Revr-373/2006-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

Broj: Revr 373/06-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Katarine Buljan, kao predsjednice vijeća, Jakoba Miletića, dr. sc. Ivana Kaladića, Gordane Matasić- Špoljarić i mr. sc. Andrije Erakovića, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja I. Ž. iz D., kojeg zastupa punomoćnik D. P., odvjetnik u D., protiv tuženika A.-D. d.d. iz D., kojeg zastupa punomoćnik S. K., odvjetnik u Z., radi utvrđenja nedopuštenosti i poništenja otkaza, odlučujući o reviziji tuženika izjavljenoj protiv presude Županijskog suda u Dubrovniku posl. br. Gž-1298/05. od 19. siječnja 2006., kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Dubrovniku posl. br. P-1262/03. od 24. svibnja 2005., u sjednici održanoj 6. veljače 2008.,

p r e s u d i o j e:

Revizija tuženika protiv dijela presude u kojem je odlučeno o tužbenom zahtjevu u toč. I. izreke drugostupanjske presude obija se kao neosnovana.

r i j e š i o j e:

Djelomično se prihvaća revizija tuženika te se prihvaća revizija tužitelja i ukida presuda Županijskog suda u Dubrovniku posl. br. Gž-1298/05. od 19. siječnja 2006. u dijelu pod toč. I. b, toč. II. i toč. III. presude te presuda Općinskog suda u Dubrovniku posl. br. P- 1262/03. od 24. svibnja 2005., u dijelu kojim se nalaže tuženiku da tužitelju ponudi sklapanje ugovora o radu za drugo radno mjesto koje odgovara njegovoj stručnoj spremi, radnom iskustvu i struci te u dijelu pod toč. II. i III. izreke i u tom dijelu se predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Odluka o trošku revizijske faze postupka ostavlja se za konačnu odluku.

Obrazloženje

Presudom Općinskog suda u Dubrovniku posl. br. P-1262/03. od 24. svibnja 2005. presuđeno je:

"I. Utvrđuje se da nije dopuštena i poništava se Odluka o otkazu Ugovora o radu br. 107 od 4. travnja 2001. potvrđena Odlukom direktora tuženika br. 157 od 3. svibnja 2001., pa se nalaže tuženiku u roku od 8 dana da ponudi tužitelju sklapanje ugovora o radu za drugo radno mjesto koje odgovara njegovoj stručnoj spremi, radnom iskustvu i struci.

II. Dužan je tuženik u roku od 8 dana platiti tužitelju 168.688,85 kn na ime razlike između naknade HZMO i njegove netto plaće za isplatu za razdoblje od 1. siječnja 2002. godine do 28. veljače 2005. godine sa zateznom kamatom po propisanoj stopi i to:

- na iznos od 4.479,80 kn od 15. veljače 2002.,

- na iznos od 3.479,80 kn od 15. ožujka 2002.,

- na iznos od 4.231,92 kn od 15. travnja 2002.,

- na iznos od 4.551,95 kn od 15. svibnja 2002.,

- na iznos od 5.645,16 kn od 15. lipnja 2002.,

- na iznos od 3.941,02 kn od 15. srpnja 2002.,

- na iznos od 3.420,77 kn od 15. kolovoza 2002.,

- na iznos od 3.140,48 kn od 15. rujna 2002.,

- na iznos od 4.262,51 kn od 15. listopada 2002.,

- na iznos od 4.905,47 kn od 15. studenoga 2002.,

- na iznos od 4.262,51 kn od 15. prosinca 2002.,

- na iznos od 4.731,11 kn od 15. siječnja 2003.,

- na iznos od 5.052,96 kn od 15. veljače 2003.,

- na iznos od 4.073,10 kn od 15. ožujka 2003.,

- na iznos od 4.409,99 kn od 15. travnja 2003.,

- na iznos od 4.731,47 kn od 15. svibnja 2003.,

- na iznos od 4.762,97 kn od 15. lipnja 2003.,

- na iznos od 4.440,57 kn od 15. srpnja 2003.,

- na iznos od 5.580,51 kn od 15. kolovoza 2003.,

- na iznos od 4.891,88 kn od 15. rujna 2003.,

- na iznos od 5.236,57 kn od 15. listopada 2003.,

- na iznos od 5.086,45 kn od 15. studenoga 2003.,

- na iznos od 4.547,25 kn od 15. prosinca 2003.,

- na iznos od 5.086,45 kn od 15. siječnja 2004.,

- na iznos od 4.763,51 kn od 15. veljače 2004.,

- na iznos od 1.756,10 kn od 15. ožujka 2004.,

- na iznos od 5.086,45 kn od 15. travnja 2004.,

- na iznos od 4.763,51 kn od 15. svibnja 2004.,

- na iznos od 2.013,23 kn od 15. lipnja 2004.,

- na iznos od 4.794,82 kn od 15. srpnja 2004.,

- na iznos od 4.794,82 kn od 15. kolovoza 2004.,

- na iznos od 4.065,16 kn od 15. rujna 2004.,

- na iznos od 4.794,82 kn od 15. listopada 2004.,

- na iznos od 3.746,81 kn od 15. studenoga 2004.,

- na iznos od 4.794,82 kn od 15. prosinca 2004.,

- na iznos od 5.233,07 kn od 15. siječnja 2005.,

- na iznos od 4.525,40 kn od 15. veljače 2005.,

- na iznos od 4.171,56 kn od 15. ožujka 2005.

III. Dužan je tuženi u roku od 8 dana naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 18.612,80 kn."

Presudom Županijskog suda u Dubrovniku posl. br. Gž-1298/05. od 19. siječnja 2006. presuđeno je:

"Žalba se djelomično uvažuje, a djelomično odbija kao neosnovana pa se presuda Općinskog suda u Dubrovniku posl. br. P-1262/03 od 24. svibnja 2005. godine:

I. potvrđuje u dijelu toč. I. i toč. II. pravorijeka kako slijedi:

a) Utvrđuje se da nije dopuštena i poništava se Odluka o otkazu Ugovora o radu br. 107 od 4. travnja 2001. godine potvrđena Odlukom direktora tuženika br. 157 od 3. svibnja 2001.

b) Dužan je tuženik u roku od 8 dana platiti tužitelju 42.058,88 kn na ime razlike naknade HZMO i njegove netto plaće za isplatu za razdoblje od 1. siječnja 2002. godine do 15. studenoga 2002. godine sa zateznom kamatom po propisanoj stopi i to:

- na iznos od 4.479,80 kn od 15. veljače 2002.,

- na iznos od 3.479,80 kn od 15. ožujka 2002.,

- na iznos od 4.231,92 kn od 15. travnja 2002.,

- na iznos od 4.551,95 kn od 15. svibnja 2002.,

- na iznos od 5.645,16 kn od 15. lipnja 2002.,

- na iznos od 3.941,02 kn od 15. srpnja 2002.,

- na iznos od 3.420,77 kn od 15. kolovoza 2002.,

- na iznos od 3.1430,48 kn od 15. rujna 2002.,

- na iznos od 4.262,51 kn od 15. listopada 2002.,

- na iznos od 4.905,47 kn od 15. studenoga 2002.,

II. Preinačuje u preostalom dijelu pa se tužitelj odbija sa drugim dijelom tužbenog zahtjeva pod toč. I. i II. pravorijeka.

III. Tuženik je dužan u roku od 8 dana nadoknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu do 4.640,00 kn."

Protiv ove pravomoćne drugostupanjske presude reviziju je izjavio tuženik zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava i predložio da sud pobijanu presudu preinači tako da odbije tužbeni zahtjev, a podredno da pobijani dio presude ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

Tuženik je zatražio i naknadu parničnog troška.

Tužitelj je protiv navedene drugostupanjske presude izjavio reviziju zbog svih revizijskih razloga iz čl. 385. Zakona o parničnom postupku (“Narodne novine”, broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01. i 117/03. – dalje: ZPP) te predložio da sud reviziju prihvati i pobijani dio drugostupanjske presude preinači (toč. II. i III. izreke drugostupanjske presude) tako da prihvati tužbeni zahtjev u cijelosti sve uz naknadu parničnog troška, a podredno da pobijani dio drugostupanjske presude ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

Revizije stranaka dostavljene su svaka protivnoj stranci na odgovor. Stranke nisu odgovorile na izjavljene revizije.

Revizija tuženika je djelomično osnovana, a revizija tužitelja je osnovana.

Na reviziju tuženika u odnosu na presudu kojom je odlučeno o zahtjevu na poništenje odluke o otkazu ugovora o radu

Ispitujući pravilnost tog dijela presude ovaj je sud ocijenio da revizijski razlozi nisu ostvareni.

U postupku pred nižestupanjskim sudovima je utvrđeno:

- da je tužitelj kao radnik s tuženikom kao poslodavcem sklopio 27. svibnja 1998. (list 11.) ugovor o radu na određeno vrijeme koje je isticalo 31. kolovoza 1998.,

- da je prema navedenom ugovoru tužitelj trebao obavljati poslove na radnom mjestu pomoćnika direktora za opće poslove,

- da je tuženik svojom odlukom o otkazu ugovora o radu br. 107 od 4. travnja 2001. tužitelju otkazao ugovor o radu zaključen 27. svibnja 1998. s time da je zahtjev tužitelja za zaštitu prava protiv navedenog otkaza odbijen odlukom tuženika br. 157 od 3. svibnja 2001.,

- da je tužitelj imenovan direktorom tuženika odlukom Nadzornog odbora A.-D. na sjednici 23. rujna 1998. na vrijeme od 4 godine s time da će preuzeti dužnost 1. listopada 1998.

Iz tako utvrđenog činjeničnog stanja proizlazi pravilan zaključak nižestupanjskih sudova da ugovor o radu koji je sklopljen na određeno vrijeme prestaje istekom roka utvrđenog tim ugovorom kako je to propisano čl. 10. st. 3. Zakona o radu (“Narodne novine”, broj 38/95., ispravak 54/95. i 64/95. te izmjene i dopune br. 17/01., 82/01. – dalje: ZR).

Mogućnost da ugovor o radu na određeno vrijeme "preraste" u ugovor o radu na neodređeno vrijeme propisana je pod određenim pretpostavkama tek čl. 15. st. 4. Zakona o radu (“Narodne novine”, broj 137/04. – pročišćeni tekst) pa navedena odredba (sve kad bi pretpostavke iz navedene odredbe bile ostvarene) ne dolazi do primjene u ovoj pravnoj stvari jer nema povratno djelovanje.

Zato tuženik neosnovano smatra da je ugovor o radu zaključen 27. svibnja 1998. trajao sve do otkaza ugovora o radu odlukom od 4. travnja 2001. godine.

Kako je ugovor o radu sklopljen 27. svibnja 1998. s rokom trajanja do 31. kolovoza 1998. to je isti prestao prije otkaza ugovora o radu, pa je otkaz ugovora o radu nedopušten. Ovo iz razloga što otkazom ugovora o radu mogu prestati ugovori o radu koji traju, a to u ovoj pravnoj stvari nije slučaj.

Zbog navedenih se razloga u pogledu odluke o dopuštenosti otkaza ugovora o radu nije ostvario niti jedan od revizijskih razloga, te je u tom dijelu revizija tuženika na temelju čl. 393. ZPP-a odbijena kao neosnovana.

Na reviziju tuženika u odnosu na presudu kojom je prihvaćen novčani dio tužbenog zahtjeva i revizija tužitelja protiv presude kojom je odbijen dio tužbenog zahtjeva

Revidenti osnovano tvrde da je u postupanju nižestupanjskih sudova kod odlučivanja o novčanom tužbenom zahtjevu i tužbenom zahtjevu kojim tužitelj zahtijeva da sud naloži tuženoj da tužiteljici ponudi sklapanje ugovora o radu za drugo radno mjesto koje odgovara njegovoj stručnoj spremi, radnom iskustvu i struci ostvarena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a.

U postupku je utvrđeno:

- da je odlukom N. A. D. d.d. od 23. rujna 1998. tužitelj imenovan za direktora na vrijeme od 4 godine s time da će preuzeti dužnost 1. listopada 1998. godine,

- da je tuženik na sjednici N. A. D. d.d. održanoj 15. ožujka 2000. donio odluku o opozivu tužitelja sa mjesta direktora Društva zbog trajne bolesti koja je dovela do nesposobnosti za vođenje poslova Društva,

- da je u odluci o opozivu izrijekom odlučeno da opozivom ne prestaje automatski ugovor o radu nego će imenovani svoja prava po tom osnovu ostvarivati sukladno aktima Društva i Zakonu.

U postupku tužitelj nije pobijao odluku o opozivu sa mjesta direktora Društva.

Tužitelj temelji tužbeni zahtjev na sadržaju ugovora od 23. rujna 1998. (koji nosi isti datum kao i odluka o imenovanju tužitelja direktorom tuženika).

Tuženik i u navodima revizije upućuje niz prigovora vezanih uz postojanje ugovora od 23. rujna 1998. i to:

- da je ugovor potpisao samo tužitelj,

- da je tužitelj sam sastavio i sam potpisao navedeni ugovor te da isti nije dobio od gosp. J. putem tajnice pri čemu je predložio saslušanje navedenog svjedoka i gđa. A. F. (tajnice gosp. J. člana N. tuženika) koje dokaze prvostupanjski sud nije izveo.

Tuženik je dakle, osporavao da bi ponudio sklapanje ugovora o radu 23. rujna 1998. tvrdeći da nije ni znao za postojanje tog ugovora odnosno da spomenuti ugovor nije ni nastao. O navedenim okolnostima pobijane presude ne sadrže valjane razloge jer nisu provjerene tvrdnje tuženika o nepostojanju ugovora o radu od 23. rujna 1998. pa je ostvarena bitna

. 11. ZPP-a.

povreda iz čl. 354. st. 2. toč

Kako bez provođenja i ocjene sadržaja predloženih dokaza nije moguće sa sigurnošću ocijeniti da li je ugovor o radu od 23. rujna 1998. u pisanom obliku postojao to će tek ako se utvrdi da postoji pisani ugovor o radu od 23. rujna 1998. sud moći cijeniti sadržaj istog posebice čl. 10. "ugovora" kojeg je dostavio tužitelj. Tek nakon navedenih utvrđenja moći će sud ocijeniti postoji li pravo tužitelja da zahtjeva da mu tuženik ponudi sklapanje ugovora o radu za drugo radno mjesto ili ne.

U odnosu na novčani tužbeni zahtjev valja navesti da sve dok se ne utvrdi je li postojao pisani ugovor, a ako jest kakav je sadržaj istog, odnosno je li postojao usmeni ugovor o radu čiji je sadržaj izvršavan nije moguće zakonito odlučiti o tom tužbenom zahtjevu.

Zato je prihvaćena revizija tužitelja te djelomično revizija tuženika i u navedenom dijelu pobijane presude ukinute te predmet vraćen prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Odluka o trošku revizijske faze postupka zasnovana je na čl. 166. st. 4. ZPP-a.

U Zagrebu, 6. veljače 2008.

Predsjednica vijeća:

Katarina Buljan, v.r.