOO, odnosno čl. 280. ZOO/05.

I na koncu, Ugovori o ortakluku ne spadaju u krug pravnih poslova koji se mogu, zbog neispunjenja, kao npr. Ugovora iz čl. 583. ZOO/05, raskinuti konstitutivnom odlukom suda, već se takav Ugovor, sukladno čl. 360. ZOO/05, raskida prostom izjavom, što je tuženik pod 1/ učinio otkazujući Ugovore 29. ožujka 2007. godine (l.s. 28-31), pa je prvostupanjski sud pravilno, iz razloga navedenih u obrazloženju prvostupanjske presude odbio i taj protutužbeni zahtjev. Slijedom navedenog neosnovan je i žalbeni razlog kako tužitelja, tako i tuženika, pogrešne primjene materijalnog prava na čiju pravilnu primjenu ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem čl. 365. st. 2. ZPP, pa su odbijene žalbe tužitelja i tuženika kao neosnovane i potvrđena prvostupanjska presuda, temeljem čl. 368. st. 1. ZPP, a rješenjem temeljem čl. 380. st. 2. ZPP.

U Zadru, dana 13. veljače 2015. godine

PREDSJEDNICA VIJEĆA:

Franka Zenić