Gzz-3/1994-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Gzz 3/1994-2

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Veseljka Šeparovića kao predsjednika vijeća, te Ilije Čuljata, Gordane Gasparini, Vladimira Drakulića i Stanislava Plazonića kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja I.I. prodajni centar" K., koga zastupa D.Č., odvjetnik u K., protiv tuženika C. o. .... Filijala K., radi naknade štete, rješavajući zahtjev za zaštitu zakonitosti Državnog odvjetnika Republike Hrvatske od 21. siječnja 1994. br. Gt-35/94, protiv presude Privrednog suda Hrvatske od 26.X. 1993. br. Pž-944/93, u sjednici održanoj dana 12. srpnja 1994.,

r i j e š i o j e :

Prihvaća se zahtjev za zaštitu zakonitosti Državnog odvjetnika Republike Hrvatske od 27. siječnja 1994. br. Gt-35/94, te se ukida presuda Privrednog suda Hrvatske od 26. listopada 1993. br. Pž-944/93 i predmet vraća tom sudu da ponovno odluči o žalbi tužitelja protiv presude suda prvog stupnja.

O b r a z l o ž e n j e

Presudom suda prvog stupnja odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja kojim je tražio da se tuženoj naloži da mu je dužna platiti iznos od 35.760 HRD s pripadajućim zateznim kamatama.

Tužitelju je naloženo da tuženoj naknadi parnične troškove u iznosu od 400 HRD.

Sud drugog stupnja preinačio je presudu suda prvog stupnja, tužbeni zahtjev u cijelosti usvojio i naložio tuženoj da tužitelju naknadi parnične troškove u iznosu od 25.600 HRD.

Protiv presude suda drugog stupnja Državni odvjetnik Republike Hrvatske podigao je zahtjev za zaštitu zakonitosti zbog bitne povrede Zakona o parničnom postupku iz toč. 9. st. 2. čl. 354. ZPP i predložio da se presuda suda drugog stupnja ukine.

Odgovor na zahtjev za zaštitu zakonitosti nije podnesen.

Zahtjev za zaštitu zakonitosti je osnovan.

U postupku kod suda prvog stupnja utvrđeno je da je šteta razbijanjem stakala na poslovnom prostoru tužitelja nastala dana 4. na 5. listopada 1991. i u razdoblju od 5. listopada do 7. listopada 1991. godine.

Utvrđeno je da su u navedenom razdoblju bila u toku intenzivna ratna djelovanja zbog čega je bila označena u K. opća opasnost od bombardiranja, pa je na osnovu toga sud prvog stupnja zaključio da je šteta koju tužitelj utužuje uzrokovana ratnim operacijama i zato je tužbeni zahtjev odbio temeljem odredbe st. 1. čl. 931. Zakona o obveznim odnosima.

Međutim, sud drugog stupnja ne prihvaća utvrđenje suda prvog stupnja već utvrđuje novo činjenično stanje različito od onoga koje je utvrdio sud prvog stupnja i izvodi zaključak da tuženi nije dokazao da je šteta uzrokovana ratnim operacijama i zato usvaja tužbeni zahtjev.

Kada je dakle, sud drugog stupnja utvrdio drugačije činjenično stanje nego što je ono u presudi suda prvog stupnja bez održavanja rasprave onda je takvim postupkom učinio bitnu povredu iz toč. 9. st. 2. čl. 354. ZPP pa je zato zahtjev za zaštitu zakonitosti prihvaćen, presuda suda drugog stupnja ukinuta i predmet vraćen sudu drugog stupnja da ponovno odluči o žalbi tužitelja protiv presude suda prvog stupnja.

U Zagrebu, 12. srpnja 1994.

Predsjednik vijeća:

Veseljko Šeparović, v.r.

Suglasnost ovog prijepisa s izvornikom ovjerava

Viši administrativni referent:

(Štefica Klepac)