Supreme Court partially allows damages for mental and physical pain in a traffic accident compensation case.
Legislator summary
AI generatedThe Supreme Court of Croatia partially accepted the appeals filed by the plaintiff and a third defendant against the lower court's judgment. The court found that while the lower courts correctly assessed certain damages, they significantly underestimated the compensation for mental suffering due to reduced life activity and overestimated the compensation for physical pain. Consequently, the court adjusted the monetary awards to align with the established legal standards for non-material and material damages in traffic accident cases.
Legislator headnote
AI generatedZakon o obveznim odnosima; Zakon o parničnom postupku: The Supreme Court may correct lower court judgments on appeal if the assessment of non-material damages for mental suffering or physical pain is legally erroneous, even if procedural defects are absent.
Keywords
AI generatedCited Legislation
AI generatedFull text
REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev 2308/1994-2
P R E S U D A
U IME REPUBLIKE HRVATSKE!
Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Miroslave Vekić kao predsjednika vijeća, te dr. Ive Grbina, Miljenke Vraničar, Ivana Mikšića i Tome Gložinića kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja V.Z. iz P., koga zastupa punomoćnik Ž.R., odvjetnik iz R., protiv tuženika 1. DP R., R., 2. C. d.d. Z., Filijala Z. i 3. S. d.d. R., Filijala Z. kao pravni sljednik osiguranja T. Z., koga zastupa punomoćnik T.T., odvjetnik iz Z., radi naknade štete, rješavajući revizije tužitelja i trećetuženika protiv presude Županijskog suda u Rijeci od 26. siječnja 1994. br. Gž-1720/93, kojom je djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Rijeci od 10. rujna 1993. br. P-1047/91, u sjednici održanoj dana 13. studenog 1996.,
p r e s u d i o j e :
1. Revizija tužitelja V.Z. se djelomično prihvaća i preinačuje presuda Županijskog suda u Rijeci od 26. siječnja 1994. br. Gž-1720/93 tako da se trećetuženiku S. nalaže da u roku od 15 dana plati tužitelju na ime pravične novčane naknade za duševne bolove zbog smanjenja životne aktivnosti, pored već pravomoćno dosuđene svote od 60.000,00 kuna (ranije 60.000.000 HRD), i daljnji iznos od 15.000,00 kuna s pripadajućim zakonskim kamatama od 10. rujna 1993. pa do isplate.
2. Revizija trećetuženika S. se djelomično prihvaća te se preinačuju presude Županijskog suda u Rijeci od 26. siječnja 1994. br. Gž-1720/93 i Općinskog suda u Rijeci od 10. rujna 1993. br. P-1047/91 tako da se trećetuženiku nalaže da u roku od 15 dana plati tužitelju na ime pravične novčane naknade za fizičke bolove, umjesto dosuđene svote od 60.000,00 kuna (ranije 60.000.000 HRD), iznos od 20.000,00 kuna s pripadajućim zakonskim kamatama od 10. rujna 1993. pa do isplate, dok se za daljnji iznos od 40.000,00 kuna (ranije 40.000.000 HRD) s pripadajućim zakonskim kamatama s istog naslova tužbeni zahtjev odbija.
3. U preostalom dijelu revizije tužitelja i trećetuženika odbijaju se kao neosnovane.
O b r a z l o ž e n j e
Presudom suda prvog stupnja odlučeno je kako slijedi:
"III-tužena S. d.d. R., Filijala Z. dužna je tužitelju isplatiti 175.074.668.- HRD sa pripadajućim zakonskim kamatama koje teku kako slijedi:
- na iznos od 13.547.- HRD od 1. 01. 1991.g.,
- na iznos od 19.486.- HRD od 1. 01. 1992.g.,
- na iznos od 95.153.- HRD od 1. 10. 1992.g.,
- na iznos od 663.442.- HRD od 10. 12. 1992.g.,
- na iznos od 6.683.040.- HRD od 1. 06. 1993.g., te
- na iznos od 167.600.000.- HRD od 10. rujna 1993.g. pa do isplate kao i naknaditi parnične troškove u iznosu od 5.859.828.- HRD, sve u roku od 15 dana. Odbija se tužitelj s preostalim dijelom tužbenog zahtjeva do iznosa od 176.724.668.- HRD. riješio je:
Prima se na znanje povlačenje tužbe u odnosu na I-tuženika DP R. R. i II-tuženika C. d.d. Z., Filijala Z."
Sud drugog stupnja je presudio:
"Djelomičnim uvaženjem žalbe III-tužene presuda suda prvog stupnja djelomično se preinačuje, osim u odnosu na uništeno vozilo i sudi:
III-tužena S., d.d. R., Filijala Z., dužna je tužitelju isplatiti 145.911.226 HRD sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje teku kako slijedi:
- na iznos od 13.547 HRD od 1. 01. 1991. godine,
- na iznos od 19.486 HRD od 1. 01. 1992. " ,
- na iznos od 95.135 HRD od 1. 10. 1992. " ,
- na iznos od 6.683.040 HRD od 1. 06. 1993. " , te
- na iznos od 139.100 HRD od 10. 09. 1993. godine, pa do isplate.
Tužitelj se odbija sa preostalim dijelom tužbenog zahtjeva do iznosa od 176.724.668 HRD. riješio je:
Djelomičnim uvaženjem žalbe III-tuženika ukida se presuda suda prvog stupnja za iznos od 663.442 HRD s osnova uništenog vozila kao i odluka o troškovima postupka i u tom dijelu predmet vraća istome sudu na ponovno suđenje."
Protiv te presude suda drugog stupnja izjavili su reviziju tužitelj i trećetuženik i to zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava s prijedlogom da se u pobijanim dijelovima nižestupanjske presude preinače odnosno ukinu.
Na revizije nije odgovoreno niti se je nadležni državni odvjetnik o njima izjasnio. Revizije su djelomično osnovane.
Oba revidenta neopravdano ukazuju na postojanje bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 13. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", br. 53/91 i 91/92 - citirano: ZPP), jer nižestupanjske presude nemaju po shvaćanju ovog Vrhovnog suda takvih nedostataka zbog kojih se ne bi mogle ispitati. U svezi s revizijskim navodima tužitelja valja posebno ukazati na to da se iz drugostupanjske presude jasno vidi u kojim je dijelovima prvostupanjska presuda preinačena odnosno ukinuta na njegovu štetu.
Dana 15. prosinca 1989. došlo je na cesti N. - M. do prometne nezgode u kojoj je tužitelj ozlijeđen, a njegov osobni automobil oštećen. U svezi s tom nezgodom tužitelj u ovoj parnici traži naknadu štete za koju inače odgovara trećetuženik.
Sudovi nižeg stupnja utvrdili su sve okolnosti o kojima u smislu odredbi čl. 200. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", br. 53/91, 73/91, 3/94 i 7/96) zavisi visina nematerijalne štete te drugostupanjski sud nije na štetu revidenata primijenio materijalno pravo kad je tužitelju na ime naknade za duševne bolove zbog naruženosti dosudio naknadu u visini od 14.000,00 kuna (ranije 14.000.000 HRD). Isto tako nije na štetu trećetuženika povrijeđeno materijalno pravo kad je za strah tužitelju dosuđena naknada od 3.200,00 kuna (ranije 3.200.000 HRD).
U pravu je, međutim, tužitelj kad u reviziji tvrdi da je žalbeni sud, kad se radi o naknadi za duševne bolove zbog smanjenja životne aktivnosti, podcijenio značaj mjerodavnih okolnosti dosudivši tužitelju naknadu u iznosu od 60.000,00 kuna (ranije 60.000.000 HRD), tako da tužitelju za taj oblik štete valja priznati naknadu od 75.000,00 kuna koliko mu je bio dosudio i sud prvog stupnja.
Trećetuženik neosnovano ističe u reviziji da tužitelj nije pretrpio lom desnog skočnog zgloba, jer iz nalaza i mišljenja medicinskog vještaka dr. Z.B. (list 45) proizlazi da je kod tužitelja došlo do prijeloma oba skočna zgloba. Međutim, ovaj Vrhovni sud smatra da je tužitelju dosuđena previsoka naknada za fizičke bolove u iznosu od 60.000,00 kuna (ranije 60.000.000 HRD) te da mu s tog naslova treba priznati iznos od 20.000,00 kuna.
Revizijski navodi trećetuženika koji se odnose na odštetu za tuđu pomoć i njegu te za pojačanu ishranu činjenične su naravi (odnose se na to koliko i u kojem opsegu su tužitelju bili potrebni pojačana ishrana te pomoć i njega kao i tko ju je pružao), pa ne mogu biti predmet razmatranja u ovom stadiju postupka (čl. 385. st. 3. ZPP).
Iz navedenih razloga, a kako se nije ostvarila bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 10. ZPP na koju revizijski sud pazi po službenoj dužnosti (čl. 386. ZPP), to je temeljem odredbi čl. 393. i 395. st. 1. ZPP presuđeno kao u izreci.
U Zagrebu, 13. studenog 1996.
Predsjednik vijeća:
Miroslava Vekić v.r.