Gr-302/2001-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Gr-302/01-2

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Stanka Jesenkovića kao predsjednika vijeća, te Damira Mratovića i dr. Ivana Kaladića kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja M. E. iz R., koga zastupa M. M.-C., odvjetnica u R., protiv tuženika I. d.o.o. B., koga zastupa D. M., odvjetnik u R., radi poništenja odluke i ugovora o radu, rješavajući prijedlog tuženika u predmetu Općinskog suda u Puli broj P-1174/00 da se za postupanje u tom predmetu odredi drugi stvarno nadležni sud odredi drugi stvarno nadležni sud, u sjednici održanoj dana 9. listopada 2001. godine,

r i j e š i o j e:

Prijedlog tuženika da se za postupanje u ovom predmetu umjesto Općinsko suda u Puli odredi drugi stvarno nadležni sud odbija se kao neosnovan, a prijedlog da se umjesto Županijskog suda u Puli odredi drugi stvarno nadležni sud odbacuje se kao nedopušten.

Obrazloženje

Tužitelj je protiv tuženika podnio tužbu kod Općinskog suda u Puli radi poništenja odluke tuženika od 31. ožujka 2000. godine broj 92-25/8-2000, utvrđenja nedopuštenosti otkaza ugovora o radu s ponudom izmijenjenog ugovora od 31. ožujka 2000. godine, poništenja ugovora o radu od 1. travnja 2000. godine, te vraćanja tužitelja na obavljanje poslova i radnih zadataka upravitelja RJ R.

Tuženik je podneskom od 20. veljače 2001. godine istaknuo zahtjev za izuzeće svih sudaca i predsjednika Općinskog suda te Županijskog suda u Puli, uz obrazloženje da je tužitelj 5. travnja 2000. godine podnio Općinskom sudu u Puli tužbu radi poništenja odluke tuženika koja je zaprimljena pod brojem P-992/00, da je u tom predmetu tuženik u odgovoru na tužbu istaknuo prigovor preuranjenosti tužbe uz navod da tužitelj nije iskoristio sva pravna sredstva i mogućnosti prije parnice, sa čime se tužitelj suglasio, pa da je sud temeljem čl. 282. Zakona o parničnom postupku (“Narodne novine”, broj 53/91, 91/92 i 112/99 – dalje u tekstu ZPP) trebao odbaciti tužbu kao nepravovremenu, što međutim nije učinio, a da tužitelj 28. travnja 2000. godine podnosi novu tužbu zaprimljenu pod brojem P-1174/00, te da sud tek 6. lipnja 2000. godine donosi rješenje broj P-992/00-3 kojim utvrđuje da je tužba povučena

podneskom tužitelja od 2. lipnja 2000. godine nakon što je tuženik u predmetu broj P-1174/00 dao odgovor na tužbu u kojem je istaknuo prigovor litispendencije. Tuženik smatra da je sud u predmetu broj P-1174/00 morao tužbu odbaciti, što međutim nije učinio, već je postupak nastavio, te da je Županijski sud u Puli u obrazloženju svog rješenja od 25. rujna 2000. godine broj Gž-2497/00 kojim je potvrdio rješenje Općinskog suda u Puli broj P-992/00 pogrešno uzeo da se tuženik u predmetu broj P-992/00 nije upustio u raspravljanje. Istaknuo je da na osnovu toga sumnja u objektivnost sudaca Općinskog i Županijskog suda u Puli.

Prijedlog tuženika da se za postupanje u ovom predmetu umjesto Općinskog suda u Puli odredi drugi stvarno nadležni sud nije osnovan, a prijedlog da se za postupanje u ovom predmetu umjesto Županijskog suda u Puli odredi drugi stvarno nadležni sud nije dopušten. Prema odredbi čl. 68. ZPP najviši sud određene vrste u Republici Hrvatskoj može na prijedlog stranke ili nadležnog suda odrediti da u pojedinom predmetu postupa drugi stvarno nadležni sud s njegova područja, ako je očito da će se tako lakše provesti postupak ili ako za to postoje drugi važni razlozi.

U konkretnom slučaju očito je da drugi stvarno nadležni sud ne bi lakše proveo postupak, a razlozi koje tuženik iznosi u zahtjevu za izuzeće sudaca nemaju značaj drugih važnih razloga za određivanje drugog stvarno nadležnog suda za postupanje u ovom predmetu, jer ustvari predstavljaju primjedbe na način vođenja postupka.

Kako se postupak u navedenom predmetu vodi kod Općinskog suda u Puli nema pretpostavki za isticanje zahtjeva da se za postupanje u ovom predmetu umjesto Županijskog suda u Puli odredi drugi stvarno nadležni sud, jer prijedlog za delegaciju drugog žalbenog suda nedopušten je u vrijeme dok se još vodi postupak pred prvostupanjskim sudom.

Stoga je riješeno da se prijedlog tuženika da se za postupanje u ovom predmetu umjesto Općinskog suda u Puli odredi drugi stvarno nadležni sud, odbija kao neosnovan, a da se prijedlog da se umjesto Županijskog suda u Puli odredi drugi stvarno nadležni sud, odbacuje kao nedopušten.

U Zagrebu, 9. listopada 2001. godine.

Predsjednik vijeća:

Stanko Jesenković, v.r.